Alfonso XII od Španije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfonso XII od Španije
Lični podaci
Datum rođenja(1857-11-28)28. novembar 1857.
Mesto rođenjaMadrid, Španija
Datum smrti25. novembar 1885.(1885-11-25) (27 god.)
Mesto smrtiEl Pardo, Španija
Porodica
SupružnikMercedes of Orléans, Marija Kristina od Austrije
PotomstvoMercedes, Princess of Asturias, Infanta Maria Teresa of Spain, Alfonso XIII od Španije, Fernand Sanz
RoditeljiFransisko de Asis de Borbon
Izabela II, kraljica Španije
DinastijaBurbon
Period18741885.
PrethodnikAmadeo I od Španije
NaslednikAlfonso XIII

Alfonso XII (28. novembar 185725. novembar 1885) bio je španski kralj, vladao je od 1875. do smrti 1885. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

kraljica Marija Kristina sa decom

Bio je sin kraljice Izabele II. Njegov biološki otac nije siguran, ali službeno je to Izabelin suprug i bratić, Francisko de Asis de Borbon, sin vojvode od Kadiza, za kojeg se govorilo da je homoseksualac. Prema nekim teorijama, pretpostavlja se da je kraljev otac mogao biti Enrike Puig i Molto, satnik Kraljevske garde,[1] ili general Fransisko Serano. Obojica su bila poznata kao kraljičini ljubavnici.

Nakon što je kraljica Izabela srušena u Slavnoj revoluciji 1868. godine, cela je kraljevska porodica pobegla u Pariz. Alfonso je nastavio studij u Beču. Nakon što je pozvan natrag u Pariz, njegova je majka 25. juna 1870. abdicirala u njegovu korist, u društvu brojnog španskog plemstva koje je sledilo sudbinu prognane kraljevske porodice. Uzeo je ime Alfonso XII, ime koje su nosili kraljevi Leona i Kastilje, potvrđujući time nastavak starog istorijskog kraljevstva. Nedugo nakon toga nastavio je školovanje na Vojnoj akademiji Sendherst u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Za vreme izbivanja kraljevske porodice u Španiji su se smenjivale privremene vlade (1868—1870), vladavina kralja Amadea I iz kuće Savoja (1871—1873) te Prva Republika (1873—1874). Ona je bila srušena pučem generala Pavija, čime se otvorio drugi period privremenih vlada.

Dana 1. decembra 1874. godine, odgovarajući na rođendanske čestitke svojih pristalica, izdao je manifest (Manifest iz Sendhersta), predstavljajući se Špancima kao katolički princ, Španac, koji poštuje Ustav, liberalan sa željom da služi naciji.

Krajem godine, 29. decembra, kada je general Serano napustio Madrid kako bi zapovedao vojskom na severu u Karlističkom ratu, general Martinez Kampos, koji je otvoreno podupirao kralja, sa nekoliko je brigada ušao u Sagunto (Valensija), te proglasio Alfonsa kraljem. Predsednik privremene vlade Sagasta podneo je ostavku, a vlast je privremeno prepuštena kraljevom ovlašteniku i savetniku Kanovasu del Kastiljo, kako bio vodio vladu do povratka kralja iz egzila. U sledećih nekoliko dana kralj je stigao u Barselonu, a tri dana kasnije i u Madrid, gde je pred Kortesima proglašen kraljem.

Restauracijom monarhije konsolidovao se politički sistem kojim je dominirala seoska aristokracija (vlastelini) i dvostranačka oligarhija: Konzervativna stranka pod vođstvom Kanovasa del Kastilja, koju je podupirala aristokratija i više srednje klase, te Liberalna stranka pod vođstvom Sagaste, koju su podupirali industrijalci i trgovci.

Početkom vladavine nastojao je da smiri unutrašnje borbe koje su se dešavale prethodnih godina. Tako je dobio nadimak „el Pasifikador“ (Mirotvorac). Godine 1876. donesen je novi ustav. Tokom te godine završen je Karlistički rat, kojeg su vodili pristalice Don Karlosa (koji je trebalo da vlada kao Karlo VII), protivnika vladavine njegove majke Izabele. Slobode dodeljene Baskima i Navaranima su smanjene. Godine 1978. preživeo je neuspeli atentat kojeg je počinio mladi radnik iz Taragone Huan Oliva Monkasi.

