Vladan Đorđević
Vladan Đorđević | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Ime pri rođenju | Hipokrat Đorđević | ||||||||||||
Datum rođenja | 3. decembar 1844. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Beograd, Kneževina Srbija | ||||||||||||
Datum smrti | 31. avgust 1930.85 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Baden, Austrija | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Srpska napredna stranka (Kraljevina Srbija) | ||||||||||||
|
Hipokrat (Vladan) Đorđević (Beograd, 21. novembar/3. decembar 1844 — Baden, 31. avgust 1930) bio je srpski političar, diplomata, lekar, oficir, književnik i akademik. Đorđević je bio predsednik ministarskog saveta Kraljevine Srbije, sanitetski pukovnik i osnivač Srpskog crvenog krsta[1] i Srpskog lekarskog društva.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Hipokrat (Vladan) Đorđević je rođen 21. novembra/3. decembra 1844. u Beogradu od oca Đorđa Đorđevića i majke Marije Đorđević, rođene Leko. Otac Đorđe, sanitetski potporučnik, poreklom Srbin, poticao je iz severne Grčke. Majka Marija rođena je u poznatoj beogradskoj porodici cincarskog porekla kao kćerka Marka Leka i praunuka Marka Leka iz Vlahoklisure. Porodica Leko, kao i druge cincarske porodice, iselila se iz današnje Severne Grčke u Austriju, tj. Vojvodinu, u Belu Crkvu, zbog turskih odmazda nad pravoslavnim stanovništvom. Iz Bele Crkve doselila se porodica Leko u Beograd tridesetih godina 19. veka.[2] U duhu grčko-cincarske kulture majčine porodice Vladan je kršten kao Hipokrat, sa željom roditelja da bude lekar. To ime je Đorđević nosio sve do mature, kada na predlog Đure Daničića počeo da koristi „narodnije“ ime Vladan, kao prevod drugog dela svog imena (kratija, gr. - vladavina).[2]
Gimnaziju je završio u Beogradu, a kao đak je bio jedan od pokretača Ujedinjene omladine srpske i bio njen sekretar. U maju 1867. godine kada se u Moskvi održavala etnografska izložba i Sveslovenski sastanak (Drugi sveslovenski kongres), Ujedinjena omladina srpska je za svog predstavnika izabrala Vladana Đorđevića.[3] Iz Moskve je slao izveštaje listovima "Zastavi" u Novom Sadu i "Srbiji" u Beogradu. Iz izveštaja se vidi da je bio oduševljen celokupnom manifestacijom.
Pod uticajem Josifa Pančića, opredelio se za studije medicine u Beču gde je i doktorirao 1869. Nakon opela Vuku Karadžiću u Beču, u grčkoj kapeli je držao govor kao tada još bečki student.[4] Specijalizaciju iz hirurgije završio je u Beču (1869—1871) kod čuvenog profesora Bilrota i bio je prvi školovani hirurg u Srbiji. Da bi usavršio svoje hirurško znanje, uz dopuštenje srpske vlade, odlazi u Francusko-pruski rat i uključuje se u rad pruskog saniteta. U ovom ratu u blizini Frankfurta Đorđević je organizovao ratnu bolnicu, što mu je donelo vojni čin i pohvale hirurga Langebeka.[2]
Nakon povratka u Srbiju jedno vreme radio je kao privatni lekar, a zatim je primljen u srpsku vojsku u kojoj postaje prvi sanitetski pukovnik.[a]
Vojni je lekar i šef hirurškog odeljenja vojne bolnice od 1871.[5] Jedan od osnivača Srpsko lekarsko društvo (1872) i pokretač časopisa Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (1874). Dvadeset pet godina je dr Đorđević, kao glavni urednik brinuo o finansiranju i izlasku „Srpskog arhiva“, časopisa koji i danas izlazi i jedan je od najstarijih i najdugovečnijih medicinskih časopisa u svetu. Izdavao je i časopis Otadžbina od 1875. do 1892. godine.
