Angvila

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Angvila
Anguilla  (engleski)
Krilatica: Each Endeavouring, All Achieving
Položaj Angvile
Glavni gradVali
Službeni jezikengleski
Vladavina
Oblik državeBritanske prekomorske teritorije
 — MonarhČarls III
 — GuvernerKristina Skot
Istorija
Geografija
Površina
 — ukupno91 km2
Stanovništvo
 — 2011.[1]13.452(227)
 — gustina147,82 st./km2
Ekonomija
ValutaIstočnokaripski dolar
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC -4
Internet domen.ai
Pozivni broj+1-264

Angvila (ranije Angilja) (engl. Anguilla, IPA: /æŋˈɡwɪlə/[2][3]) je najsevernije ostrvo u arhipelagu Livardska ostrva u Malim Antilima. To je britanska prekomorska teritorija sa kraljem Čarlsom III kao šefom države, koga predstavlja guverner. Lokalno izabrani glavni ministar ostrva služi kao šef vlade. Komitet Ujedinjenih nacija za dekolonizaciju navodi Angvilu kao jednu od 16 nesamoupravnih teritorija na svetu od 1945. godine.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime Angvila potiče od italijanskog anguilla, što znači „jegulja“ (zauzvrat od latinskog anguilla, umanjenica od anguis, zmija) u odnosu na oblik ostrva.[4][5]Većina izvora govori da je ime dao Kristifer Kolumbo.[6] Iz sličnih razloga bilo je poznato i kao Zmija ili Zmijsko ostrvo.[7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Angvilu su prvo naselila plemena američkih Indijanaca koji su migrirali iz Južne Amerike. Najstariji indijanski artefakti pronađeni u Angvili potiču iz oko 1300. godine pre n. e, a najstariji ostaci ljudskih naselja datiraju iz 600. p. n. e. Ne zna se tačno kad su stigli prvi Evropljani: neki izvori tvrde da je Kolumbo spazio ostrvo 1493. godine, dok drugi tvrde da su ovo ostrvo pronašli Francuzi 1564. ili 1565. godine. Ime Angvila znači „jegulja“ na više romanskih jezika: na španskom to je anguila; na francuskom, anguille; na italijanskom, anguilla i verovatno je dato zbog duguljastog oblika ostrva.

Angvilu su prvi put kolonizovali engleski doseljenici iz Sent Kitsa, početkom 1650. godine. Francuzi su privremeno ovladali ostrvom 1666. godine, ali je bila vraćena pod englesku vlast sporazumom iz Brede. Evropljani su takođe dolazili i sa Antigve i Barbadosa. Vrlo je verovatno da su prvi Evropljani takođe doveli sa sobom i crne robove iz Afrike. Istoričari tvrde da su afrički robobi živeli u ovom regionu u 17. veku. Na primer, 1626. Afrikanci iz Senegala živeli su na Sent Kristoferu (danas Sent Kits).

Ostrvom je bilo pod direktnom upravom prvo Engleske, a potom Ujedinjenog Kraljevstva, sve do 19. veka, kada je Angvila uprkos protivljenju stanovništva, bila uključena u jedinstvenu britansku prekomorska koloniju zajedno sa Sent Kitsom i Nevisom. Nakon dve pobune 1967. i 1969. i kratkog perioda kao samoproklamovana nezavisna republika na čelu sa Ronaldom Vebsterom, britanska uprava je ponovo uspostavljena u julu 1971. godine. Angvila je postala posebna britanska prekomorska kolonija 1980. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Reljef[uredi | uredi izvor]

Wallblake House, plantažna kuća za koju se smatra da je najstarija zgrada u Angvili.

Ostrvo je sačinjeno od korala i krečnjaka. Apsolutna visina terena je mala, a tlo je prekriveno peskom i žbunastom vegetacijom. Veliki značaj imaju koralni grebeni koji okružuju obale. Osim najvećeg ostrva - Angilja, na pučini se nalazi grupa od sedam manjih ostrva, uglavnom nenaseljenih:

  • Angiljita
  • Pasje ostrvo
  • Prikli Pir kejz
  • Golo ostrvo
  • Ostrvo foka
  • Sombrero

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima na ostrvu je suva tropska. Zimske temperature dostižu 28 °C, a letnje i 30 °C, u proseku. Godišnja količina padavina dostiže 900 mm, a u periodu između juna i novembra moguća je pojava uragana.

