Viljem od Tira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viljem od Tira
Datum rođenja1130.
Mesto rođenjaJerusalimJerusalimska kraljevina
Datum smrti29. septembar 1186.
Mesto smrtiTirJerusalimska kraljevina

Viljem od Tira (oko 1130 – 29. septembar 1186) bio je katolički nadbiskup Tira od 1175. do 1186. godine i jedna od najvažnijih ličnosti u vladi Jerusalimskog kraljevstva. Autor je hronike koja se smatra jednim od najvažnijih izvora za istoriju krstaških ratova.

Biografija[uredi | uredi izvor]

O Viljemovom poreklu nema gotovo nikakvih podataka. Pretpostavlja se da je bio francuskog porekla, odnosno da su mu roditelji bili imućni trgovci koji su se u Jerusalimu naselili nakon Prvog krstaškog rata. Kao dete se obrazovao u Crkvi Svetog Groba. Tečno je govorio francuski i italijanski jezik, a postoje tvrdnje da je govorio i grčki, arapski i persijski jezik. Za to nema jasnih potvrda. Oko 1145. godine, Viljem je otputovao u Evropu kako bi se školovao u Parizu i Orleanu gde su se počeli razvijati univerziteti. Studirao je i na Bolonji.

Oko 1165. godine vratio se u Svetu zemlju. Bio je izuzetno obrazovan i jedan od retkih domaćih ljudi koji je stekao takvo obrazovanje. Zbog toga je brzo napredovao u crkvenoj službi stekavši poverenje kralja Amalrika I. Postao je kanonik katedrale u Akri. Godine 1167. postao je arhiđakon u Tiru, a sledeće godine se sastao sa vizantijskim carem Manojlom za račun kralja Amalrika kako bi se dogovorili o zajedničkom pohodu na Egipat. 1170. godine posetio je i Rim. Po povratku je preuzeo tutorstvo nad Amalrikovim sinom Balduinom IV i upravo je on prvi posumnjao da dečak boluje od gube.

Godine 1175. ga je jerusalimski regent Remon III od Tripolija postavio za kancelara, a potom za nadbiskupa Tira. Učestvovao je u Trećem lateranskom saboru 1179. godine, a sledeće godine se vratio u Jerusalim. Pri povratku je postao sudija sukoba dve frakcije na jerusalimskom dvoru: jedne okupljene oko Remona i Boemunda III od Antiohije, a druge oko Agnese od Kurtenea. Podržao je prvu stranu, ali je druga odnela pobedu. Zbog toga je izgubio šanse da se kandiduje za jerusalimskog patrijarha. O poslednjim godinama njegovog života ima malo podataka, ali tekst njegove Hronike sugeriše kako je bio izuzetno nezadovoljan čovek, zabrinut zbog pretnje koju je Saladin predstavljao njegovoj domovini.

Delo[uredi | uredi izvor]

Viljem otkriva prve simptome bolesti Balduina IV

Prema vlastitim navodima, Viljem je napisao tri knjige. Prva predstavlja prikaz Trećeg lateranskog sabora, a druga istoriju Palestine od muslimanskog osvajanja u 7. veku do 1184. godine. Obe su izgubljene iako je rukopis spominjan i u 13. veku. Treća, najvažnija knjiga, je Istorija. Napisao ju je od 1170. do 1184. godine i predstavlja istoriju Jerusalimskog kraljevstva koja obuhvata i Prvi krstaški rat. Kasnijim istoričarima je poslužila kao jedini autentični izvor o Jerusalimu toga vremena i dugo vremena se smatrao izuzetno objektivnim. Danas je sačuvano malo kopija ove knjige (oko 59 knjiga na francuskom jeziku).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]