Википедија:Plagijat

Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Plagiranje je preuzimanje zasluga za tuđe delo kao svoje, uključujući jezik i ideju osobe, bez davanja adekvatne zasluge.[1] Univerzitet u Kembridžu definiše plagijat kao: „predstavljanje kao sopstvenog dela, bez obzira na postojanje namere da se obmane, što delimično ili u celini proizilazi iz dela drugih bez navođenja autorstva priznanja“.[2]

Vikipedija ima tri osnovne politike sadržaja, od kojih dve olakšavaju nenamerno plagiranje. Smernica Bez originalnog istraživanja nam zabranjuje da dodajemo sopstvene ideje u članke, a Proverljivost zahteva da se članci zasnivaju na pouzdanim objavljenim izvorima. Ove politike znače da su vikipedisti veoma podložni optužbama za plagijat jer se moramo pažljivo držati izvora, ali ne previše . Pošto se plagijat može desiti bez namere da se obmane, briga bi trebala da bude usmerena na edukaciju urednika i čišćenje članka.

Izvori su označeni korišćenjem inlajn citata, obično u obliku fusnote (pogledajte Citiranje izvora).[3] Pored navođenja citata, atribucija u tekstu je obično potrebna kada se citira ili bliže parafrazira izvorni materijal (na primer: „Džon Smit je napisao da je zgrada izgledala spektakularno“ ili „Prema Smitu (2012) ...").[4] Priručnik za stil zahteva atribcuiju u tekstu kada citirate celu rečenicu ili više. Imenovanje autora u tekstu omogućava čitaocu da vidi da se u velikoj meri oslanja na tuđe ideje, bez potrebe da vrši pretragu u fusnoti.

Plagijat i kršenje autorskih prava nisu ista stvar.[5] Do kršenja autorskih prava dolazi kada se sadržaj koristi na način koji krši ekskluzivno pravo nosioca autorskih prava. Davanje zasluga ne znači da do kršenja nije došlo, pa pazite da ne citirate toliko neslobodan izvor da prekršite smernice za neslobodan sadržaj.[6] Slično tome, iako nema problema sa autorskim pravima, sadržaj u javnom domenu je plagijat ako se koristi bez priznavanja izvora. Za savet o tome kako da izbegnete kršenje autorskih prava na Vikipediji, pogledajte Kršenje autorskih prava. Za informacije o kopiranju materijala iz besplatnih izvora, kao što su izvori u javnom domenu, pogledajte dole.

Plagijat na Vikipediji[uredi | uredi izvor]

Oblici plagijata[uredi | uredi izvor]

Plagijat jeste predstavljanje tuđeg dela – uključujući njihov jezik i ideje – kao svoje, bilo namerno ili nehotice. Pošto se to može dogoditi lako i greškom, svim urednicima se preporučuje da aktivno identifikuju sve potencijalne probleme u svom pisanju. Plagijat može imati nekoliko oblika.

Besplatni izvori zaštićeni autorskim pravima[uredi | uredi izvor]

NeN Kopiranje sa nenavedenog izvora
  • Ubacivanje teksta - kopiranog od reči reči ili blisko parafrazirano, sa veoma malo izmena - iz izvora koji nigde naveden u članku, fusnotama, refernama ili spoljašnjim vezama.

Gornji primer je najneverovatniji oblik plagijata i najmanja je verovatnoća da će biti slučajan.

NeN Kopiranje iz izvora navedenog u neadekvatno postavljenom citatu
  • Ubacivanje teksta od reči do reči ili parafraziranom sa malo promena iz izvora - a onda se izvor citira negde u članku, ali ne direktno nakon rečenice ili pasusa koji je kopiran.
  • Ovo može izgledati kao da urednik pokušava da predstavi tekst kao svoj. To se može dogoditi slučajno kada se umetnuti citati pomeraju tokom uređivanja, gubeći integritet teksta-izvora. To se takođe može desiti kada se urednici oslanjaju na opšte reference navedene u odeljku Reference, bez korišćenja unutrašnjih citata.

    NeN Sumiranje nenavedenog izvora svojim rečima
  • Sumiranje izvora svojim rečima, bez atribucije izvora na bilo koji način, može biti vrsta plagijata, kao i kršenje politike o potvrdivosti izvora.
  • Sumiranje navoda u izvoru svojim rečima samo po sebi ne znači da niste plagirali, jer se još uvek u velikoj meri oslanjate na delo drugog autora. Zasluge treba dati u obliku unutrašnjeg citata.