Mapa koja prikazuje lokaciju Angvile u odnosu na Sint Maarten / Saint Martin i druga ostrva na njenom jugu

Geologija[uredi | uredi izvor]

Angvila ima vulkansko poreklo[8] i više puta je potopljena zbog klimatskih promena.[9]

Temperatura[uredi | uredi izvor]

Severoistočni pasati održavaju ovo tropsko ostrvo relativno hladnim i suvim. Prosečna godišnja temperatura je 27 °C.[10] Jul – oktobar je najtopliji period, decembar – februar, najhladniji.

Padavine[uredi | uredi izvor]

Kiše u proseku iznose 890 mm godišnje,[10] mada se brojke razlikuju od sezone do sezone i iz godine u godinu. Ostrvo je podložno i iznenadnim tropskim olujama i uraganima, koje se javljaju u periodu od jula do novembra. Ostrvo je pretrpelo štetu 1995. godine od uragana Luis i jakih poplava.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Na ostrvu se može naći kubanska žaba.

Angvila ima stanište kubanskih žaba (Osteopilus septentrionalis).[11] Crvenonoga kornjača (Chelonoidis carbonaria) je ovde otkrivena. Ova vrsta kornjače je poreklom iz Južne Amerike.[12] Uragani su sredinom 90-ih doveli do prekomernog širenja zelenih iguana (Iguana iguana) koje su kolonizovale Angilu.[13]

U literaturi za Angvilu poznato pet vrsta slepih miševa - ugroženi otočni slepi šišmiš (Monophyllus plethodon), antilski šišmiš koji jede voće (Brachyphylla cavernarum), jamajčanski voćni šišmiš (Artibeus jamaicensis), meksički levkasti uš (Natalus stramineus) i baršunasti slepi miš (Molossus molossus).[14]

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Zastava republike Angvile od 1967-1979. godine.

Angvila je interno samoupravna prekomorska teritorija Ujedinjenog Kraljevstva.[15] Njena politika se odvija u okviru parlamentarne predstavničke demokratske zavisnosti, pri čemu je premijer šef vlade i pluriformnog višestranačkog sistema.[5]

Komitet Ujedinjenih nacija za dekolonizaciju uključuje Angvilu na listu ne-samoupravnih teritorija Ujedinjenih nacija. Ustav teritorije je Ustavni poredak Angile 1. aprila 1982. (izmenjen 1990.).[5] Izvršnu vlast vrši vlada, a zakonodavna vlast pripada i vladi i Domu skupštine.[5] Sudstvo je nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti.[16]

Odbrana[uredi | uredi izvor]

Zbog zavisnosti od Velike Britanije, Ujedinjeno Kraljevstvo je odgovorno za vojnu odbranu Angvile,[5]iako nema aktivnih garnizona ili oružanih snaga. Angvila ima malu pomorsku policiju, koja broji oko 32 čoveka, koji upravljaju jednim brzim patrolnim čamcem klase VT Halmatic M160. Policija na ostrvu je odgovornost Kraljevskih policijskih snaga u Angvili.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Karta Angile

Glavne grane industrije ostrva su ribolov i turizam, uz bankarstvo koje igra sve veću ulogu u ekonomiji. Odbrana je u nadležnosti Ujedinjenog Kraljevstva. Većina stanovnika su protestanti i afričkog porekla.

Obrazovni sistem[uredi | uredi izvor]

Postoji šest vladinih osnovnih škola, jedna vladina srednja škola (opšta škola Albena Lake Hodge) i dve privatne škole.[17] Postoji jedna biblioteka, Edison L. Hughes Education & Librari Complek Javne biblioteke Angvila.[18] Ogranak Medicinske škole Svetog Džejmsa osnovan je 2011. godine u Angvili.[19] To je privatna, profitna medicinska škola sa sedištem u Park Ridgeu u državi Illinois.[20]

Na ostrvu postoji univerzitetski kampus otvorenog univerziteta Zapadne Indije.[21]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Kulturna istorija ostrva počinje sa rodnim Taino, Aravakom i Karibima. Njihovi artefakti pronađeni su širom ostrva, koji govore o životu pre dolaska evropskih naseljenika.[12] Angilla National Trust (ANT) osnovano je 1988. godine, a svoje kancelarije otvorilo je 1993. godine zaduženo za očuvanje nasleđa ostrva, uključujući i njegovo kulturno nasleđe.