Alfonso XII 1883. služeno je posetio Belgiju, Austriju i Francusku. U Nemačkoj je prihvatio titulu počasnog pukovnika jedne pukovnije garnizona iz Alzasa, područja kojeg je okupirala Nemačka, a na koje je pravo polagala Francuska. Ta je činjenica uticala na vrlo negativno raspoloženje tokom njegove posete Francuskoj.

Nemačka je pokušala okupirati Karolinška ostrva, koja su bila pod španskom vlašću, što je dovelo do incidenta između dve države. To je rezultovalo potpisivanjem špansko-nemačkog sporazuma 1885. u korist Španije. Iste je godine izbila epidemija tuberkuloze u Aranhuezu. Vladar je posetio obolele. Nedugo nakon toga, 25. novembra 1885. umro je od iste bolesti u Palati Prado u Madridu.

Za vreme kratkotrajne vladavine uspeo je smiriti unutrašnje nemire, a na spoljnopolitičkom planu uspo je zadržati špansku neutralnost. Državne su finansije dobro vođene, a uprava je doživela reformu.

Porodični život[uredi | uredi izvor]

Španski mauzolej

Dana 23. januara 1878. oženio se rođakinjom, princezom Marija de las Mersedes, ćerkom vojvode od Monpensjea, ali je ona umrla šest meseci nakon venčanja.

29. novembra 1879. oženio se daljom rođakinjom, nadvojvotkinjom Marijom Kristinom Austrijskom, ćerkom nadvojvode Karla Ferdinanda Austrijskog i Elizabete. Za vreme medenog meseca na mladi par pucao je pastir Otero, dok su se ovi vozili prema Madridu.

U braku su imali troje dece:

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Karlos III od Španije (=24)
 
 
 
 
 
 
 
8. Karlos IV od Španije (=12, 22, 30)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Marija Amalija Saksonska (=25)
 
 
 
 
 
 
 
4. Infante Francisco de Paula of Spain
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Filip, vojvoda od Parme (=26)
 
 
 
 
 
 
 
9. Marija Lujza od Parme (=13, 23, 31)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Lujza Elizabeta od Francuske (=27)
 
 
 
 
 
 
 
2. Fransisko, vojvoda od Kadiza
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Ferdinand I od Dve Sicilije (=28)
 
 
 
 
 
 
 
10. Franc I od Sicilije (=14)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Marija Karolina Austrijska (=29)
 
 
 
 
 
 
 
5. Princess Luisa Carlotta of the Two Sicilies
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Karlos IV od Španije (=8, 12, 30)
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija Izabela od Španije (=15)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Marija Lujza od Parme (=9, 13, 31)
 
 
 
 
 
 
 
1. Alfonso XII od Španije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Karlos III od Španije (=16)
 
 
 
 
 
 
 
12. Karlos IV od Španije (=8, 22, 30)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Marija Amalija Saksonska (=17)
 
 
 
 
 
 
 
6. Fernando VII od Španije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Filip, vojvoda od Parme (=18)
 
 
 
 
 
 
 
13. Marija Lujza od Parme (=9, 23, 31)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Lujza Elizabeta od Francuske (=19)
 
 
 
 
 
 
 
3. Izabela II od Španije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Ferdinand I od Dve Sicilije (=20)
 
 
 
 
 
 
 
14. Franc I od Sicilije (=10)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Marija Karolina Austrijska (=21)
 
 
 
 
 
 
 
7. Marija Kristina od Dve Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Karlos IV od Španije (=8, 12, 22)
 
 
 
 
 
 
 
15. Marija Izabela od Španije (=11)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Marija Lujza od Parme (=9, 13, 23)
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Mersedes od Orleana
24. jun 1860. 26. jun 1878.

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Marija Kristina od Austrije
21. jul 1858. 6. februar 1929.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Marija Mersedes od Burbona
11. septembar 1880. 17. oktobar 1904. Karlos od Burbona-Dve Sicilije
Marija Tereza od Burbona
12. novembar 1882. 23. septembar 1912. Ferdinand od Bavarske
Kralj Alfonso XIII
17. maj 1886. 28. februar 1941. Viktorija Evgenija od Batenberga

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Juan Sisinio Pérez Garzón, Isabel II: Los Espejos de la Reina (2004)


kralj Španije
18751885