    Samo izvori su zaštićeni autorskim pravima[uredi | uredi izvor]

    NeN Kopiranje iz izvora valjano navedenog kroz postavljeni inlajn citat, bez atribucije u okviru teksta
    • Ubacivanje teksta od reči do reči ili malo promenjeno pafraziranje u odnosu na izvor - potom postavljnje reference nakon kopiranog teksta, bez navođenja izvora u samom tekstu.

    U ovom primeru urednik ne pokušava da predstavi rad kao svoj, ali se čin i dalje smatra plagijatom, jer su reči izvora korišćene bez atribucije unutar teksta. Što je više izvornih reči kopirano i što je fraza karakterističnija, to je kršenje veće. Dodavanjem atribucije u tekstu („Džon Smit navodi da...“) uvek se izbegavaju optužbe za plagijat, iako ne izbegavaju uvek kršenje autorskih prava. Budite oprezni kada koristite pripisivanje u tekstu, jer to može dovesti do drugih problema. Na primer, „Prema tvrdnji profesorke Suzane Jovanović, povećanje atmosferskog ugljen-dioksida izazvano ljudskim faktorom dovelo je do globalnog zagrevanja“ moglo bi da predstavlja kršenje neutralne tačke gledišta, jer je ovo konsenzus mnogih naučnika, a ne samo tvrdnja Suzane Jovanović. U takvim slučajevima, plagijat se može izbeći sažimanjem informacija sopstvenim rečima ili izričitim priznavanjem da je, iako su reči od Džonsa, gledište široko rasprostranjeno.

    Izbegavanje plagiranja[uredi | uredi izvor]

    Da biste izbegli plagijat teksta kopiranog iz kompatibilno licenciranih kopileft publikacija kao i publikacija u javnom domenu, pogledajte i odeljak ispod: Kopiranje materijala iz besplatnih izvora.

    Plagiranje možete izbeći tako što ćete sumirati izvorni materijal svojim rečima što ćete ispratiti umetnutim citatom ili citiranjem ili bliskim parafraziranjem izvora, obično uz navođenja izvora (dodavanje imena autora u tekst) i inline citat. Sledeći primeri su prilagođeni iz „Šta predstavlja plagijat?“ , Harvard Vodič za korišćenje izvora, Univerzitet Harvard:

    NeNBez atribucije unutar teksta, bez upotrebe znakova navoda, bez izmena u tekstu, bez unutrašnjeg citata

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, The MIT Press, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: "Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju.

    NeN Bez atribucije unutar teksta, bez upotrebe znakova navoda, bez izmena u tekstu, dodat unutrašnji citat

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, The MIT Press, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju.[7]

    NeN Bez atribucije unutar teksta, bez upotrebe znakova navoda, tekst je blisko parafraziran, dodat unutrašnji citat

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, The MIT Press, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: „Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Političke tranzicije do kojih je došlo po kraju autoritarne vlasti, demokratizacijom ili političkim promenama takođe čine države sklonim nasilju.[7]

    DaY Atribucije unutar teksta, upotreba znakova navoda, bez izmena u tekstu, dodat je unutrašnji citat

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, MIT, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: „Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Majkl E. Braun piše: „Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju.”[7]


    DaY Atribucije unutar teksta, upotreba znakova navoda, većina teksta je adekvatno parafrazirana, dodat je unutrašnji citat

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, The MIT Press, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: „Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Majkl E. Braun sugeriše da političke promene, kao što je prelazak sa autoritarne vlade na demokratsku, mogu „učiniti države posebno sklonim nasilju."[7]
    • Napomena: Čak i pored navođenja inlajn reference, karakteristične reči ili fraze mogu zahtevati navodnike.

    DaY Atribucije unutar teksta, bez upotrebe znakova navoda, većina teksta je adekvatno parafrazirana, dodat je unutrašnji citat

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, The MIT Press, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: „Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da država bue posebno sklona nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Majkl E. Braun sugeriše da političke promene, kao što je prelazak sa autoritarne vlade na demokratsku, mogu da izazovu nasilje protiv države.[7]

    DaY Bez atribucije unutar teksta, bez upotrebe znakova navoda, većina teksta je parafrazirana rečima urednika, dodat je unutrašnji citat

    • Izvor: Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, The MIT Press, 2001, p. 14.
    • Tekst izvora: „Političke tranzicije izazvane kolapsom autoritarne vladavine, demokratizacijom ili političkim reformama takođe čine da države budu posebno sklonim nasilju."
    • Tekst na Vikipediji: Političke promene povećavaju verovatnoću nasilja nad državom.[7]
    • Napomena: Ako je rečenica „politička promena povećava verovatnoću nasilja nad državom“ na neki način distinktivna (ako, na primer, predstavlja neuobičajenu poziciju), možda će zahtevati atribuciju u tekstu (Majkl E. Braun sugeriše da...) uprkos tome što je urednikov sopstveni rezime izvora.