Od 1873. obavljao je dužnost ličnog lekara kneza Milana. Jedan je od glavnih osnivača Crvenog krsta u Srbiji (1876). U prvom srpsko-turskom ratu (1876) je bio načelnik sanitetske službe moravsko-timočke vojske, a u drugom (1877—1878) načelnik sanitetske službe vrhovne komande Srpske vojske. Osnovao je i bio prvi upravnik Vojne bolnice u Nišu od (1878). Načelnik je civilnog saniteta Srbije od 1879, a 1881. je isposlovao njegovu široku reformu. Na njegovu inicijativu osnovano je Prvo beogradsko društvo za gimnastiku i borenje, 26. decembra 1881, koje je počelo je sa radom 3. januara 1892. U srpsko-bugarskom ratu 1885/6. je bio načelnik sanitetske službe vrhovne komande.
Đorđević je bio predsednik beogradske opštine 1884—1888, a ministar prosvete i privrede 1888. godine u vladi Nikole Hristića.[6] Potom prelazi u diplomatiju kao poslanik Srbije u Atini od 1891. i u Carigradu od 1894. godine, gde je doprineo postavljanju srpskih vladika u Makedoniji.
Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888, a za redovnog 15. novembra 1892.
Predsednik je vlade i ministar inostranih dela od 11. oktobra 1897. do 12. jula 1900. godine. Njegova vlada radila je na stišavanju žestokih partijskih borbi, ekonomskom napretku Srbije i jačanju njene vojske. Podneo je ostavku posle najave ženidbe kralja Aleksandara Dragom Mašin.[7]
U zatvoru je na šest meseci 1906. godine, zbog navodnog objavljivanja državnih tajni u knjizi Kraj jedne dinastije. U toku Prvog svetskog rata bio je u austrijskoj konfinaciji, radi rusofilstva od aneksione krize iz 1908. godine.[2]
Kao predsednik Beogradske opštine Đorđević je je inicirao uvođenje plinskog svetla (javne rasvete), kanalizacije i vodovoda i kaldrmisanje beogradskih ulica. Izmestio je groblje sa Tašmajdana na Novo groblje, koje su mnogi stariji ljudi upamtili i kao Vladanovac.
Vladan Đorđević je preminuo poslednjeg dana avgusta 1930. u sanatorijumu u Badenu. Usamljen star i bolestan u 86 godini života okončao je svoj život nekadašnji prvi doktor hirurgije u obnovljenoj Srbiji, organizator civilnog i vojnog saniteta, osnivač niške Vojne bolnice, Srpskog crvenog krsta, diplomata, političar, ministar, predsednik vlade, akademik, pukovnik, pisac bezbrojnih romana... Država je o svom trošku „bez pompe i galame“, sahranila ovog srpskog velikana na Novom groblju u Beogradu, koje je on i osnovao.[2]
U okviru proslave stogodišnjice vojne bolnice u decembru 1938, u krugu Glavne vojne bolnice mu je otkriven spomenik.[8]
Srpska akademija nauka i umetnosti je 2020. godinu proglasila godinom Vladana Đorđevića.[9] Od 3. novembra do 13. decembra 2020. u Galeriji SANU održava se izložba „Vladan Đorđević: portret neumornog stvaraoca”.[10] U decembru 2021. u SANU je održan naučni skup „Vladan Đorđević”.[11]
Odlikovanja[uredi | uredi izvor]
- Ratna spomen-medalja za učešće u Francusko-pruskom ratu[12]
- Otomanski Orden Medžidije IV stepena
- Kavaljerski krst italijanske krune
- Orden Takovskog krsta na prsima
- Orden Takovskog krsta o vratu
- Kraljevsko-srpska Zlatna medalja za revnosnu službu
- Orden Takovskog krsta s mačevima
- Carsko-ruski Orden Svete Ane II stepena s mačevima
- Kraljevsko-rumunski Komanderski krst rumunske zvezde s mačevima
- Carsko-austrijski Komandantski krst Franca Jozefa
- Carsko-austrijski Orden gvozdene krune II stepena
- Kraljevsko-rumunski Veliki oficirski krst rumunske krune
- Orden Svetog Save II stepena
- Bronzana spomenica na rat 1876, 1877, 1878. godine
- Spomenica na rat 1885−1886. godine
- Orden Društva srpskog Crvenog krsta
- Orden Svetog Save I stepena
- Kraljevsko-grčki Orden Spasitelja I stepena
- Carsko-otomanski Orden Medžidije I stepena
- Komemorativna medalja Cara Vilhelma I 1897
- Orden belog orla V stepena
- Carsko-otomanski Orden Osmanlije I stepena
- Kraljeva Gardijska spomenica
- Orden takovskog krsta I stepena
- Orden belog orla IV stepena
- Kraljevsko-rumunski Orden rumunske zvezde I stepena
- Medalja Miloša Velikog
- Carsko-persijski Orden lava i sunca I stepena
- Orden Miloša Velikog II stepena
- Orden belog orla III stepena
Odabrana dela[uredi | uredi izvor]
Puno je pisao na istorijske teme, kao i romane, pripovetke, pesme i drame.
