Vilhelm II od Nemačke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilhelm II Nemački
Car Vilhelm II 1915. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1859-01-27)27. januar 1859.
Mesto rođenjaBerlin,  Pruska
Datum smrti4. jun 1941.(1941-06-04) (82 god.)
Mesto smrtiDorn,  Holandija
Grobmauzolej u Hois Dornu
Porodica
SupružnikAugusta Viktorija od Šlezvig-Holštajna, Hermina Rojs od Grajca
PotomstvoWilhelm, German Crown Prince, Eitel Friedrich of Prussia, Adalbert of Prussia, August Vilhelm od Pruske, Oskar of Prussia, Joachim of Prussia, Viktorija Lujza od Pruske
RoditeljiFridrih III Nemački
Viktorija fon Saks-Koburg i Gota
DinastijaHoencolern
imperator Nemačke, kralj Pruske
Period15. jun 18889. novembar 1918.
PrethodnikFridrih III od Nemačke
Naslednikmonarhija je ukinuta

Potpis

Vilhelm II Nemački (nem. Wilhelm II.; Berlin, 27. januar 1859Dorn, 4. jun 1941) je bio poslednji car (nem. Kaiser) Nemačke i poslednji kralj (nem. König) Pruske. Vladao je od 1888. do 1918.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

kajzer Vilhelm sa porodicom

Njegovo puno ime je bilo Fridrih Vilhelm Viktor Albert od Pruske (nem. Friedrich Wilhelm Viktor Albert von Preußen). Pripadao je nemačkoj kraljevskoj porodici Hoencolern (nem. Hohenzollern). Njegov otac bio je Fridrih III Nemački koji je vladao samo nekoliko meseci 1888. godine posle smrti svog oca Vilhelma I. Majka mu je bila Viktorija, najstarija ćerka britanske kraljice Viktorije, pa je bio blizak rođak ruske carice Aleksandre.

Leva ruka mu je bila delimično paralizovana usled povrede pri rođenju.

Vilhelm II oko 1890

Vodio je militarističku politiku, unapredio vojnu industriju, mornaricu i podstakao osvajanje prekomorskih teritorija (nem. Weltpolitik).

U Prvom svetskom ratu bio je glavnokomandujući nemačke vojske, u savezništvu sa Austrougarskom. Pred kraj rata odlučio se za kapitulaciju, ali je abdicirao tek pod pritiskom, 9. novembra 1918. Narednog dana otišao je u Holandiju, gde je tražio i dobio azil i tu proveo ostatak života.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

U senci vojske[uredi | uredi izvor]

Paul fon Hindenburg, Vilhelm II i Erih Ludendorf u januaru 1917.

Vilhelmova uloga u ratu je bila sve manja, jer je sve više bavio ceremonijama dodele nagrada i počasnim dužnostima. Vrhovna komanda je nastavila sa svojom strategijom, iako je bilo jasno da je Šlifenov plan propao. Do 1916. Nemačko carstvo je faktički postala vojna diktatura na čelu sa feldmaršalom Paulom fon Hindenburgom i generalom Erihom Ludendorfom.[2] Sve više odsečen od stvarnost i procesa donošenja političkih odluka, Vilhelm se sve više kolebao između defetizma i snova o pobedi, zavisno od uspeha njegove vojske. Ipak, Vilhelm je zadržao vrhovni autoritet u pitanjima političkih imenovanja, i to tek kada je dobijena njegova saglasnost da se mogu sprovesti velike promene u Vrhovnoj komandi. Vilhelm je podržavao smenu Helmuta fon Moltkea mlađeg u septembru 1914. i njegovo zamenjivanje Erihom fon Falkenhajnom. Hindenburg i Ludendorf su 1917. odlučili da im Betman-Holveg više nije prihvatljiv da bude kancelar i zatražili su od Vilhelma da postavi nekog drugog. Kada je pitao koga bi oni prihvatili, Ludendorf je predložio Georga Mihaelisa, koga je on jedva poznavao. Car uopšte nije poznavao Mihaelisa, ali je prihvatio predlog. Podrška caru se kompletno urušila tokom oktobra i novembra 1918. u vojsci, u civilnoj vladi i u nemačkoj javnosti, kada je američki predsenik Vudro Vilson stavio do znanja da car više ne može učestvovati u mirovnim pregovorima.[3][4] Iste godine Vilhelm se razboleo tokom pandemije španske groznice, ali je preživeo.[5]

Abdikacije i odlazak u izgnanstvo[uredi | uredi izvor]

Vilhelm je bio u štabu Carske vojske u mestu Spa, kada su ga iznenadili ustanci u Berlinu i drugim centrima krajem 1918. Pobuna u redovima njegove voljene Carske mornarice, ga je jako pogodila. Nakon izbijanja Nemačke revolucije, Vilhelm nije mogao da se premišlja da li da abdicira ili ne. U tom trenutku je prihvatio da će morati da se odrekne carske krune, ali se još uvek nadao da će moći da zadrži prusku kraljevsku krunu. Međutim, ovo je bilo nemoguće pod ustavom Nemačkom carstva. Dok je Vilhelm mislio da će moći da vlada kao car u personalnoj uniji sa Pruskom, ustav je vezivao carsku krunu sa pruskom krunom, što je značilo da se Vilhelm nije mogao odreći jedne krune, a da se ne odrekne i druge.

