Vostok-1

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vostok 1
Juri Gagarin na letelici Vostok 1, kako je televizijski prikazano za kontrolu lansiranja
OperaterSovjetski svemirski program
Harvard oznaka1961 Mu 1
SATCAT №103
Trajanje misije1 sat, 48 minuta[1]
1 sat, 46 minuta[2][3]
Broj orbita1
Osobine letelice
LetelicaVostok-3KA Br.3
ProizvođačEksperimentalni projektantski biro OKB-1
Lansirna masa4.725 kg (10.417 lb)[1]
Masa pri sletanju2.400 kg (5.290 lb)
Dimenzije2,30 m (7 ft 6,5 in) dijametar
Posada
Veličina posade1
ČlanoviJuri Gagarin
Pozivno imeKedr (KedrSibirski bor),[4]
ili: Lastočka (Lastochka - Lasta)[a]
Početak misije
Datum lansiranjaApril 12, 1961, 06:07 (1961-04-12UTC06:07Z) UTC[8]
RaketaVostok-K 8K72K
Mesto lansiranjaBajkonur 1/5
45° 55′ 13″ S; 63° 20′ 32″ I / 45.920278° S; 63.342222° I / 45.920278; 63.342222[9]
Kraj misije
Datum sletanjaApril 12, 1961, 07:55 (1961-04-12UTC07:56Z) UTC
Mesto sletanja51° 16′ 14″ S; 45° 59′ 50″ I / 51.270682° S; 45.99727° I / 51.270682; 45.99727[10][11]
Orbitalni parametri
Referentni sistemGeocentrična
RežimNikozemaljska
Periapsis181 km (98 nmi)[12]
Apoapsis327 km (177 nmi)[1]
Inklinacija64,95 stepeni[8]
Period89,1 minuta
Epoha12. april 1961

Juri Gagarin u Švedskoj
Vostok program
Letovi sa posadom
Vostok 2

Vostok-1 (rus. Восток-1) je naziv prvog svemirskog broda sa ljudskom posadom, koji je u istoriju ušao 12. aprila 1961. zajedno sa kosmonautom Jurijem Gagarinom. Gagarin je tako postao poznat kao prvi čovek u svemiru. Prvi let čoveka u svemir predstavljao je veliku pobedu Sovjeta u svemirskoj trci.

Jurij Gagarin u Vostoku 1
Putanja Vostoka 1 oko Zemlje

Vostok-1 je bio prvi svemirski brod u sovjetskom svemirskom projektu Vostok (Istok). Gagarin je za 108 minuta jednom obišao Zemlju. Gagarin je poleteo sa kosmodroma „Bajkonur“, a spustio se nadomak sela Smelkova južno od Saratova. Kao rezervni kosmonauti u programu su bili još German Titov i Grigorij Neljubov.

Danas je kapsula Vostoka-1 u muzeju RKK Energija u gradu Koroljov kod Moskve.

Pilot[uredi | uredi izvor]

Takođe pogledajte Izbor i obuka programa Vostok

Kapsula Vostok 1 je dizajnirana da nosi jednog kosmonauta. Jurij Gagarin, 27, izabran je za glavnog pilota Vostoka 1, sa Germanom Titovom i Grigorijem Neljubovim kao rezervama. Ovi zadaci su formalno obavljeni 8. aprila, četiri dana pre misije, ali je Gagarin bio favorit među kandidatima za kosmonaute najmanje nekoliko meseci.[13]:262,272

Konačna odluka o tome ko će upravljati misijom u velikoj meri se oslanjala na mišljenje šefa obuke kosmonauta Nikolaja Kamanjina. U zapisu u dnevniku od 5. aprila, Kamanjin je napisao da je još uvek neodlučan između Gagarina i Titova.[14] „Jedina stvar koja me sprečava da izaberem [Titova] je potreba da imam jaču osobu za jednodnevni let.“[15] Kamanjin je mislio na drugu misiju, Vostok 2, u poređenju sa relativno kratkom misijom u jednoj orbiti Vostoka 1. Kada su Gagarin i Titov na sastanku 9. aprila obavešteni o odluci, Gagarin je bio veoma srećan, a Titov razočaran.[16] Dana 10. aprila, ovaj sastanak je ponovo odigran pred televizijskim kamerama, što je postalo i zvanični snimak događaja. Ovo je uključivalo govor o prihvatanju od Gagarina.[17] Kao pokazatelj stepena tajnosti koji je u pitanju, jedan od drugih kandidata za kosmonaute, Aleksej Leonov, kasnije se prisetio da nije znao ko je izabran za misiju sve do početka svemirskog leta.[18]

