Vojna hunta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vojna hunta je jedan od oblika autoritarne vlasti. Na vlast dolazi nedemokratski, obično nasilnim pučevima.

Pojava vojnih hunti je bila česta u Latinskoj Americi tokom 20. veka. Reč hunta (šp. junta) dolazi iz španskog jezika, i znači odbor, obično upravni odbor.Nastao je u nacionalnoj i lokalnoj hunti koju je organizovao španski otpor Napoelonovoj invaziji na Španiju 1808. godine.[1]

Danas se termin koristi za opis autokratskih vlasti kojekarakterišu oligarhijska vojna diktatura, za razliku od drugih oblika ovakve vlasti - vlasti pojedinca ili jednopartijskog, nedemokratskog vladanja.

Ponekad od hunte nastaje vojna diktatura, ali ovi izrazi nisu sinonimi.

Poznati primeri vladavine vojne hunte[uredi | uredi izvor]

Od 1920. vojne hunte su bile čest primer vladavine u Latinskoj Americi u obliku "institucionalizovane, visoko profesionalne hunte" na čijem čelu su bili vojni komandanti, uz podršku šefova policije ili drugih ključnih tela. [2] U svetu je i danas prisutna hunta kao vlast u pojedinim zemljama Afrike poput Burkine Faso, Čada, Gvineje ili Sudana. Na evropskom tlu, po vladanju hunte poznate su Grčka(1967-1974), Poljska (1981 - 1983),Portugal (1926-1933 i 1974-1975), te Turska u kojoj je takođe u dva navrata (1960-1961 i 1980-1983) vlast uspostavljana na ovaj način.

Augusto Pinoče je predvodio vojnu huntu koja je izvršila državni udar u Čileu 1973. godine i zbacila socijalističkog predsednika Salvadora Aljendea i uvela vojnu diktaturu.

12. avgusta 1981. general Leopoldo Galtijeri je postao predsednik Argentine u vojnom udaru. Nova vladajuća vojna hunta je započela planove za okupaciju Folklandskih Ostrva u nameri da skrene pažnju javnosti sa teške ekonomske situacije i tako je izbio Folklandski rat.

U Grčkoj je na vlasti bila vojna hunta od 1967. do 1974. godine, u njenoj svrgavanju imale su uticaja demonstracije 17. novembra 1973. i grupa Sedamnaesti novembar.

Spisak zemalja vojne hunte[uredi | uredi izvor]

Primeri zemalja u kojima je vojna hunta bila ili je još uvek oblik uređenja.

Afrika[uredi | uredi izvor]

  1.  Alžir - (1965–1976)
  2.  Burkina Faso - (2022–)
  3.  Čad - (2021–)
  4.  Egipat – (2011–2012)
  5.  Etiopija – (1974–1987)
  6.  Gvineja – (2021–)
  7.  Liberija – (1980–1984)
  8.  Libija Libija Libija – (1969–1977), (1977–2011)
  9.  Mali – (2020–)
  10.  Mauritanija – (1978–1979), (1979–1992), (2005–2007), (2008–2009)
  11.  Nigerija – [ (1966–1979), (1983–1998)
  12.  Sijera Leone – (1967–1968), (1997–2002)
  13.  Somalija – (1969–1976), (1980–1981)
  14.  Sudan – (1989–1993), (2019), (2021–)
  15.  Gambija – (1994–1996)

Amerika[uredi | uredi izvor]

  1.  Argentina – (1966–1973), (1976–1983)
  2.  Bolivija – (1970–1971), (1980–1982)
  3.  Brazil – (1930–1945), (1964–1985)
  4.  Čile – (1973–1990)
  5.  El Salvador – (1931), (1960–1961), (1961–1962), (1979–1982)
  6.  Gvatemala – (1954)
  7.  Haiti – (1991–1994)
  8.  Nikaragva – (1979–1985)
  9.  Peru – (1968–1980)
  10.  Urugvaj – (1973–1985)
  11.  Venecuela - (1948–1958)

Azija[uredi | uredi izvor]

  1.  Bangladeš – (1975–1981), (1982–1990)
  2.  Gruzija – vlada koja je trajala od 6. januara do 10. marta 1992.
  3.  Indonezija – (1967–1998)
  4.  Mjanmar  Mjanmar – (1988–2011), (1988 - 1997), (2021–present)
  5.  Pakistan – (1958–1969), (1969–1971), (1977–1988), (1999–2008)
  6.  Južna Koreja –(1961–1963)
  7.  Republika Kina – (1948–1991)

Evropa[uredi | uredi izvor]

  1.  Grčka – (1967–1974)
  2.  Poljska – (1981–1983)
  3.  Portugalija – (1974–1975)
  4.  Turska – (1980–1983)

Okeanija[uredi | uredi izvor]

  1.  Fidži – (2006–2014)[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „junta | political committee | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-30. 
  2. ^ Brooker, Paul (2014), Non-Democratic Governance, Macmillan Education UK, str. 140—171, ISBN 978-1-137-30579-4, Pristupljeno 2022-03-30 
  3. ^ „Fiji holds historic election after years of military rule – DW – 17.09.2014”. DW.com. Deutsche Welle.