Vasilij Čujkov
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Vasilij Čujkov | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. april 1900. |
Mesto rođenja | Serebrjanije Prudi, Ruska Imperija, danas Rusija |
Datum smrti | 2. maj 1982.82 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Sovjetski Savez, danas Rusija |
Obrazovanje | Vojna akademija M. V. Frunze, |
Vojna karijera | |
Učešće u ratovima | Drugi svetski rat |
Odlikovanja |
Vasilij Ivanovič Čujkov, (rus. Василий Иванович Чуйков; 1900. – 1982) je bio vojni zapovednik i komandant Sovjetskog Saveza, jedan od najuspešnijih komandanata u Drugom svetskom ratu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u gradiću Serebrjanije Prudi u okolini Moskve. Dvostruki je heroj Sovjetskog Saveza, nosilac osam ordena Lenjina i mnogobrojnih drugih odlikovanja. Bio je jedan od najbriljantnijih vojskovođa u Drugom svetskom ratu. U Crvenoj armiji se nalazio od 1918. godine, a 1925. godine je završio Vojnu akademiju "M. V. Frunze", da bi deset godina kasnije završio i Vojnu akademiju za mehanizaciju i motorizaciju.
U Zimskom ratu (1939—1940) komandovao je armijom, a potom je bio na dužnosti šefa sovjetske vojne misije kod kineske Crvene armije.
U martu 1942. godine, vratio se u SSSR i odmah je upućen na Staljingradski front gde je preuzeo komandu nad 1. rezervnom armijom, koja je potom prekrštena u 62. armiju, a aprila 1943. godine u 8. gardijsku armiju. Posle Drugog svetskog rata Čujkov je zauzimao visoke položaje u sovjetskoj armiji. Bio je zamenik, a potom i glavnokomandujući sovjetskih trupa u Nemačkoj sve do 1953. godine, zatim komandant Kijevskog vojnog okruga, a 1960. godine postavljen je za komandanta Kopnenih snaga Sovjetskog Saveza. Potom je postao načelnik civilne zaštite Sovjetskog Saveza, a juna 1972. godine naimenovan je za generalnog inspektora ministarstva odbrane.
Maršal Vasilij Ivanovič Čujkov je bio onaj sovjetski komandant s kojim su u poslednjim danima rata Gebels i Borman bezuspešno pokušavali da povedu separatne pregovore. Pred Čujkovom su kapitulirali poslednji ostaci odbrane Berlina, on je prvi obavešten o Hitlerovom samoubistvu, a njegovi su gardisti pronašli posmrtne ostatke Adolfa Hitlera.
Maršal Čujkov je umro početkom 1982. godine. Sahranjen je na Mamajev Kurganu, memorijalnom kompleksu iznad Staljingrada.
Čujkov kao pisac[uredi | uredi izvor]
Čujkov je autor više dela, od kojih su najpoznatija: "Sto osamdeset dana u vatri bitke", " Staljingradski gardisti idu na zapad", "Bitka veka", "Od Staljingrada do Berlina" i "Pad Trećeg rajha".
Literatura[uredi | uredi izvor]
- V. I. Čujkov, Pad Trećeg rajha, Svetozar Marković, Beograd, 1983.