    Poštovanje autorskih prava[uredi | uredi izvor]

    Bez obzira na zabrinutost zbog plagijata, dela pod autorskim pravima koja nisu dostupna pod kompatibilnom besplatnom licencom moraju biti u skladu sa politikom autorskih prava i smernicama za neslobodan sadržaj. To znači da se ne mogu u velikoj meri kopirati u članke Vikipedije. Ograničene količine teksta mogu se citirati ili usko parafrazirati iz neslobodnih izvora ako je takav tekst u članku jasno naznačen kao reči nekog drugog; ovo se može postići davanjem atribucije u tekstu i navodnika ili blok citata prema potrebi, nakon čega sledi inlajn citat.

    Prevođenje[uredi | uredi izvor]

    Ako je izvor na jeziku koji nije engleski, urednik može biti u pogrešnom uverenju da je čin prevoda dovoljna revizija da ukloni zabrinutost zbog mogućeg plagijata. Naprotiv, bez obzira na to da li je delo besplatno, ostaje obaveza da se autorima dela na stranom jeziku oda priznanje za njihov kreativni izraz, informacije i ideje. Ako je delo neslobodno, direktan prevod verovatno predstavlja kršenje autorskih prava.[8][9]

    Šta nije plagijat[uredi | uredi izvor]

    Čarls Lipson navodi da sva pravila plagijata „proizlaze iz iste ideje: priznajte ono šta uzimate od drugih. Jedini izuzetak je kada se oslanjate na opšte poznate informacije.“[10] Plagiranje je manje razlog za brigu tamo gde sadržaju nedostaje kreativnost i gde su činjenice i ideje koje se nude opšte poznate. Evo nekoliko primera gde pripisivanje u tekstu generalno nije potrebno, mada ćete možda morati da dodate unutrašnji citat:

    • upotreba uobičajenih izraza i idioma, uključujući one koji su uobičajeni u subkulturama kao što je akademska zajednica;[11]
    • fraze koje su najjednostavniji i najočigledniji način predstavljanja informacija; rečenicama kao što je „Džon Smit je rođen 2. februara 1900.“ nedostaje dovoljno kreativnosti da zahteva atribuciju.
    • jednostavne, nekreativne liste informacija koje su opštepoznate. Ako je lista izvučena iz drugog izvora (to jeste nije opštepoznata), ili ako je kreativnost ušla u izradu liste birajući koje su činjenice uključene, ili kojim redosledom su navedene, onda reprodukovanje liste bez navođenja njenog izvora može predstavljati plagijat.[12][13]
    • matematičke i naučne formule koje su deo najosnovnijeg i opšteg osnovnog znanja o nekoj oblasti, E = mc2 i F = ma (gde, čak i u ovim slučajevima, za dublje razumevanje čitaoca, citiranje može biti najbolja praksa);
    • jednostavne logičke dedukcije.

    Rešavanje problema plagijata[uredi | uredi izvor]

    Kršenja autorskih prava[uredi | uredi izvor]

    Ako pronađete duplirani tekst ili medije, prvo razmislite da li je primarni problem plagijat ili kršenje autorskih prava. Ako izvor nije u javnom vlasništvu ili licenciran u skladu sa Vikipedijom, ili ako sumnjate da nije, trebalo bi da ga adresirate u skladu sa smernicama o autorskim pravima.

    Plagiranje teksta[uredi | uredi izvor]

    Kako pronaći plagijat teksta[uredi | uredi izvor]

    Postoji nekoliko metoda za otkrivanje plagijata: plagirani tekst često pokazuje iznenadnu promenu u odnosu na uobičajeni stil i ton urednika i može izgledati naprednije u gramatici i rečniku. Plagirani materijal može da sadrži neobjašnjive akronime ili tehnički žargon koji je opisan u ranijem delu plagiranog dokumenta. Pošto je plagirani materijal napisan u druge svrhe, često je neenciklopedijskog tona. Čini se da urednik koji plagira više izvora često i naglo menja stil pisanja.