- Istorija srpskog vojnog saniteta, I-IV (1879—86)
- Kraj jedne dinastije, I-III (1905—1906)
- Srpsko-turski rat, I-II (1907)
- Albanesen und die Grossmachte (1913)
- Car Dušan, I-III (istorijski roman, 1919-1920)
- Crna Gora i Austrija 1814-1894 (1924)
- Uspomene (1927)
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Dr Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), kao gimnazijalac.
-
Pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), u srpskoj kraljevskoj gardijskoj uniformi.
-
Pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), u toku Drugog srpsko-turskog rata (1877—1878).
-
Pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), sa ratnim ordenjem.
-
XI klasa Artiljerijske škole Vojne akademije u Beogradu. U drugom redu treći zdesna je Živojin R. Mišić (1855-1921) naslonjen na svog profesora Đorđevića. -
Pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), neposredno posle Srpsko-turskih ratova (1876—1978).
-
Pukovnik Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), sa srpskim ordenom „Takovskog krsta“ oko vrata.
-
Pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844—1930), začetnik srpske sokolske organizacije.
-
Dr Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), pukovnik srpske vojske.
-
Pukovnik Vladan Đ. Đorđević (1844-1930) sa srpskim ordenom „Belog orla“ oko vrata.
-
Pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930).
-
Srpski pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), komandant Vojnog saniteta.
-
Srpski kralj Aleksandar Obrenović (1876—1903) i pukovnik Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844—1930). -
Konzul Valter Princeg fon Hervalt (1862—1943) i dr Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844—1930). -
Dr Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), srpski političar, lekar (hirurg) i književnik. -
Dr Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), osnivač Crvenog krsta Srbije. -
Dr Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), osnivač Srpskog lekarskog društva. -
Dr Hipokrat-Vladan Đ. Đorđević (1844-1930), pukovnik srpske vojske (treći sleva) sa sedam nastavnika Medicinskog fakulteta u Beogradu 1924. godine.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ U srpskoj vojsci do unapređenja Vladana Đorđevića u čin pukovnika, lekar nije mogao imati viši čin od majorskog
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 182.
- ^ a b v g d đ „Vladan Đorđević, prvi srpski hirurg i predsednik Beogradske opštine”. 011info.com. Pristupljeno 25. 1. 2022.
- ^ S. Rajić, Vladan Đorđević, biografija pouzdanog obrenovićevca, Beograd 2007, 41
- ^ [Glasnik-Etnografskog-muzeja-u-Beogradu-knjiga-19-godina-19561.pdf|Guslar Savo Matov Martinović o Vukovoj smrti - Glasnik etnografskog društva u Beogradu - knjiga 19 - godina 1956 , stranica 243]
- ^ Čolović, Radoje. „Akademik dr Vladan Đorđević”. rastko.rs. Pristupljeno 25. 1. 2022.
- ^ Ljušić, Radoš (2005). Vlade Srbije: 1805-2005 (1 izd.). Belgrade: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 186—187. ISBN 86-17-13111-X. OCLC 67978385.
- ^ Đorđević, Vladan (1899—1900). Kraj jedne dinastije. Tekst „ https://www.scribd.com/doc/25783013/Vladan-Đorđević-Kraj-jedne-dinastije-knjiga-treća-1899-1900 ” ignorisan (pomoć)
- ^ "Politika", 17. dec. 1938 i "Vreme", 19. dec. 1938
- ^ Godina akademika Vladana Đorđevića (SANU)
- ^ Izložba „Vladan Đorđević: portret neumornog stvaraoca” u Galeriji SANU (SANU, novembar 2020)
- ^ „Naučni skup „Vladan Đorđević””. SANU. Pristupljeno 30. 11. 2021.
- ^ Jovanović Simić, Jelena (2020). VLADAN ĐORĐEVIĆ PORTRET NEUMORNOG STVARAOCA. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, Muzej nauke i tehnike - Beograd. str. 246. ISBN 978-86-7025-871-6.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rajić, Suzana (2007). Vladan Đorđević: biografija pouzdanog obrenovićevca. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 381. ISBN 978-86-17-14799-8.
