Pređi na sadržaj

Boris Bakrač

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
boris bakrač
Boris Bakrač
Lični podaci
Datum rođenja(1912-03-25)25. mart 1912.
Mesto rođenjaSlavonska Požega, Austrougarska
Datum smrti29. novembar 1989.(1989-11-29) (77 god.)
Mesto smrtiZagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijagrađevinski inženjer
Delovanje
Član KPJ odaprila 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
predsednik
Jugoslovenskog olimpijskog komiteta
Period19521960.
PrethodnikGustav Vlahov
NaslednikMilijan Neoričić

Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Boris Bakrač (Slavonska Požega, 25. mart 1912Zagreb, 29. novembar 1989), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 25. marta 1912. godine u Slavonskoj Požegi. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gde je godine 1936. završio i Tehnički fakultet. Još za vreme studija bio je pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta. Posle studija je radio kao inženjer u privatnim građevinskim preduzećima.

U Narodnooslobodilački pokret stupio je 1941. godine. Od 1941. do 1943. godine, delovao je kao ilegalni politički radnik u Zagrebu. Aprila 1942. godine, postao je član Komunističke partije Jugoslavije. U ratu je obavljao razne dužnosti:

Posle rata, vršio je više odgovornih državnih i političkih funkcija:

Za člana Centralnog komiteta SKH prvi put je biran na Trećem kongresu, a zatim ponovo biran na Četvrtom, Petom i Šestom kongresu SKH. Bio je i član Izvršnog komiteta CK SKH, član Predsedništva SR Hrvatske i član Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske.

Umro je 29. novembra 1989. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za naroda sa zlatnom zvezdom, Ordena za hrabrost, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem i više ostalih jugoslovenskih odlikovanja.

Literatura[uredi | uredi izvor]