    Jednostavan način testiranja na plagijat onlajn izvora je kopiranje i lepljenje pasusa u pretraživač. Tačna podudaranja ili blizu podudaranja mogu biti plagijat. Kada izvodite takve testove, imajte na umu da druge veb lokacije ponovo koriste sadržaj sa Vikipedije. Lista identifikovanih veb lokacija koje to čine održava se na Vikipedija:Korišćenje materijala sa Vikipedije. Obično je moguće pronaći tačnu verziju u istoriji članaka, iz koje je napravljena kopija. Nasuprot tome, ako je dotični tekst dodat u jednoj velikoj izmeni, a tekst se u velikoj meri podudara sa spoljnim izvorom, to je indikacija direktnog kopiranja. Kada ste u nedoumici, još jednom proverite rezultate pretraživača kod iskusnog Vikipedijanca.

    Druga opcija je da koristite detektor plagijata. Sistemi za otkrivanje plagijata, od kojih su neki besplatno dostupni na mreži, postoje prvenstveno da bi pomogli u otkrivanju akademske prevare. Vikipedija ne podržava niti preporučuje bilo kakve spoljne usluge, tako da će vaše iskustvo biti ono čime se rukovodite.

    Takođe može biti korisno izvršiti direktno poređenje između citiranih izvora i teksta u članku kako bi se videlo da li je tekst plagiran, što uključuje i preterano parafraziranje originala. Ovde treba imati na umu da povremena rečenica u članku koja ima prepoznatljivu sličnost sa rečenicom u citiranom izvoru generalno nije razlog za zabrinutost. Neke činjenice i mišljenja se mogu izraziti samo na toliko načina, a da i dalje budu ista činjenica ili mišljenje. Zabrinutost za plagijat se javlja kada postoje dokazi o sistematskom kopiranju dikcije jednog ili više izvora u više rečenica ili pasusa. Pored toga, kada se bavite neslobodnim izvorima, budite sigurni da su svi odgovarajući kreativni izrazi označeni kao citati.

    Obraćanje uredniku koji je plagirao[uredi | uredi izvor]

    Ako nađete primer plagijata gde je urednik kopirao tekst, medije ili figure na Vikipediju bez odgovarajućeg pripisivanja, kontaktirajte odgovornog urednika, uputite ga na ove smernice i zamolite ga da nadoda atribuciju. Greške pri atribuciji mogu biti nenamerne, tako da ne treba pretpostaviti da je u pitanju namerni plagijat, u nedostatku jakih dokaza.[14] Počnite sa pretpostavkom dobre namere; saradnici možda nisu upoznati sa konceptom plagijata. Možda bi bilo od pomoći da ih uputite na Vikipedija:Proverljivost, Vikipedija:Navođenje izvora. Urednici koji imaju poteškoća ili pitanja u vezi sa ovim uputstvima mogu se uputiti na Vikipedija:Trg/Autorsko pravo.

    Pored toga što tražite popravku primera koji ste pronašli, možda ćete želeti da pozovete urednika da identifikuje i popravi sve druge slučajeve plagijata koje je postavio pre nego što se upozna sa ovim uputstvom. Ako urednik istrajava u plagiranju, prijavite urednika oglasnoj tabli administratora. Obavezno uključite razlike koje pokazuju i plagijat i upozorenja.

    Ispravka plagiranot teksta[uredi | uredi izvor]

    Vikipediju. Na primer, IP urednik koji je postavio tekst pre tri godine i od tada nije uređivao će teško biti dostupan da odgovori na vaše nedoumice. Bez obzira da li ste u mogućnosti da kontaktirate saradnika ili ne, takođe možete sami da promenite kopirani materijal, da navedete atribuciju ili izvor. Materijal koji je plagiran, ali koji ne krši autorska prava, ne mora biti uklonjen sa Vikipedije ako se može popraviti. Dodajte odgovarajuće izvorne informacije na stranicu članka ili datoteke, gde god je to moguće. Sa tekstom, možete premestiti materijal bez izvora na stranicu za razgovor članka dok se ne pronađu izvori.