Vilhelmove nade da će zadržati barem jednu krunu su se pokazale nerealne, kada je, nadajući se da će sačuvati monarhiju suočen sa sve većim revolucionarnim nemirima, kancelar knez Maksimilijan Badenski, objavio Vilhelmovu abdikaciju obe krune 9. novembra 1918. Knez Maksimilijan je sutradan i sam morao da podnese ostavku, kada je postao jasno da samo Fridrih Ebert, vođa SPD, može efikasno da vrši kontrolu. Kasnije istog dana, jedan od Ebertovih ministara, socijaldemokrata Filip Šajdeman, proglasio je Nemačku republikom.

Vilhelm je pristao da abdicira tek kada ga je Ludendorfova zamena, general Vilhelm Grener, obavestio da će oficiri i vojnici nemačke vojske marširati nazad u dobrom redu pod komandom Paula fon Hindenburga, ali da se kod kuće sigurno neće boriti za Vilhelmov presto. Poslednja i najjača podrška monarhije je slomljena, i na kraju je čak i Hindenburg, koji je sam bio monarhista celog života, bio primoran da savetuje caru da se odrekne krune.[6]

Srbija mu je dodelila Orden Takovskog krsta.[7]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Fridrih Vilhelm II
 
 
 
 
 
 
 
8. Fridrih Vilhelm III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Frederika Lujza od Hesen-Darmštata
 
 
 
 
 
 
 
4. Vilhelm I Nemački
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Karl II od Meklenburg-Štrelica
 
 
 
 
 
 
 
9. Lujza od Meklenburg-Štrelica
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Frederika od Hesen-Darmštata
 
 
 
 
 
 
 
2. Fridrih III Nemački
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Karl August od Saks-Vajmar-Ajzenaha
 
 
 
 
 
 
 
10. Karl Fridrih od Saks-Vajmar-Ajzenaha
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Lujza od Hesen-Darmštata
 
 
 
 
 
 
 
5. Augusta od Saks-Vajmar-Ajzenaha
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Pavle I Romanov
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija Pavlovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Marija Fjodorovna (supruga Pavla I)
 
 
 
 
 
 
 
1. Vilhelm II Nemački
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Franc, vojvoda od Saks-Koburg-Zalfelda
 
 
 
 
 
 
 
12. Ernest I od Saks-Koburg i Salfelda
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Augusta od Rojs-Ebersdorfa
 
 
 
 
 
 
 
6. Albert od Saks-Koburg i Gota
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. August of Saxe-Gotha-Altenburg
 
 
 
 
 
 
 
13. Lujza od Saks-Koburg i Altenburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Louise Charlotte of Mecklenburg-Schwerin
 
 
 
 
 
 
 
3. Viktorija od Saks-Koburga i Gote
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Džordž III
 
 
 
 
 
 
 
14. Edvard, vojvoda od Kenta i Strathorna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Šarlota od Meklenburg-Štrelica
 
 
 
 
 
 
 
7. Viktorija Hanoverska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Franc, vojvoda od Saks-Koburg-Zalfelda (=24)
 
 
 
 
 
 
 
15. Viktorija, vojvotkinja od Kenta i Strathorna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Augusta od Rojs-Ebersdorfa (=25)
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Augusta Viktorija od Šlezvig-Holštajna
22. oktobar 1858. 11. april 1921.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Princ prestolonaslednik Vilhelm 6. maj 1882. 20. jul 1951. Cecilija od Meklenburg-Šverina
Ajtel Fridrih od Pruske
7. jul 1883. 8. decembar 1942. Sofija Šarlota od Oldenburga
Adalbert od Pruske
14. jul 1884. 22. septembar 1948. Adelaida od Saks-Majningena
Avgust Vilhelm od Pruske
29. januar 1887. 25. mart 1949. Aleksandra Viktorija od Šlezvig-Holštajn-Sonderburg-Gliksburga
Oskar od Pruske
27. jul 1888. 27. januar 1958. Ina-Marija fon Basevic
Joakim od Pruske
17. decembar 1890. 18. jul 1920. Marija Avgusta od Anhalta
Viktorija Lujza od Pruske
13. septembar 1892. 11. decembar 1980. Ernst Avgust od Braunšvajga

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Hermina Rojs od Grajca
17. decembar 1887. 7. avgust 1947.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „William II | German Emperor & Prussian King | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-23. Pristupljeno 2024-02-01. 
  2. ^ Craig 1978, str. 374, 377–78, 393.
  3. ^ Cecil 1996, str. 283.
  4. ^ Schwabe 1985, str. 107.
  5. ^ Collier 1974.
  6. ^ Cecil 1996.
  7. ^ Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 364. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Kraljevi Pruske
1888—1918
-
Carevi Nemačke
1888—1918
-