Alikante
Alikante / Alakant | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Španija |
Autonomna zajednica | Valensijanska Zajednica |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 331.750 |
— gustina | 1.648,28 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 38° 21′ 07″ S; 0° 29′ 14″ Z / 38.35184° S; 0.48728° Z |
Aps. visina | 0 m |
Površina | 201,27 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Sonija Kastedo Ramos |
Poštanski broj | 03000–03016 |
Pozivni broj | 966, 965 |
Veb-sajt | |
alicante.es |
Alikante (šp. Alicante) ili Alakant (kat. Alacant) na katalonskom, grad u jugoistočnoj Španiji, smešten u Alikanskom zalivu Sredozemnog mora[1], lučki grad u autonomnoj zajednici Valensija i glavni grad istoimene provincije Alikante.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Alikante su osnovali Grci 324. p. n. e. i nazvali ga Akra Leuke. 201. p. n. e. osvojili su ga Rimljani i nazvali Lucentum.[1]Hanibal je ovde trebalo da „istovari“ svoje dobro poznate slonove. Između 718. i 1249. gradom su vladali Mavri[1]koji su mu promenili ime u Al Lucant. 1265. osvojio ga je Đaume I Osvajač i tako je Alikante pripao kraljevstvu Aragon.[1]Federalisti iz Kartagine su ga zauzeli 1873. godine.[1]
Jedna od značajnijih znamenitosti je tvrđava Santa Barbara (Castillo de Santa Bárbara) koja se nalazi iznad grada na jednoj steni.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema proceni, u gradu je 2008. živelo 331.750 stanovnika. [2]
1981. | 1989. | 1991. | 2001. | 2002. |
---|---|---|---|---|
251.387 | 265.473[3] | 275.111 | 284.580 | 284.580[3] |
Jezik[uredi | uredi izvor]
Po ispitivanjima Nacionalnog instituta za statistike 2003. godine 33% građana koristi se katalonskim. Naime, za vreme diktature Fransiska Franka katalonski jezik je bio zabranjen, tako da se španski još više ukorenio na ovom prostoru, a ni katalonski naziv za grad, Alikant, više nije smeo da se upotrebljava. Danas su zvanično oba jezika službena.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Alikante je jedan od najbrže rastućih gradova Španije. Njegova privreda bazira se na turizmu i proizvodnji vina. Pored vina, izvozi se i maslinovo ulje i voće. Ovaj grad raspolaže industrijom tekstila, kože i prehrambenom industrijom.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 35. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ „Stanovništvo po opštinama”. Državni zavod za statistiku. Arhivirano iz originala 8. 12. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2012.
- ^ a b „Gradovi u Španiji”. City Population. Pristupljeno 3. 10. 2012.