    Medijski plagijat[uredi | uredi izvor]

    Kako pronaći medijski plagijat[uredi | uredi izvor]

    Ovo može da počne zdravorazumskim pitanjem: da li je verovatno da je otpremalac originalni izvor? Osoba koja skenira sliku iz udžbenika o bilju iz 1825. je malo verovatno autor, čak i ako je tako ustvrdila kroz {{PD-self}}. Ponekad sumnje mogu biti izazvane profesionalnim kvalitetom medija ili ekskluzivnošću. Ako sumnjate na plagijat, pokušajte da pronađete originalni izvor putem pretraživača na mreži kao što je Gugl pretraga slika. Ostali faktori koje treba uzeti u obzir uključuju istoriju uređivanja i aktivnost korisnika koji je otpremio datoteku, metapodatke slika, kao što su Ekif i KSMP.[15][16]

    Često, osoba koja otpremi i zahteva zasluge za tuđu sliku ostavlja originalne metapodatke slike ili vidljivi ili nevidljivi digitalni vodeni žig na mestu. Ako su informacije o autoru koje prenose metapodaci ili vodeni žig, u suprotnosti sa podacima o autoru na stranici sa opisom slike, to je znak da slika zahteva ispitivanje. Takođe se može očekivati da originalne fotografije korisnika imaju slične metapodatke, pošto većina ljudi poseduje mali broj kamera; različiti metapodaci su sumnjivi. Sumnje zasnovane na metapodacima treba proveriti sa drugim urednicima koji imaju iskustva sa slikama i drugim medijima.

    Informacije o izvoru i licenci[uredi | uredi izvor]

    Za slike i druge medije moraju se navesti tačan izvor i informacije o licenci, inače postoji rizik od brisanja datoteka. Nikada ne koristite {{PD-self}}, {{GFDL-self}} ili {{self}} ako fotografija ili slika nije vaša. Ako izvor zahteva atribucijski navod, npr. NASA / JPL / MSSS, postavite ga u polje autora {{information}}.

    Kopiranje materijala iz besplatnih izvora[uredi | uredi izvor]

    Smernice u ovom odeljku ne smeju se čitati izolovano. Unutrašnji citati izvora su i dalje potrebni kao što je opisano u smernicama za proverljivost i dodato u članak kako je objašnjeno u smernici za citiranje izvora. Pripisivanje kao što je opisano u ovom odeljku je dodatak tim zahtevima.

    Šabloni atribucije[uredi | uredi izvor]

    Za izvore u javnom domenu, korišćenje {{citation-attribution}}, {{source-attribution}} ili sličnog šablona atribucije je prihvatljivo da se prizna rad drugih i ipak dozvoli naknadne izmene urednika. Pogledajte sledeći odeljak za više o korišćenju šablona pripisivanja sa kompatibilnim licenciranim izvorima; odgovarajući šablon može da varira u zavisnosti od licence izvora.

    Kompatibilno licencirani izvori[uredi | uredi izvor]

    Ako je spoljno delo pod licencom kopileft- a koja uklanja neka ograničenja za distribuciju kopija i pravljenje modifikovanih verzija dela, može biti prihvatljivo uključiti tekst direktno u članak na Vikipediji, pod uslovom da je licenca kompatibilna sa CC BI-SA i ispunjeni su uslovi licence. (Delimična tabela kompatibilnosti licenci može se naći u Česta pitanja o autorskim pravima). Većina kompatibilnih licenci zahteva da se navede autor, a čak i ako licenca nije, materijal mora biti pripisan kako bi se izbegao plagijat. Atribucija za kompatibilno licencirani tekst može da se obezbedi korišćenjem odgovarajućeg šablona atribucije ili slične napomene, koja se obično postavlja u odeljak „ Reference“ pri dnu stranice (pogledajte odeljak Gde postaviti atribuciju).

    Šabloni za kompatibilne licencirane izvore uključuju:

    • {{Dual}}: for content imported from a source that may be reused under both CC-By-SA 3.0 and GFDL
    • {{CCBYSASource}}: for content imported from a source compatible for reuse under CC-By-SA 3.0 but not GFDL
    • {{CC-notice}}: for content imported from a source compatible for reuse under CC-By-SA 3.0 but not GFDL

    Mora se voditi računa da se proveri da li je ono što izgleda kao kompatibilna licenca zaista kompatibilna. Neki veb-sajtovi dozvoljavaju kopiranje teksta za obrazovnu ili nekomercijalnu upotrebu. Takav tekst nije kompatibilan sa licencama Vikipedije jer tekst mora biti slobodan da bi se mogao koristiti i komercijalno distribuirati.

