Branko Rašović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Branko Rašović
Branko Rašović, 1966. godine
Lični podaci
Puno ime Branko Rašović
Datum rođenja (1942-04-11)11. april 1942.(82 god.)
Mesto rođenja Podgorica, ND Crna Gora
Pozicija odbrambeni
Juniorska karijera
1957—1962 Budućnost
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1962—1964
1964—1969
1969—1974
Budućnost
Partizan
Borusija Dortmund
22
210
109
(0)
(2)
(4)
Reprezentativna karijera
1961—1962
1962—1965
1963—1964
1964—1967
Jugoslavija do 20
Jugoslavija do 21
Jugoslavija B
Jugoslavija
7
5
3
10
(0)
(0)
(0)
(0)

Branko Rašović (Podgorica, 11. april 1942) je bivši fudbaler Budućnosti, Partizana, Borusije Dortmund i jugoslovenski fudbalski reprezentativac i trener.

FK Budućnost[uredi | uredi izvor]

Rašović je sa fudbalom počeo u Budućnosti iz Podgorice. Igrao je na mestu centarhalfa. Bio je visok i odlično je igrao glavom. Već kao omladinac je bio zapažen i dobio je pozive za omladinsku i mladu reprezentaciju Jugoslavije.[1]

U fudbalskoj sezoni 1961/62, je uspeo sa svojim tadašnjim klubom Budućnost iz Titograda, da se plasira u prvu jugoslovensku ligu. Igrao je jednu sezonu 1962/63 u prvoligaškoj konkurenciji i Budućnost je opet ispala u drugu ligu. Sledeću sezonu je igrao u drugoligaškoj konkurenciji, ali je dobio poziv od Partizana i u sezoni 1964/65 opet je zaigrao u prvoligaškoj konkurenciji ali ovaj put za tim Partizana iz Beograda.

FK Partizan[uredi | uredi izvor]

Rašović je u Partizanu igrao pet godina, od 1964. pa do 1969. godine. Već prve sezone po dolasku u novi tim, 1964/65, se ustalio u prvu jedanaestorku i osvojio titulu šampiona Jugoslavije. Te prve sezone je odigrao sedamnaest prvenstvenih utakmica za Partizan.

Za Partizan je odigrao ukupno 210 utakmica i postigao je dva gola, nijedan u prvenstvu.

Na internacionalnom planu je za Partizan odigrao trideset i devet utakmica i postigao je jedan gol. Kruna karijere mu je bila utakmica u Kupa šampiona 1966. godine odigrane u Briselu, kada je Partizan u finalu igrao protiv Reala iz Madrida.

Kup šampiona sa Partizanom[uredi | uredi izvor]

Rašović u dresu Partizana u finalu protiv Reala 1966.

Osvajanjem titule šampiona Jugoslavije u sezoni 1964/65, Partizan je stekao pravo da igra u Kupu šampiona Evrope. Tadašnje Partizanove bebe, predvođene trenerom Matekalom predstavljale su ozbiljnog rivala bilo kom tadašnjem Evropskom klubu.

Partizan je na većini utakmica Kupa šampiona igrao u sledećem sastavu:

Partizan je u predtakmičenju za protivnika dobio Francuskog prvaka Nanta. Pobedom u Beogradu sa 2:0 i nerešenim rezultatom u gostima 2:2, prva prepreka je bila preskočena sa ukupnim skorom od 4:2.

Sledeći protivnik je bio prvak Nemačke Verder iz Bremena. Verder je eliminisan ukupnim rezultatom 3:1. U Beogradu 3:0 i u Bremenu 0:1.

U četvrtfinalu Partizan je za protivnika dobio prvaka Čehoslovačke, Spartu iz Praga. Prvu utakmicu u Pragu Partizan je izgubio sa 4:1, dok je drugu utakmicu u Beogradu pobedio sa rezultatom 5:0 i time sa ukupnim skorom od 6:4 se kvalifikovao u polufinale.

U polufinalu je Partizana čekao šampion Engleske, Mančester junajted. Međutim Partizanove bebe su i ovaj put uspešno odradile zadatak, ukupnim skorom od 2:1 (2:0 u Beogradu i 0:1 u Londonu) prebrodile su i ovu prepreku i plasirale se u finale.