Kao i na čitavim Karibima, praznici su kulturni element. Najvažniji praznici Angvile su od istorijske važnosti koliko i od kulturnog značaja - posebno godišnjica emancipacije (prethodno avgustovski ponedeljak u parku), koja se slavi kao Letnji festival ili karneval. Proslavljaju se i britanske svečanosti, poput kraljičinog rođendana.[22]

Jezici[uredi | uredi izvor]

Danas većina ljudi u Angvili govori engleski jezik pod uticajem Britanije.[5] Na ostrvu se takođe govore i drugi jezici, uključujući španski, kineski i jezike drugih imigrantskih zajednica. Međutim, najčešći jezik osim standardnog engleskog je kreolski jezik sa engleskim leksifikatorom (ne sme se mešati sa antilskim kreolskim jezikom („francuski kreolski“), kojim se govori na francuskim ostrvima poput Martinika i Gvadalup). Lokalno se na njega odnose termini kao što su „dijalekt“ (izgovara se „dijalek“).[23] Glavne korene ima u ranim sortama engleskog i zapadnoafričkog jezika, a sličan je dijalektima koji se govore na ostrvima koja govore engleski širom Istočnih Kariba po svojim strukturnim karakteristikama.[24]

Religija[uredi | uredi izvor]

Hrišćanske crkve nisu imale stalno ili snažno prisustvo tokom početnog perioda engleske kolonizacije; duhovne i verske prakse Evropljana i Afrikanaca odražavale su svoje regionalno poreklo. Već 1813. godine hrišćanski službenici su formalno služili porobljenim Afrikancima i promovisali pismenost među obraćenicima.[25] Veslijsko (metodističko) misionarsko društvo Engleske gradilo je crkve i škole od 1817. godine.[26]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, hrišćanstvo je dominirajuća religija Angvile, sa 29% stanovništva koje se bavi anglikanizmom; ostalih 23,9% su metodisti.[16] Među ostalim crkvama na ostrvu spadaju adventističke, baptističke, rimokatoličke (opslužuje ga eparhija Svetog Jovana-Bastera sa sedištem kod Svetog Jovana na Antigvi i Barbudi) i mala zajednica Jehovinih svedoka (0,7%).[27] Između 1992. i 2001. godine, broj sledbenika Crkve Božje i pentekostalaca znatno se povećao.

Na ostrvu postoji najmanje 15 crkava. Iako su manjina na ostrvu, Angvila je važno mesto sledbenika rastafarijanske religije kao rodno mesto Roberta Atli Rodžersa, autora Svetog Pibija koji je imao snažan uticaj na rastafarijanske i druge sisteme verovanja u afričkom centru.[27] U novije vreme na ostrvu je otvoren muslimanski kulturni centar.[28]

Zastupljenost religija u Angvili procentualno[28]
Religija 1992. 2001. 2011.
Anglikanski 40,4 29,0 22,7
Metodisti 33,2 23,9 19,4
Pentekostalci / 7,7 10,5
Hrišćanska adventistička crkva 7,0 7,6 8,3
Baptisti 4,7 7,3 7,1
Katolici 3,2 5,7 6,8
Crkva Božja / 7,6 4,9
Jehovini svedoci / 0,7 1,1
Rastafarijanci / 0,7
Evanđelisti / 0,5
Braća Plimut / 0,3 0,1
Muslimani / 0,3
Prezviterijanci / 0,2 0,2
Hinduisti / 0,4
Jevreji / 0,1
Ateisti / 4,0 4,5
Ostali 10,5 3,5

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kulturna istorija ostrva počinje sa autohtonim narodima Taino, Aravakom i Karibima. Njihovi artefakti pronađeni su širom ostrva, koji govore o životu pre dolaska evropskih naseljenika.[9] The Anguilla National Trust (ANT) osnovan je 1988. godine, a svoje kancelarije otvorilo je 1993. godine i zaduženo je za očuvanje nasleđa ostrva, uključujući i njegovo kulturno nasleđe.

Kao i na čitavim Karibima, praznici su kulturni element. Najvažniji praznici Angvile su od istorijske važnosti koliko i od kulturnog značaja - posebno godišnjica emancipacije, koja se slavi kao Letnji festival ili karneval. Proslavljaju se i britanske svečanosti, poput kraljičinog rođendana.[22]

Kuhinja[uredi | uredi izvor]

Mahi-mahi takosi.

