Pređi na sadržaj

Vladimir Nabokov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vladimir Nabokov
Vladimir Nabokov 1973.
Lični podaci
Puno imeVladimir Vladimirovič Nabokov
Datum rođenja(1899-04-22)22. april 1899.
Mesto rođenjaSankt Peterburg, Ruska Imperija
Datum smrti2. jul 1977.(1977-07-02) (78 god.)
Mesto smrtiMontre, Švajcarska
ObrazovanjeTriniti koledž
Književni rad
Najvažnija delaLolita
Očajanje
Smeh u tami

Potpis
Zvanični veb-sajt
www.vladimir-nabokov.org
Kuća Vladimira Nabokova u Sankt Peterburgu gde je rođen i živeo do 18. godine

Vladimir Vladimirovič Nabokov (rus. Владимир Владимирович Набоков,[1][2][3][4][5] Sankt Peterburg, 22. april 1899Montre, 2. jul 1977) bio je rusko-američki književnik.[6]

Emigrirao je u Berlin 1919. gde je, nakon studija u Engleskoj, delovao kao književnik, sportski instruktor, prevodilac i novinar. U SAD odlazi 1940, gde živi pišući na engleskom jeziku. Pod uticajem klasične ruske i moderne evropske književnosti piše romane u kojima uz obilje fantazije i humora suprotstavlja tradicionalni i moderni sistem vrednosti.

Nabokovljeva Lolita (1955) zauzela je četvrto mesto na listi 100 najboljih romana moderne biblioteke u 2007. godini;[7] Delo Bleda vatra (1962) zauzela je 53. mesto na istoj listi; a njegovi memoari, Govori, sećanje (1951), stavljeni su na osmo mesto na listi najvećih nefikcionih dela 20. veka, izdavača Random Haus.[8] On je bio sedmostruki finalista Nacionalne nagrade za beletristiku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nabokov je rođen 10. aprila 1899. godine u Sankt Peterburgu. Odrastao je u jednoj od najbogatijih aristokratskih porodica u carskoj Rusiji, gde je dobio izuzetno kućno obrazovanje. Od ranog detinjstva je putovao i učio jezike. Godine 1910. upisuje Tenjiščevsku veliku školu, jednu od najcenjenijih školskih ustanova u Peterburgu. Istovremeno se bavi šahom, sportom, entomologijom. Sa sedamnaest godina objavljuje prvu zbirku pesama, 1916. godine. Nakon Oktobarske revolucije, porodica Nabokov se sklonila na Krim, da bi 1919. zauvek napustili Rusiju. Živeli su dve godine u Velikoj Britaniji, gde je Vladimir Nabokov nastavio školovanje, izučavanje romanskih i slovenskih jezika na Triniti koledžu u Kembridžu. Od 1922. do 1937. godine živeo je u Berlinu u vrlo neizvesnim materijalnim uslovima, izdržavajući se davanjem časova, sastavljanjem šahovskih kombinacija za novine, a ponekad je glumio i u filmovima. Oženio se Verom Slonim i rodio im se sin, ali je opet bio prisiljen da beži. Napušta Hitlerovu Nemačku i živi sa porodicom u Parizu do 1940. godine kada napušta Evropu i odlazi u SAD.

Život u SAD[uredi | uredi izvor]

Nakon dolaska u SAD, zahvaljujući velikoj pomoći ruskog kompozitora Rahmanjinova, Nabokov sa porodicom prvo živi u Bostonu, postaje predavač najpre na Velsli koledžu, a kasnije i na Kornelu. Ni dolazak u Ameriku, ni stalna potraga za izgubljenim domom nisu uticale na ljubav koju je Vladimir otkrio kao dečak na porodičnom seoskom imanju u carskoj Rusiji, a to je ljubav i interesovanje za leptire koje je nastavio da lovi i izučava. Kolekcija od 4324 leptira koja mu je pripadala nalazi se u Muzeju uporedne zoologije [en] na Univerzitetu Harvard, gde je dugo radio kao kustos lepidoptera. U znak poštovanja za tu njegovu sklonost i tekstove koje je napisao o leptirima i koji imaju naučnu vrednost, rod leptira Nabokovia [en] nosi njegovo ime. Njegov verni životni pratilac, uprkos bračnim krizama, bila je njegova supruga, Vera Slonim Nabokov, koja ga je nesebično podsticala i pomagala u svemu što je radio. Mnogi smatraju da je presudno uticala i na njegovu literaturu, jer je bio sklon malodušnosti i odustajanju.