Pripreme[uredi | uredi izvor]

Model svemirske letelice Vostok sa gornjim stepenom, izložen na izložbi „Rusija u svemiru” na aerodromu u Frankfurtu

Za razliku od kasnijih misija Vostok, nije bilo dostupnih namenskih letelica za praćenje za primanje signala sa svemirske letelice. Umesto toga, oslanjali su se na mrežu zemaljskih stanica, takođe nazvanih komandne tačke, za komunikaciju sa svemirskim brodom; sve ove komandne tačke su se nalazile unutar Sovjetskog Saveza.[19]

Zbog ograničenja težine, nije postojao rezervni retroraketni motor. Svemirska letelica je nosila zalihe za 13 dana da bi se omogućilo preživljavanje i prirodni orbitalni raspad u slučaju da retrorakete nisu uspešne.[20]

Slova „SSSR“ je ručno naslikao na Gagarinovom šlemu inženjer German Lebedev tokom prebacivanja na mesto lansiranja. Pošto je prošlo manje od godinu dana otkako je oboren pilot U2 Geri Pauers, Lebedev je zaključio da bez neke identifikacije zemlje postoji mala šansa da bi kosmonaut mogao biti zamenjen za špijuna pri sletanju.[21]

Automatska kontrola[uredi | uredi izvor]

Deo instrumentske table Vostoka 1 sa prominentnim prikazom navigacionog instrumenta „Globus“.

Celokupna misija je kontrolisana ili automatskim sistemima ili kopnenom kontrolom. To je bilo zato što medicinsko osoblje i inženjeri svemirskih letelica nisu bili sigurni kako bi čovek mogao da reaguje na bestežinsko stanje, te je odlučeno da se zaključaju ručne kontrole pilota. U ovom neobičnom potezu, šifra za otključavanje kontrola je stavljena u kovertu na brodu, za Gagarinovu upotrebu u slučaju hitnog slučaja.[13]:278 Pre leta, Kamanjin i drugi su rekli Gagarinu šifru (1-2-5), za svaki slučaj.[22][23]

11. april 1961. godine[uredi | uredi izvor]

Gagarinov elektrokardiogram snimljen 11. aprila 1961. u 19 sati i 35 minuta. Izložen u Memorijalnom muzeju kosmonautike u Moskvi.

Na kosmodromu Bajkonur 11. aprila 1961. ujutru, raketa Vostok-K, zajedno sa pričvršćenom kosmičkom kapsulom Vostok 3KA, transportovana je nekoliko kilometara do lansirne rampe, u horizontalnom položaju. Kada su stigli na lansirnu platformu, tehničari su obavili brzi pregled bustera kako bi se uverili da je sve u redu. Kada nisu pronađeni nikakvi vidljivi problemi, buster je postavljen na LC-1.[24] U 10:00 (po moskovskom vremenu), Gagarin i Titov su dobili konačnu reviziju plana leta.[24] Obavešteni su da je lansiranje planirano sledećeg dana, u 09:07 po moskovskom vremenu. Ovo vreme je izabrano tako da kada kapsula počne da leti iznad Afrike, a to je bilo kada bi retrorakete trebale da se ispale za ponovni ulazak, solarno osvetljenje bude idealno za senzore sistema za orijentaciju.[25]