Angvilska kuhinja je pod uticajem domaćih karipskih, afričkih, španskih, francuskih i engleskih kuhinja.[29] Morskih plodova ima u izobilju, uključujući škampe, rakove, jastoge, školjke, mahi-mahi, crvenu šunku, marlin i kirnju. Bakalar je osnovna hrana koja se jede samostalno i koristi se u čorbama. Broj stoke je ograničen zbog male veličine ostrva i tamo ljudi koriste živinu, svinjetinu, kozetinu i ovčetinu, zajedno sa uvezenom govedinom. Kozetina je meso koje se najčešće jede, a koristi se u raznim jelima.[30] Zvanična nacionalna hrana Angvile su pite i pirinač.[31]

Književnost[uredi | uredi izvor]

The Anguilla National Trust ima programe koji podstiču angiljske pisce i očuvanje istorije ostrva. U 2015. godini, Where I See The Sun – Contemporary Poetry in Anguilla, u izdanju House of Nehesi Publishers objavljena je nova antologija Lasane M. Seku.[32] Među četrdeset i tri pesnika u kolekciji su Rita Selestin-Karti, Banki Benk, Džon T. Harigan, Patricija J. Adams, Fabijan Fahi, dr Oluvakemi Linda Benks i Reuel Ben Levi.[33]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Na ostrvu su popularni različiti karipski muzički žanrovi, kao što su rege, soka i kalipso.

Sport[uredi | uredi izvor]

Trke čamcima imaju duboke korene u angvilijskoj kulturi i nacionalni su sport.[34]Redovne su jedriličarske regate na državne praznike, poput Karnevala, na koje se takmiče lokalno izgrađeni i dizajnirani čamci. Ovi čamci imaju imena i sponzore koji na jedra ispisuju njihov logotip.

Kao i u mnogim drugim bivšim britanskim kolonijama, kriket je takođe popularan sport. Angvila je dom Omari Benksa, koji je igrao za West Indies Cricket Team, dok je Kardigan Konor igrao prvoklasni kriket za engleski okrug Hempšira i bio je 'chef de mission' (menadžer tima).