Finale Kupa šampiona se igralo u Briselu 11. maja 1966. godine i protivnik Partizana je bio prvak Španije Real iz Madrida. Igralo se na čuvenom stadionu Hejsel pred 55.000 gledalaca. Partizan je u svemu bio ravnopravan protivnik Realu i u 55. minutu je poveo pogotkom Velibora Vasovića. Na žalost igrača Partizana to je bilo sve što su mogli da učine. Pogocima Amansija i Serene, Real je uspeo da porazi Partizan i osvoji titulu šampiona kontinenta.[2]


11. maj 1966.
Finale Kupa šampiona
Španija Real Madrid 2 : 1 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Partizan Grad: Brisel Stadion Hejsel
Sudija: Rudolf Kritlen (Nemačka)
Gledalaca: 55.000
Amansio Gol 70
Fernando Serena Gol 76
(Reportaža) Vasović Gol 55

FK Real Madrid:
GO 1 Španija Hose Arakistan
OD 2 Španija Pačin
OD 3 Španija Pedro de Felipe
OD 4 Španija Ignacio Zoko
OD 5 Španija Manuel Sančis
SR 6 Španija Piri
SR 7 Španija Manuel Velaskez
SR 8 Španija Fernando Serena
NA 9 Španija Amansio Amaro
NA 10 Španija Ramon Groso
NA 11 Španija Fransisko Gento (kapiten)
Trener:
Španija Migel Munjoz
FK Partizan:
GO 1 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Milutin Šoškić
OD 2 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Fahrudin Jusufi
OD 3 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Velibor Vasović (kapiten)
OD 4 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Branko Rašović
OD 5 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Ljubomir Mihajlović
SR 6 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladica Kovačević
SR 7 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Radoslav Bečejac
SR 8 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Mane Bajić
NA 9 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Mustafa Hasanagić
NA 10 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Milan Galić
NA 11 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Pirmajer
Trener:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Abdulah Gegić

Borusija Dortmund[uredi | uredi izvor]

Posle Partizana, Rašović 1969. godine prelazi u Nemačkog prvoligaša Borusiju iz Dortmunda. U prvoj ligi se Borusija zadržava u naredne tri sezone, a u naredne dve sezone 1972–73 i 1973–74 igra u regionalnoj nemačkoj ligi. To je ujedno bila i zadnja Rašovićeva sezona aktivnog profesionalnog igranja.

U Borusiji je proveo pet sezona i odigrao je 78 prvoligaških utakmica i 30 utakmica regionalne lige. Ukupno je odigrao 109 ligaških utakmica za Borusiju.

Reprezentacija Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Rašović je svoj debi za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije imao 1. aprila 1964. godine, na prijateljskoj utakmici protiv Bugarske. Utakmica je odigrana na stadionu Radničkog iz Niša, popularno nazvanog Čair. Pred 10.000 gledalaca utakmica se završila pobedom Jugoslavije sa 1:0.

Od reprezentacije se Rašović oprostio 7. oktobra 1967. godine na utakmici koja se igrala u okviru kvalifikacija za evropsko prvenstvo protiv Nemačke. Utakmica se igrala u Hamburgu pred 70.573 gledalaca i završila se pobedom Nemačke sa 3:1. I pored ovog poraza Jugoslavija se kvalifikovala za Evropsko prvenstvo i zabeležila je jedan od najvećih uspeha, igrala je drugi put u svojoj istoriji u finalu Evropskog prvenstva.

Rašović je za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao ukupno 10 utakmica.[3]

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Trenerskim poslom Rašović je počeo da se bavi od 1978. godine u Partizanu. Tu je ostao sve do svog odlaska u sportsku penziju 2008. godine .[4]

Igračka statistika u FK Partizan[uredi | uredi izvor]

Statistika sa Partizanovog sajta[5]

Takmičenje Broj utakmica Broj golova
Prvenstvene 96 0
Internacionalne 29 0
Prijateljske 59 1
Kup Jugoslavije 1 0
Kup evropskih šampiona 9 0
Srednjoevropski Kup 1 1
Kup Oslobođenja Beograda 2 0
Turnir u Mostaru 2 0
Ukupno 210 2

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Internet stranica reprezentacije Srbije”. Arhivirano iz originala 09. 06. 2009. g. Pristupljeno 13. 12. 2008. 
  2. ^ Champions' Cup 1965-66
  3. ^ „Stranica fudbalske reprezentacije Srbije”. Arhivirano iz originala 09. 06. 2009. g. Pristupljeno 13. 12. 2008. 
  4. ^ Danas, vesti
  5. ^ „Partizanova stranica”. Arhivirano iz originala 23. 08. 2010. g. Pristupljeno 13. 12. 2008. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]