    Izvori u javnom vlasništvu[uredi | uredi izvor]

    Bilo da je isteklo autorsko pravo ili je u javnom vlasništvu iz drugih razloga, materijal iz izvora javnog domena je dobrodošao na Vikipediji, ali takav materijal mora biti pravilno pripisan. Obaveštenja o atribuciji u javnom domenu ne bi trebalo da se uklanjaju iz članka ili jednostavno zamenjuju umetnutim citatima osim ako se ne potvrdi da su suštinski sve izvorne fraze uklonjene iz članka. Naravno, informacije koje se mogu navesti ne bi trebalo da ostanu bez citata, iako treba koristiti najprikladnije citate.

    Izvor u javnom domenu može se sažeti i citirati na isti način kao za materijal zaštićen autorskim pravima, ali se tekst izvora može doslovno kopirati u članak na Vikipediji. Ako je tekst kopiran ili usko parafraziran iz besplatnog izvora, on mora da se citira i pripiše korišćenjem odgovarajućeg šablona atribucije ili slične napomene, koja se obično postavlja u odeljak „Reference“ pri dnu stranice (pogledajte odeljak „Gde postaviti atribuciju“ za više detalja).

    Ako je eksterno delo u javnom domenu, ali sadrži originalnu ideju ili je primarni izvor, onda će možda biti potrebno izmeniti fprmulacije teksta (na primer, ne uključiti sav tekst iz originalnog dela, ili citirati neke odeljke, ili konkretno pripisivanje određenom izvoru mišljenja uključenog u tekst) da bi se zadovoljile politike sadržaja Vikipedije neutralne tačke gledišta i Vikipedija:Bez originalnog istraživanja (posebno ograničenja upotrebe primarnih izvora).

    Izbegavanje plagijata zahteva pripisivanje, a to se najbolje postiže kada čitalac može lako da uporedi članak na Vikipediji sa izvorom. Mnogi izvori javnog domena su onlajn, a pripisivanje može (i trebalo bi) da uključuje hipervezu. Kada ne postoji izvor na mreži, urednik treba da razmisli o stvaranju tačne kopije izvora na Vikiizvorniku. Urednik takođe treba da razmotri ovo ako izvor na mreži nije dostupan na stabilnom sajtu ili je u obliku (npr. fotokopirana knjiga) koji se ne može lako pretvoriti u jednostavan tekst. Ovo može biti prikladno čak i kada se čini da je izvor na stabilnom sajtu iu prihvatljivom obliku, jer je sajt Vikizvornika pod kontrolom Vikimedijine fondacije, dok drugi sajtovi nisu.

    Kopiranje unutar Vikipedije[uredi | uredi izvor]

    Vikipedijin sadržaj ima dvostruku licencu prema modelima licence GFDL i CC-BY. Saradnici nastavljaju da poseduju autorska prava na svoje doprinose, ali slobodno licenciraju svoje doprinose za ponovnu upotrebu i modifikaciju. GFDL i CC-BI zahtevaju pripisivanje. Međutim, pošto Vikipedijini članci ne sadrže autorske linije, nije neophodno niti prikladno da se navodi atribucija na licu članka. Sve dok su uslovi za licenciranje za pripisivanje ispunjeni (pogledajte smernice za pojedinosti ), kopiranje sadržaja (uključujući tekst, slike i citate) iz jednog članka Vikipedije u drugi ili sa Vikipedije sa jednog jezika na drugi nije plagijat sve dok je pripisivanje obezbeđeno preko rezimea uređivanja.

    Gde postaviti atribuciju[uredi | uredi izvor]

    Ako je članak na Vikipediji napravljen na osnovu sumiranja pouzdanih izvora, ali postoji pasus ili nekoliko rečenica kopiranih iz kompatibilno licenciranog teksta ili teksta u javnom domenu koji nije stavljen u citate, onda stavite šablon atribucije u fusnotu na kraju rečenica ili paragraf je dovoljan. Da biste pomogli pri atribuciji na kraju nekoliko rečenica, razmislite o korišćenju opšteg šablona atribucije kao što je šablon {{citation-attribution}} za izvore u javnom domenu ili {{CC-notice}} za kompatibilne licencirane izvore, {{Free-content attribution}} koji je dizajniran oko materijala sa eksterno objavljenom licencom ili koristite šablon atribucije koji je specifičan za izvor kao što je {{DNB}}.[17] Uputstva za upotrebu su data na stranicama šablona.