Šara Proktor, britanska srebrna medaljkinja u skoku udalj na svetskom prvenstvu u Pekingu, prvi put je predstavljala Angvilu na takmičenju do 2010. godine kada je počela da predstavlja Veliku Britaniju i Englesku. Pod Angvilskom zastavom osvojila je nekoliko medalja u NACAC igrama.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nacionalna agencija za statistiku
  2. ^ Anguilla - Wikipedia, the free encyclopedia
  3. ^ Tvrtko Prćić:Anglo-srpski rečnik geografskih imena, Zmaj, Novi Sad, 2004, str. 32
  4. ^ Martin, Robert Montgomery (1839). Statistics of the Colonies of the British Empire ...: From the Official Records of the Colonial Office (na jeziku: engleski). W.H. Allen and Company. 
  5. ^ a b v g d đ „Anguilla - The World Factbook”. www.cia.gov. Pristupljeno 2021-03-02. 
  6. ^ Law, Gwillim (1999). Administrative subdivisions of countries : a comprehensive world reference, 1900 through 1998. Internet Archive. Jefferson, N.C. : McFarland. ISBN 978-0-7864-0729-3. 
  7. ^ Anguilla, II, Pristupljeno 2021-03-02 
  8. ^ Christman, Robert A. (1953). „Geology of St. Bartholomew, St. Martin, and Anguilla, Lesser Antilles”. Geological Society of America Bulletin. 64 (1): 85. ISSN 0016-7606. doi:10.1130/0016-7606(1953)64[85:GOSBSM]2.0.CO;2. 
  9. ^ a b Hailey, Adrian; Wilson, Byron; Horrocks, Julia (2011-04-07). Conservation of Caribbean Island Herpetofaunas Volume 2: Regional Accounts of the West Indies (na jeziku: engleski). BRILL. ISBN 978-90-04-19408-3. 
  10. ^ a b „Arhivirana kopija”. www.gov.ai. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 2021-03-02. 
  11. ^ Townsend, JH; Eaton, JM; Parmlee, JS (2000). "Cuban treefrogs (Osteopilus septentrionalis) in Anguilla, Lesser Antilles". Caribbean Journal of Science. 36 (3/4): 326–328. ISSN 0008-6452. Retrieved 12 June 2016.
  12. ^ a b Hailey, Adrian; Wilson, Byron; Horrocks, Julia (2011-04-07). Conservation of Caribbean Island Herpetofaunas Volume 2: Regional Accounts of the West Indies (na jeziku: engleski). BRILL. ISBN 978-90-04-19408-3. 
  13. ^ Censky, Ellen J.; Hodge, Karim; Dudley, Judy (oktobar 1998). „Over-water dispersal of lizards due to hurricanes”. Nature (na jeziku: engleski). 395 (6702): 556. Bibcode:1998Natur.395..556C. ISSN 0028-0836. S2CID 4360916. doi:10.1038/26886. 
  14. ^ Genoways, Hugh; Phillips, Carleton J.; Pedersen, Scott C.; Gordon, Linda K. (2007-10-24). „Bats of Anguilla, Northern Lesser Antilles”. Mammalogy Papers: University of Nebraska State Museum. 
  15. ^ „Anguilla - The World Factbook”. www.cia.gov. Pristupljeno 2021-03-02. 
  16. ^ a b „Anguilla | island, West Indies”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 
  17. ^ „Arhivirana kopija”. www.gov.ai. Arhivirano iz originala 15. 12. 2017. g. Pristupljeno 2021-03-02. 
  18. ^ „Arhivirana kopija”. www.gov.ai. Arhivirano iz originala 20. 11. 2017. g. Pristupljeno 2021-03-02. 
  19. ^ „The Anguillian Newspaper: - SAINT JAMES MEDICAL SCHOOL OFFICIALLY OPENED”. 2012-03-31. Arhivirano iz originala 31. 03. 2012. g. Pristupljeno 2021-03-02. 
  20. ^ „Top Caribbean Medical School | MD”. Saint James School of Medicine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 
  21. ^ „The Open Campus in Anguilla | www.open.uwi.edu”. www.open.uwi.edu. Pristupljeno 2021-03-02. 
  22. ^ a b „Public Holiday: Celebration of the birthday of Her Majesty the Queen | Anguilla Calendar”. What We Do In Anguilla (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 08. 03. 2021. g. Pristupljeno 2021-03-02. 
  23. ^ „Anguillian Language 101”. What We Do In Anguilla (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 
  24. ^ „Leeward Caribbean English Creole”. Ethnologue (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 
  25. ^ Walicek, Don E. 2011. "Christianity, Literacy, and Creolization in Nineteenth-Century Anguilla." In Anansi's Defiant Webs, Contact, Continuity, Convergence, and Complexity in the Language, Literatures and Cultures of the Greater Caribbean, ed. by N. Faraclas, R. Severing, et al. Willemstad: University of Curaçao and Fundashon pa Planifikashon di Idioma, str. 181–189.
  26. ^ Hodge, S. Wilfred (2003). "Bethel- the road – and due west" In Wilbert Forker (Ed.), Born in Slavery: A story of Methodism in Anguilla and its influence in the Caribbean (pp. 20–29). Edinburgh: Dunedin Academic Press.
  27. ^ a b Rogers, Robert Athlyi; W. Gabriel Selassie I (2015). The Holy Piby: The Black Man's Bible. Los Angeles: Orunmilla, Incorporated. str. xiii. ISBN 978-0986381904. 
  28. ^ a b „Arhivirana kopija”. gov.ai. Arhivirano iz originala 24. 11. 2007. g. Pristupljeno 2021-03-02. 
  29. ^ „Foods That Are Important in Anguilla”. Travel Tips - USA Today (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 
  30. ^ „Foods That Are Important in Anguilla”. Travel Tips - USA Today (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 
  31. ^ „29 Tasty Anguilla Food and Drink You'll Love - Bacon is Magic”. Bacon is Magic - The Best Food Around the World (na jeziku: engleski). 2019-06-03. Pristupljeno 2021-03-02. 
  32. ^ „"WHERE I SEE THE SUN" ANTHOLOGY AVAILABLE IN ANGUILLA”. The Anguillian Newspaper - The Weekly Independent Paper of Anguilla (na jeziku: engleski). 2015-05-29. Pristupljeno 2021-03-02. 
  33. ^ „Sint Maarten Online Newsday Source”. soualiganewsday.com. Pristupljeno 2021-03-02. 
  34. ^ „Anguilla | island, West Indies”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-02. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]