Aleksandar Gec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Gec
Lični podaci
Datum rođenja (1928-03-03)3. mart 1928.
Mesto rođenja Beograd, Kraljevina SHS
Datum smrti 12. april 2008.(2008-04-12) (80 god.)
Mesto smrti Beograd, Srbija
Seniorska karijera
Godine Klub
1945–1953 Crvena zvezda
Reprezentativna karijera
 Jugoslavija

Aleksandar Gec (Beograd, 3. mart 1928Beograd, 12. april 2008) je bio srpski košarkaš i prva velika zvezda KK Crvena zvezda.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Gec je ceo svoj životni vek proveo u Beogradu gde je i završio svoje školovanje, išao je u Treću mušku gimnaziju.

Sportska biografija[uredi | uredi izvor]

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Gec je počeo da igra košarku za prvi tim Crvene zvezde 1945. godine, praktično od njenog osnivanja. Sa Crvenom zvezdom je osvojio osam titula državnog prvaka u nizu od 1945, koja je bila i ujedno prva zvezdina titula, pa sve do 1953. godine. Igrao je na prvom posleratnom klupskom prvenstvu države 1946. godine, kada je na sedam utakmica postigao 45 poena i bio treći strelac prve Zvezdine šampionske ekipe. Petu šampionsku titulu osvojio je 1950. godine, kada je na 18 utakmica postigao 130 poena (7,2 po meču) i bio drugi strelac ekipe. U šampionatu 1952. godine beležio je 8,5 poena po utakmici (110 poena u 13 mečeva). O kakvom se igraču radilo najbolje opisuje meč protiv Proletera u Zrenjaninu 1952. godine. Četiri sekunde pre kraja utakmice, rezultat je bio nerešen, Gec je preuzeo odgovornost i pogodio šut sa pola terena, ali je nastala gužva kod zapisničkog stola, pa su sudije odlučile da ponište koš i ponovo dosude loptu Zvezdi. Gec je ponovo sa istog mesta pogodio za pobedu. Posle tri meča u šampionatu Jugoslavije 1953. godine, na kojima je beležio 11,7 poena, do tada najviše u karijeri, osećao se veoma loše, a ustanovljeno mu je teško oboljenje levog plućnog krila, zbog čega je završio igračku karijeru sa samo 25 godina, a tek je trebalo da dosegne najveće visine kao košarkaš. Dres Crvene zvezde je nosio 98 puta.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 66 utakmica i postigao 349 koševa.[1] Učestvovao je na prvom svetskom šampionatu u košarci, 1950. - Buenos Ajres, u Argentina gde je reprezentacija osvojila deseto mesto. Takođe je bio učesnik na dva Balkanska prvenstva 1946. i 1948. godine i evropskog prvenstva 1947. godine u Pragu, Čehoslovačka gde je reprezentacija osvojila 13. mesto.

Od reprezentacije se oprostio 1953. na evropskom prvenstvu u Moskvi, Sovjetski Savez, gde je reprezentacija osvojila šesto mesto.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Posle prestanka sa aktivnim igranjem košarke Gec se prvo oprobao kao trener a kasnije je bio i predsednik KK Crvena zvezda. Za vreme njegovog mandata zvezda je osvojila titule državnog prvaka Jugoslavije 1958. i 1959. godine i tri kupa Jugoslavije.

Za Aleksandra Geca, Nebojša Popović je izjavio:

„Aleksandar Gec je bio pravi fenomen tog doba, potpuno sam siguran da bi i svih godina kasnije, pa i sada, bio košarkaš evropske klase. Fenomenalan tehničar, nije postojalo ono što nije mogao da uradi sa loptom. Bio je u igri neverovatno duhovit. Igrao je na vic i uneo je revoluciju u košarku“

Funkcioner[uredi | uredi izvor]

Kasnije je bio predsednik Crvene zvezde u vreme generacije Cvetkovića, Simonovića, Slavnića, Kapičića i Vučinića, kada su osvojene dve titule, tri Kupa i Kup pobednika kupova 1974. godine. Posle jednog večitog derbija koji je pripao Partizanu, navijači crno-belih pretukli su malobrojne Zvezdine fanove pred očima policije koja nije intervenisala. Gec je zahtevao da se uputi protestno pismo Slavku Zečeviću, direktoru tima iz Humske, koji je ujedno bio i na funkciji ministra unutrašnjih poslova vlade Srbije. Saradnici su od straha odbili, a Gec je podneo neopozivu ostavku i više nikada nije otišao na košarkašku utakmicu.

Preminuo je 12. aprila 2008. u Beogradu i sahranjen 15. aprila na Novom groblju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Oni su stvarali košarkašku sekciju: Aleksandar Gec”. redstarbelgrade.rs. 26. 7. 2017. Arhivirano iz originala 29. 07. 2017. g. Pristupljeno 26. 7. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


treneri Crvene zvezde