- Đorđević, Dr Vladan (2020). Uspomene. Niš: Talija izdavaštvo. str. 520. ISBN 978-86-81800-31-7.
- Jovanović, Slobodan (2005). Vlada Milana Obrenovića, Knj. 1 [Sabrana dela VII tom]. Beograd: Prosveta [Fototipsko izdanje štamparije IKP "Gece Kona" od 1932. do 1935.] str. 527. ISBN 978-86-07-01630-3.
- Jovanović, Slobodan (2005). Vlada Milana Obrenovića, Knj. 2 [Sabrana dela VIII tom]. Beograd: Prosveta [Fototipsko izdanje štamparije IKP "Gece Kona" od 1932. do 1935.] str. 454. ISBN 978-86-07-01630-3.
- Jovanović, Slobodan (2005). Vlada Milana Obrenovića, Knj. 3 [Sabrana dela IX tom]. Beograd: Prosveta [Fototipsko izdanje štamparije IKP "Gece Kona" od 1932. do 1935.] str. 580. ISBN 978-86-07-01630-3.
- Jovanović, Slobodan (2005). Vlada Aleksandra Obrenovića, Knj. 1 [Sabrana dela X tom]. Beograd: Prosveta [Fototipsko izdanje štamparije IKP "Gece Kona" od 1932. do 1935.] str. 437. ISBN 978-86-07-01630-3.
- Jovanović, Slobodan (2005). Vlada Aleksandra Obrenovića, Knj. 2 [Sabrana dela XI tom]. Beograd: Prosveta [Fototipsko izdanje štamparije IKP "Gece Kona" od 1932. do 1935.] str. 524. ISBN 978-86-07-01630-3.
- Jovanović, Slobodan (2005). Vlada Aleksandra Obrenovića, Knj. 3 [Sabrana dela XII tom]. Beograd: Prosveta [Fototipsko izdanje štamparije IKP "Gece Kona" od 1932. do 1935.] str. 467. ISBN 978-86-07-01630-3.
- Stojanović, Dubravka (2019). Srbija i demokratija 1903-1914: Istorijska studija o "zlatnom dobu srpske demokratije". Beograd: Udruženje za društvenu istoriju. str. 451. ISBN 978-86-83227-31-0.
- Stokes, Gale (1990). Politics as Development: The Emergence of Political Parties in Nineteenth Century Serbia. Duke University Press.
- Vladan Đorđević, Ministar u apsu, Beograd : Štamparija „Štampe“ S. M. Ivkovića i komp., 1909.
- Vladimir Jokanović, Velikani naše medicine - Vladan Đorđević (1844—1930) Glasnik LKS, Beograd, 2010, br.4, str 47-49.
- Vladan Đorđević: portret neumornog stvaraoca - katalog izložbe (SANU, novembar 2020)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Suzana Rajić: Kralj Milan Obrenović u romanima svog dvorskog lekara, diplomate i ministra (Institut za književnost i umetnost - Zvanični jutjub kanal)
- Biografija na sajtu SANU
- dr Vladan Đorđević, Kraj jedne dinastije 1899-1900
- Biografija na sajtu ministarstva inostranih poslova[mrtva veza]
- Istorijska čitanka Vladan Đorđević[mrtva veza], Suzana Rajić, Večernje novosti, feljton, 15 nastavaka, 17 - 31. januar 2005.
- Suzana Rajić, Vladan Đorđević. Biografija pouzdanog obrenovićevca, Beograd 2007.
- Hirurg u službi kralja i narodnog zdravlja („Politika”, 2. septembar 2020)
- Rođeni 1844.
- Umrli 1930.
- 100 najznamenitijih Srba po grupi akademika SANU
- Članovi Srpskog učenog društva
- Akademici SANU
- Srpski političari
- Srpski lekari
- Srpski ministri
- Srpski memoaristi
- Književnici iz Beograda
- Ličnosti Srpsko-turskih ratova
- Doktori medicinskih nauka
- Osobe koje su menjale ime
- Članovi Srpskog lekarskog društva
- Istorija medicine u Nišu
- Učenici Prve beogradske gimnazije
- Političari iz Beograda
- Lekari iz Beograda
- Sokoli
- Sahranjeni na Novom groblju u Beogradu
- Predsednici Vlade Kraljevine Srbije