Boško Milenković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boško Milenković
Lični podaci
Datum rođenja(1909-11-02)2. novembar 1909.
Mesto rođenjaBeč,  Austrougarska
Datum smrti1955.(1955-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (45/46 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija Srbin/Jugosloven
Timske informacije
Broj bolida12
Statistika karijere
Prva trkaTrke na Avali 1932. - treći
Prva pobedaSljeme 1937.
Poslednja trkaVelika nagrada Beograda 1939. - četvrti

Boško Milenković – Bata (Beč, 2. novembar 1909Beograd, 1955) bio je jugoslovenski automobilista.

Rođen je 1909. u Beču, koji je tada bio glavni grad Austrougarske carevine, od oca Srbina, trgovca, i majke francusko-nemačkog porekla. Za vreme Prvog svetskog rata, doseljava se sa porodicom u Beograd.

Otac mu umire 1921, a Boško živi od nasledstva, kao rentijer i vlasnik nekoliko stambenih zgrada, u beogradskim društvenim krugovima još poznat kao vrstan violinista i zaljubljenik u automobilizam, što postaje posredstvom svog prijatelja, čuvenog motocikliste Voje Ivaniševića, tzv. "Deda Voje". 1927. kupuje prvi automobil, a uskoro ima čitav mali vozni park.

Prvu trku vozi 1932. oko Avale i zauzima treće mesto. 1935. kupuje plavi Bugati T51, i u njemu osvaja trke na Sljemenu 1937. i Dorćolu 22. maja 1938.[1] U jesen iste godine, na trkama u Klužu, u Rumuniji, sleće sa puta i trpi kvar na menjaču, koji ipak uspeva da popravi do septembra 1939, na vreme za Beogradski Gran Pri.

Beogradski Gran Pri[uredi | uredi izvor]

Na trkama oko Kalemegdana, kao jedini predstavnik Kraljevine Jugoslavije sa, u poređenju sa ostalim takmičarima, inferiornim bolidom, pomenutim Bugatijem,[2] Milenković zauzima četvrto mesto, iza šampiona Italijana Nuvolarija, i nemačkih vozača fon Brauhiča i najposle Hermana Milera.

Milenković je dosta vremena izgubio na hlađenje motora, da bi na kraju završio takmičenje sa 19 krugova zaostatka u odnosu na prvu trojicu.

Posle Gran Prija[uredi | uredi izvor]

U julu 1940. je učestvovao u trci na Avali.[3][4]

U aprilskom bombardovanju Beograda, Milenković je izgubio sav imetak, i posle rata je prinuđen da radi kao vozač trolejbusa.

Navodno je 1955. počinio samoubistvo vešanjem, upravo u kući Voje Ivaniševića. Ostaje upamćen kao boem, poliglota i romantik koji je vozio isključivo iz zadovoljstva.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]