Bolest i smrt[uredi | uredi izvor]

Nabokov umire 2. jula 1977. godine od virusne infekcije pluća, izazvane prekomernim pušenjem.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Statua Vladimira Nabokova u Montreu

Jedina zvanično objavljena knjiga u Rusiji za života Vladimira Nabokova je zbirka Pesme (68 pesama). U Berlinu će 1922. godine objaviti prvo priče, a zatim uz pomoć ruske emigracije i svoj prvi roman Maša (1926). Dok je boravio u Berlinu Vladimir Nabokov je napisao osam romana na ruskom jeziku: Čovek iz SSSR, Kralj, kraljica, pub, Lužinova odbrana, Povratak Čorba, Kamera obskura, Podvig, Očajanje, Poziv na pogubljenje, Dar, Stvarni život Sebastijana Najta… Kasnije će svoje romane, zajedno sa sinom, Dmitrom Nabokovim prevesti na engleski. Prvi roman koji je Nabokov napisao na engleskom je U znaku nezakonito rođenih koji je tematski vrlo blizak romanu Poziv na pogubljenje jer u njemu se na groteskan način bavi mehanizmima nasilja u totalitarim policijskim državama.

Još odmalena Nabokov je znao engleski jezik, govorio je da ga je naučio pre ruskog, te je tako preveo na ruski Alisu u zemlji čuda, a zatim na engleski Puškinovog Jevgenija Onjegina, Ljermontovljevog Junaka našeg doba i dr. Njegova prva knjiga koja se pojavila na engleskom bio je roman Stvarni život Sebastijana Najta, ali planetarnu slavu i interesovanje ovom piscu doneće Lolita. Ovaj roman prvo je objavljen u Evropi, tačnije 1955. u Parizu, 1958. u Americi. Priča o ljubavi između zrelog muškarca i dvanaestogodišnje devojčice predstavljala je kršenje tabua čak i u književnim krugovima, i zbog provokativnosti roman je označen između ostalog i kao pornografski. Ideja za roman Lolita začeta je još u Parizu 1940. godine, Vladimir Nabokov je napisao na ruskom, čak pročitao grupi prijatelja “jedne zamračene ratne noći“, da bi nakon preseljenja u Ameriku uništio tu verziju Lolite i napisao je ponovo. Provokativna priča donela je autoru mnoštvo različitih neprilika, počev od odbijanja američkih izdavača da objave roman, pa do optužbi za plagijat koje su nastavljene i nakon autorove smrti. Trebalo je da prođe neko vreme pa da u prvi plan izbiju umetničke vrednosti ovog romana i složena slika duševnih stanja kroz koje prolazi glavni junak. Stenli Kjubrik je otkupio prava i po scenariju Vladimira Nabokova, koji je prilično izmenio, snimio 1962. godine Lolitu, kasnije, 1997. godine i Andrijan Lajn je po ovom romanu snimio film. Pored Lolite ekranizovana su i sledeća dela Vladimira Nabokova: Smeh u tami, Kralj, kraljica, pub, Razočarenje, Mašenjka, Gospođica O., Odbrana

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Smeh u tami (1932),
  • Očajanje (1934),
  • Poziv na pogubljenje (1938),
  • Lolita (1955),
  • Pnin (1957),
  • Bleda vatra (1962),
  • Nebeski put
  • Ada (1969)
  • Bend Sinister
  • Prozirne stvari
  • Dar
  • Pogledaj, Arlekine!
  • Mašenjka
  • Gospođica O.
  • Razočarenje
  • Odbrana
  • Kralj, kraljica, pub
  • Stvarni život Sebastijana Najta

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nabokov”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 9. 9. 2019. 
  2. ^ „Nabokov”. Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 9. 9. 2019. 
  3. ^ „Nabokov, Valdimir”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Pristupljeno 9. 9. 2019. 
  4. ^ „Nabokov”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 9. 9. 2019. 
  5. ^ „Nabokov, Vladimir”. Longman Dictionary of Contemporary English. Longman. Pristupljeno 9. 9. 2019. 
  6. ^ „Vladimir Nabokov | Biography, Books, Lolita, Pale Fire, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-26. Pristupljeno 2024-02-05. 
  7. ^ „100 Best Novels”. randomhouse.com. Modern Library. 2007. Pristupljeno 12. 2. 2009. 
  8. ^ „100 Best Nonfiction”. randomhouse.com. Modern Library. 2007. Pristupljeno 12. 2. 2009. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Medijske adaptacije[uredi | uredi izvor]

Entomologija[uredi | uredi izvor]

  • Johnson, Kurt, and Steve Coates. Nabokov's blues: The scientific odyssey of a literary genius. New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-137330-6 (very accessibly written)
  • Sartori, Michel, ed. Les Papillons de Nabokov [The butterflies of Nabokov]. Lausanne: Musée cantonal de Zoologie, (1993) ISBN 2-9700051-0-7 (exhibition catalogue, primarily in English)
  • Zimmer, Dieter E. A Guide to Nabokov's Butterflies and Moths. Privately published, (2001) ISBN 3-00-007609-3 (web page)

Drugo[uredi | uredi izvor]

  • Deroy, Chloé, Vladimir Nabokov, Icare russe et Phénix américain (2010). Dijon: EUD
  • Gezari, Janet K.; Wimsatt, W. K., "Vladimir Nabokov: More Chess Problems and the Novel", Yale French Studies, No. 58, In Memory of Jacques Ehrmann: Inside Play Outside Game (1979), pp. 102–115, Yale University Press.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]