    Ako je značajan deo teksta kopiran ili usko parafraziran sa kompatibilno licenciranog izvora ili izvora u javnom domenu, pripisivanje se generalno obezbeđuje ili korišćenjem odgovarajućeg šablona atribucije ili opšteg šablona atribucije kao što je {{source-attribution}} ili se koristi slična napomena, postavljena u odeljak „Reference“ pri dnu stranice. U takvim slučajevima razmislite o dodavanju izjava o atribuciji na kraju Referentnog odeljka direktno ispod reda koji se sastoji od „Atribucija: “ ( '''Attribution:''') podebljano:[18]

    Atribucija:
    • Postavite adekvatni šablog za atribuciju ili sličnu napomena ovde

    Pogledajte primer članka Invaziju zapadnih saveznika na Nemačku.

    Praksa koju preferiraju neki urednici Vikipedije kada kopiraju materijal iz javnog domena ili izvora sa kompatibilnom licencom je da se sadržaj nalepi u jednu izmenu i navede u rezimeu uređivanja izvor materijala. Ako sledite ovu praksu, odmah nastavite sa odgovarajućim atribucijom u članku kako se novi materijal ne bi pobrkao sa vašom formulacijom.

    Da biste obezbedili pravilno pripisivanje prilikom doslovnog kopiranja sa javnog domena ili izvora sa kompatibilnom licencom, možete:

    • Stavite ceo tekst izvora (ako je dovoljno mali) pod navodnicima ili blok navodnicima, nakon čega sledi unutrašnji citat; ili
    • Za odeljke ili čitave članke dodajte šablon za atribuciju za ceo odeljak ili za ceo članak ; ako preuzeti tekst ne čini ceo članak, posebno navesti odeljak za koji je potrebno navođenje; ili
    • Na način na koji nedvosmisleno ukazujete šta je tačno kopirano doslovno, navedite inlajn citat i/ili dodajte svoju belešku u referentni odeljak članka.

    Za primer poslednje navedenog, pogledajte odeljak o referencama u planetarnoj nomenklaturi [1], koji koristi veliku količinu teksta iz Glasnika planetarne nomenklature.

    Ova praksa ima određene prednosti—na primer, dalje promene kao što su modernizacija jezika i ispravljanje grešaka mogu da se urade u odvojenim izmenama nakon originalnog umetanja teksta, omogućavajući kasnijim urednicima mogućnost da naprave jasno poređenje između originalnog izvornog teksta i trenutne verzije u članku.

    Alatke[uredi | uredi izvor]

    Postoji nekoliko dostupnih alatki koje pomažu u identifikaciji plagijata na Vikipediji:

    Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ "What Constitutes Plagiarism?", Harvard Guide to Using Sources, Harvard University: "In academic writing, it is considered plagiarism to draw any idea or any language from someone else without adequately crediting that source in your paper. It doesn't matter whether the source is a published author, another student, a Web site without clear authorship, a Web site that sells academic papers, or any other person: Taking credit for anyone else's work is stealing, and it is unacceptable in all academic situations, whether you do it intentionally or by accident." The university offers examples of different kinds of plagiarism, including verbatim plagiarism, mosaic plagiarism, inadequate paraphrase, uncited paraphrase, uncited quotation.
    2. ^ "University-wide statement on plagiarism", University of Cambridge.
    3. ^ For example, Smith 2012, p. 1, or Smith, John. Name of Book. Name of Publisher, 2012, p. 1.
    4. ^ "What Constitutes Plagiarism?", Harvard Guide to Using Sources, Harvard University (see "Uncited paraphrase" and "Uncited quotation").
    5. ^ Levy, Neill A. "Tweedledum and Tweedledee: Plagiarism and Copyright", Cinahl Information Systems, 17(3.4), Fall/Winter 1998.
    6. ^ Copyright: Fair Use: "Acknowledging the source of the copyrighted material does not substitute for obtaining permission."
    7. ^ a b v g d đ Michael E. Brown, "The Causes of Internal Conflict: An Overview," in Michael E. Brown, et al, Nationalism and Ethnic Conflict, MIT, 2001, p. 14.
    8. ^ United States Copyright Office. „Copyright Law of the United States of America and Related Laws Contained in Title 17 of the United States Code, Circular 92”. Pristupljeno 2009-04-09. „A "derivative work" is a work based upon one or more preexisting works, such as a translation, musical arrangement, dramatization, fictionalization, motion picture version, sound recording, art reproduction, abridgment, condensation, or any other form in which a work may be recast, transformed, or adapted.... Subject to sections 107 through 122, the owner of copyright under this title has the exclusive rights to do and to authorize any of the following:...(2) to prepare derivative works based upon the copyrighted work.... 
    9. ^ Buranen, Lise; Roy, Alice Myers (1999). Perspectives on Plagiarism and Intellectual Property in a Postmodern World. SUNY Press. str. 76. ISBN 0791440796. „...large-scale cribbing of foreign-language texts might occur during the process of translation.... The practice persists even though the most flagrant violators are eventually accused and dismissed from their posts. 
    10. ^ Lipson, Charles (2013). Doing Honest Work in College: How to Prepare Citations, Avoid Plagiarism, and Achieve Real Academic Success. 2nd Ed., p. 43. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 022609880X.
    11. ^ To qualify as a "common expression or idiom", the phrase must have been used without attribution at least 2 years ago by someone other than the originator and in a reliable source, in other words one that is likely to have watchful editors and lawyers; there must be no evidence that the author(s), or publisher(s), of the unattributed use later lost, or settled out of court, a lawsuit based on the unattributed use, or that the publisher issued an apology, or retraction, for plagiarism relating to the unattributed use. Since it is impossible to prove that something does not exist, Wikipedia editors who suspect plagiarism is involved must provide reliable evidence of such a legal judgment, out-of-court settlement, apology, or retraction.
    12. ^ Per Lipson, 2013, p. 43: "If you use someone else's work, cite it... Cite it even if the work is freely available in the public domain... All these rules follow from the same idea: acknowledge what you take from others. The only exception is when you rely on commonly known information." See full Lipson reference above.
    13. ^ This may also constitute a copyright problem; U.S. law on such lists is illustrated by the case Feist Publications v. Rural Telephone Service.
    14. ^ Avoiding plagiarism requires familiarity with citation and paraphrasing. Contributors need to know when and how to cite sources. When paraphrasing, they need to know how much they can and should retain without following too closely on source text. They also need to remember when and where they saw something first, both in active research, while note taking, and during composition, to avoid unconscious plagiarism. See Perfect, Timothy J.; Stark, Louisa J. (2008). „Tales from the Crypt...omnesia”. Ur.: John Dunlosky, Robert A. Bjork. Handbook of Metamemory and Memory. CRC Press. str. 285—314. ISBN 978-0805862140. Pristupljeno 2009-01-13. .
    15. ^ Exif data is automatically saved by most modern digital cameras, and includes important information about the camera being used and the date/time of the picture (see File:Cannon.jpg for Exif in action).
    16. ^ XMP is utilized by Adobe in its image manipulation programs; it tracks the history of modification and, when possible, original ownership information (see File:Redding Album Cover.jpg for XMP in action).
    17. ^ To be used as an inline citation {{DNB}} needs the "inline=1" parameter set.
    18. ^ To meet the requirements of WP:PSEUDOHEAD, use 6 quotation marks to surround "Attribution:" rather than a leading ";"

    Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

    Članci, knjige i časopisi[uredi | uredi izvor]

    Digitalni akademski resursi[uredi | uredi izvor]

    Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

    • FamousPlagiarists.com – Website published by John P. Lesko, associate professor of English at Saginaw Valley State University; editor of Plagiary (see "Further reading"). (Hyperlinked resources, including: a "glossary of terms" relating to plagiarism; a bibliography of "Books and Other Resources"; and profiles of "Famous Plagiarists". "Copyright 2004–2006 Famous Plagiarists.com / War On Plagiarism.org. Some Rights Reserved").
    • The Plagiarism Checker – Facility for detecting student plagiarism at dustball.com. ("EDUC478: This educational software was designed as a project for the University of Maryland at College Park Department of Education." © Copyright 2002 by Brian Klug.) However, please note, this tool routinely fails to identify material taken from recent published sources whose texts do not appear online. For instance, the Charles Lipson quote appearing in footnote, above, is not detected as being derived verbatim from that source.
    • Plagiarism.org – By Turnitin (cited by Eisner and Vicinus [below]).
    • "Read a Q&A with the editors on Inside Higher Education" – Interview with Caroline Eisner and Martha Vicinus, editors of Originality, Imitation, and Plagiarism, conducted on April 3, 2008.
    • Seife, Charles (31. 8. 2012). „Jonah Lehrer's Journalistic Misdeeds at Wired.com”. Slate Magazine.