U 18:00, nakon što su obavljena različita fiziološka očitavanja, lekari su uputili kosmonaute da ne razgovaraju o predstojećim misijama. Te večeri Gagarin i Titov su se opuštali slušajući muziku, igrajući bilijar i ćaskajući o svom detinjstvu.[18] U 21:50, obojici su ponuđene tablete za spavanje, kako bi se obezbedio dobar san, ali su obojica odbila.[26] Lekari su kosmonautima priključili senzore, kako bi pratili njihovo stanje tokom cele noći, i verovali su da su obojica dobro spavala.[27][28] Gagarinovi biografi Doran i Bizoni napominju da tu noć nisu spavali ni Gagarin ni Titov.[29] Glavni konstruktor Sergej Koroljov te noći nije spavao, zbog strepnje izazvane predstojećim svemirskim letom.[25]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The six crewed Vostok missions used names of birds as their call signs, and the Vostok 1 spacecraft was known as Swallow in keeping with this convention.[5][6] However, due to its special importance, a terrestrial call sign Cedar (or: Siberian Pine) was used for Vostok 1 during flight. This code name was used to camouflage the significance of the mission to potential eavesdroppers until success was assured.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Aviation and Space World Records”. Fédération Aéronautique Internationale (FAI). Arhivirano iz originala 26. 7. 2009. g. Pristupljeno 12. 3. 2009. 
  2. ^ „Spaceflight mission report: Vostok 1”. Spacefacts. 2020-08-11. Pristupljeno 2020-03-12. 
  3. ^ „The Vostok (3A No. 3) mission”. Pristupljeno 2020-03-12. „Gagarin's mission lasted 106 minutes, not 108 minutes, the duration that was reported for 50 years and even made book titles. 
  4. ^ Siddiqi, str. 275
  5. ^ Yenne, Bill (1988). The Pictorial History of World Spaceflight. Exeter. str. 18. ISBN 0-7917-0188-3. 
  6. ^ Swenson, Loyd S. Jr.; Grimwood, James M.; Alexander, Charles C. „This New Ocean: A History of Project Mercury, Chapter 10, Section: "Vostok Wins the First Lap". NASA. 
  7. ^ „Why was Apollo called Apollo? The history of spacecraft call signs”. Royal Museums Greenwich. 
  8. ^ a b „Vostok 1 – NSSDC ID: 1961-012A”. NASA. 
  9. ^ „Google Maps – Vostok 1 Launch Pad – Gagarin's Start photo”. Pristupljeno 25. 12. 2010. 
  10. ^ „Google Maps – Vostok 1 Landing Site – Monument”. Pristupljeno 25. 12. 2010. 
  11. ^ „Google Maps – Vostok 1 Landing Site – Monument Photo”. Pristupljeno 25. 12. 2010. 
  12. ^ Records file on the first space flight by the USSR citizen Youri Alexeyvich Gagarin (PDF). The USSR Central Aero Club. 1961. 
  13. ^ a b Siddiqi, Asif A. Challenge To Apollo: The Soviet Union and the Space Race, 1945–1974. NASA. Arhivirano iz originala 08. 10. 2006. g. Pristupljeno 18. 10. 2022. 
  14. ^ Burgess and Hall, p.140
  15. ^ Quoted in Burgess and Hall, p.140-141
  16. ^ Burgess and Hall, p.141. The press said that Titov was so happy for Gagarin that he almost kissed him, but Titov denies this – Burgess and Hall, p.145.
  17. ^ Siddiqi, p.272, also Burgess and Hall, p.142
  18. ^ a b Burgess and Hall, p.151
  19. ^ Hall and Shayler, p.148-149
  20. ^ „"Togda Юra vernulsя na zemlю ne iz kosmosa, a s togo sveta!..". 
  21. ^ „(russian) "Where did the writing CCCP come from?" with authentic photos.”. Arhivirano iz originala 15. 1. 2017. g. Pristupljeno 12. 10. 2017. 
  22. ^ „Oleg Ivanovsky - obituary”Neophodna novčana pretplata. The Daily Telegraph. 21. 9. 2014. Arhivirano iz originala 2014-09-22. g. Pristupljeno 25. 9. 2014. 
  23. ^ Burgess and Hall, p.156
  24. ^ a b Burgess and Hall, p.150
  25. ^ a b Siddiqi, str. 273
  26. ^ Burgess and Hall, p.151. During a post-flight press conference on April 15, Alexander Nesmeyanov claimed that Gagarin took a sleeping pill. Also, Siddiqi, p.273, claims that they were both asleep at 21:30 when Korolev came to visit them, but Burgess and Hall, p.151, says Korolev spoke with them at this time.
  27. ^ Siddiqi, str. 273
  28. ^ In a post-flight press conference, Gagarin also stated that he slept well.
  29. ^ Burgess and Hall, p.153.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]