Vitina

Koordinate: 42° 19′ 11″ S; 21° 21′ 32″ I / 42.31971° S; 21.35893° I / 42.31971; 21.35893
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vitina
Binačka Morava u Vitini
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaVitina
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.4.924
Geografske karakteristike
Koordinate42° 19′ 11″ S; 21° 21′ 32″ I / 42.31971° S; 21.35893° I / 42.31971; 21.35893
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina499 m
Vitina na karti Srbije
Vitina
Vitina
Vitina na karti Srbije
Veb-sajt
kk.rks-gov.net/viti

Vitina (alb. Viti ili Vitia) je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Srbiji. Nalazi se u jugoistočnom delu Kosova i Metohije i pripada Kosovskopomoravskom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 4924 stanovnika.[b]

Ovo područje je poznato kao Gornja Morava i nalazi se u podnožju Skopske Crne Gore.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani pomen Vitine je iz 1258. godine, kada je bugarski car Konstantin Tih Asen darovao ovo selo od 1867 duša manastiru Sv. Đorđa kod Skoplja. U turskom popisu iz 1455. godine stoji da selo ima 105 srpskih kuća i hrišćanskog popa. Ime bi moglo da se poveže sa drvetom vrbom, čiji se grančice zovu "vitine".

Prva škola u Vitini počela je rad 1851. godine, i to je bila najstarija škola u Gnjilanskoj kazi.[1] U Vitini je 1890. godine sa carskom dozvolom otvorena srpska osnovna škola. Tu je redovna svake godine proslavljana školska slava Sv. Sava. Godine 1900. služio je na Savindan, pop Todor Vasić u crkvi i školi, kumovao je Sava Tajić crkveno-školski epitrop, a svetosavsku besedu je izgovorio učitelj Stojan Dajić.[2] Jedno vreme imetak crkveni iznosio je samo njiva od sedam dana oranja i pet groša. Takođe još i dva parčeta njive od dana oranja, koje su dali crkvi Trajko Dajić i Cvetko Denkić. Onda je narod izabrao starca Savu Tajića za epitropa, koji je to bio uspešno 14 godina, brinući o crkvenom dobru bez ikakve naknade. A 1900. godine video se veliki napredak crkvenog imanja. On iznosi tada: oranice od 35 dana oranja, tri obora sa kućama, od kojih u dve sede čivčije koji te njive obrađuju a u trećem je podignuta zgrada sa pet odeljenja, koji kao bakalnica donosi godišnje po 600 groša prihoda. Sve je to sposobni starac Sava stekao. On je i opravljao crkvu i ikone, takođe školu za koje je utrošeno 25 turskih lira. Pod njegovom upravom su i crkveni magazin i kasa uvek bili puni.[3]

Septembra 1927. godine je Vitina proglašena varošicom, kasnije postaje opštinski centar. Međutim nekoliko godina kasnije, 1934. Kralj je "po želji građana", varošicu proglasio opet za selo.[4]

U gradu postoji crkva brvnara iz 1785. godine i kamena crkva iz 1865. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Američki kontingent KFOR-a u Vitini 2000. godine

Prema popisu iz 1981. godine grad je bio većinski naseljen Srbima. Nakon rata 1999. godine većina Srba je napustila Vitinu. Struktura stanovništva se u potpunosti izmenila doseljavanjem Albanaca. U Vitini je ostalo da živi svega nekoliko srpskih porodica.

Prilikom ulaska KFOR-a i povlačenja srpske vojske i policije multietnička sela vitinske opštine Trpeza, Žitinje, Drobeš, Novo Selo, Podgorce, Grmovo, Gušica, Kabaš, Čerkez Sadovina i Devaja ostala su bez ijednog Srbina, a njihove kuće su ubrzo spaljene i porušene.

Etnički sastav prema popisu iz 1961.[5]
Srbi
  
1.968 82,8%
Albanci
  
274 11,5%
Crnogorci
  
82 3,4%
Ukupno: 2.377
Etnički sastav prema popisu iz 1981.[6]
Srbi
  
2.086 67,1%
Albanci
  
692 22,3%
Romi
  
146 4,7%
Crnogorci
  
79 2,5%
Muslimani
  
50 1,6%
Ukupno: 3.108
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[7]
Albanci
  
4.839 98,3%
Srbi
  
62 1,3%
Ukupno: 4.924

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.781
1953. 2.279
1961. 2.377
1971. 2.620
1981. 3.108
1991. 4.309

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Srbije i Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Prema Rezoluciji 1244, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.
  2. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nastava i vaspitanje", Beograd 1964.
  2. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1899. godine
  3. ^ "Carigradski glasnk", Carigrad 1900. godine
  4. ^ "Branič", Beograd 1. jul 1934.
  5. ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
  6. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
  7. ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  8. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Urošević, Atanasije (1935). Gornja Morava i Izmornik. Beograd: Srpski etnografski zbornik. str. 177—179. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]