Aleksandar Bugarski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Bugarski
Lični podaci
Datum rođenja1835.
Mesto rođenjaPrešov, Austrijsko carstvo
Datum smrti11. avgust 1891.(1891-08-11) (55/56 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija

Aleksandar Bugarski (Prešov, mađ. Eperjes; 1835Beograd, 11. avgust 1891) bio je arhitekta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Narodno pozorište u Beogradu, nekad
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Loznici

Rodio se 1835. godine u inženjerskoj porodici, u Eperjesu (Austrougarska, danas Prešov u Slovačkoj). Otac Jovan doselio se ubrzo posle njegovog rođenja u Srbiju i 1842. godine uzeo srpsko državljanstvo, ali se posle promene dinastije preselio u Novi Sad, gde je Aleksandar završio osnovnu školu i gimnaziju.

Studirao je u Budimpešti. Kao arhitekta radio od 1859, a u periodu 186990. u Ministarstvu građevina u Beogradu. Radio je u zemljama Austrougarske i u Srbiji. Najveći broj građevina podigao je u Beogradu: zgradu Narodnog pozorišta 1869—70, Novi dvor 188184. (danas sedište Skupštine grada Beograda), 126 javnih i privatnih zgrada, zatim Dom društva Crvenog krsta, apoteku Delini na Zelenom vencu, zgradu bivšeg Ministarstva prosvete, danas Dom Vukove zadužbine. Van Beograda projektovao crkve u Loznici 1871. i Ritopeku 187273, a u inostranstvu hotel Bauer u Bad Išlu (nem. Bad Ischl), srušen 1975[1], i Verthajmove radničke kuće u Beču. Bavio se i hortikulturom: njegovo delo je park na Kalemegdanu.

Tipičan je predstavnik istorijskih stilova od neorenesanse do neoklasicizma. Bugarski je bio najznačajniji arhitekta svoga vremena u Srbiji.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vasa Stajić, Novosadske biografije I, Novi Sad, 1936.
  • N. Nastorović, Građevine i arhitekti u Beogradu prošlog stoleća, Beograd, 1938,
  • Lj. Nikić, „Iz arhitektonske delatnosti Aleksandra Bugarskog u Beogradu“, Urbanizam Beograda, 1978, 46.
  • Tekst dr Miodraga Kolarića u: Enciklopediji Jugoslavije, Zagreb, JLZ, 1982.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


  1. ^ [1]