Vuk Kostić
Vuk Kostić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. novembar 1979. |
Mesto rođenja | Beograd, SFRJ |
Zanimanje | Filmski i pozorišni glumac |
Porodica | |
Supružnik | Jelisaveta Teodosić |
Roditelji | Mihajlo Kostić Pljaka |
Rad | |
Aktivni period | 1986−danas |
Bitna uloga | Ubice mog oca -Aleksandar Mala noćna muzika-Spasoje Neprijatelj-Čaki Gorki plodovi - Mirko Gagulić Gagula Južni vetar-Sparta Apsolutnih sto- Saša Gordić |
Veza do IMDb-a |
Vuk Kostić (Beograd, 22. novembar 1979) srpski je pozorišni, televizijski i filmski glumac.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Otac mu je poznat pozorišni i filmski glumac 1970-ih i 1980-ih, Mihajlo Kostić Pljaka, a unuk Nestora-Nege Kostića, jednog od osnivača i glumaca prvog pozorišta u Prokuplju, pre Drugog svetskog rata. Stariji mu je brat profesionalni ronilac.
Odrastao je na Vračaru. Glumačku karijeru započeo je još kao dečak igrajući u nekoliko filmova i u televizijskoj seriji Otvorena vrata. Sa 6 godina igrao je i u Ateljeu 212 u komadu Dušana Kovačevića „Sveti Georgije ubiva aždahu“ u režiji Ljubomira Mucija Draškića, uloga Vane siroče. Istovremeno igra glavnu ulogu u dečjem komadu Kristine Nestlinger „Konrad“ u režiji Zorana Ratkovića sa Oljom Grašič. Na televiziji snima drame „Vrenje“, „Dom Bergmanovih“ i brojne dečje obrazovne emisije i serije za decu: „Knjiga je da se čita“, „Jezički zabavnik“, „Ogledi iz stila“, „Strašna Priča“, itd
Pohađao je 11. Beogradsku Gimnaziju na Lekinom Brdu. Posle 3. razreda gimnazije je započeo studije, glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je na klasi sa Nenadom Stojmenovićem, Sonjom Kolačarić, Bojanom Stefanović, Anom Maljević i Goranom Jevtićem. Diplomirao je juna 2001. godine predstavom „Mušica“ (Rucante-a).
Pre završetka studija na 3. godini studija, Vuk počinje snimanje filma "Apsolutnih 100" iz 2001. godine. Srdana Golubovića, kojim hrabri režiser - kome je to prvi film i njegov glavni glumac kome je to takođe prvi igrani film postižu izuzetan uspeh u zemlji i inostranstvu. Vuk igra ulogu omladinskog šampiona u streljaštvu - Sašu Gordića. Pažnju na sebe je skrenuo ovom ulogom
Po završenim studijama Vuk upisuje postdiplomske studije iz istorije filma.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nagrada „Golden Alexander“, za najboljeg glumca, za ulogu u filmu „Apsolutnih sto“, na Međunarodnom filmskom festivalu u Tesaloniki (2001)
- Nagrada za najboljeg glumca, za ulogu u filmu „Apsolutnih sto“ na Međunarodnom filmskom festivalu u Parizu (2002)
- Nagrada „Zlatna mimoza“, za najboljeg glumca, za ulogu u filmu „Apsolutnih sto“, na Jugoslovenskom filmskom festivalu u Herceg Novom (2002)
- Gran pri „Naisa“ za najbolje ostvarenje, za ulogu u filmu Apsolutnih sto, na 37. Filmskim susretima u Nišu (2002)
- Prva nagrada za najboljeg glumca, za ulogu u filmu „Apsolutnih sto“, na Filmskom festivalu u Sopotu (2002)
- Sterijina nagrada za najbolje glumačko ostvarenje, za ulogu u predstavi „Velika drama“ (2002)
- Nagrada „Bora Stanković“ za ulogu u predstavi „Jastučko“ (2004)
- Nagrada Beogradskog dramskog pozorišta za najbolje ostvarenje, za ulogu u predstavi „Villa Sachino“ (2004)
- Nagrada „Cezar“, Francuske akademije za ulogu u filmu „Život je čudo“ (2005)
Filmografija[uredi | uredi izvor]
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1980-e | |||
1986. | Smešne i druge priče (serija) | Branko kao dete | |
1986. | Vrenje (TV) | ||
1986. | Razgovori stari | ||
1987. | Dom Bergmanovih | Ajaks | |
1990-e | |||
1995. | Otvorena vrata | Miličin prijatelj | |
2000-e | |||
2001. | Munje! | ||
2001. | Apsolutnih sto | Saša Gordić | |
2002. | Mala noćna muzika | Spasoje | |
2003. | M(j)ešoviti brak | Boriša | |
2004. | Život je čudo | Miloš Đurić | |
2005. | Stvar srca | Aleksa | |
2006. | Život je čudo (TV serija) | Miloš Đukić | |
2006. | IvoEva | Ivo | |
2006. | Sinovci | Mihajlo Japundža | |
2007. | Klopka | Ivkovićev brat | |
2007. | S. O. S. - Spasite naše duše | Veselin | |
2008. | Ljubav i drugi zločini | Stanislav | |
2007–2009. | Ulica lipa | Ladni | |
2008. | Gorki plodovi | Mirko Gagulić „Gagula“ | |
2009. | Rode u magli | Šeširić (kriminalac) | |
2010-e | |||
2010. | Žena sa slomljenim nosem | Stefan | |
2010. | Šišanje | Navijač | |
2011. | Neprijatelj | Čaki | |
2011. | Beli lavovi | Amonijak | |
2014. | Branio sam Mladu Bosnu | Veljko Čubrilović | |
2015. | Otadžbina | Jovan | |
2015. | Branio sam Mladu Bosnu (TV serija) | Veljko Čubrilović | |
2015 | Ulica lipa | Ladni | |
2015. | Igra u tami | Obrad | |
2016−danas | Ubice mog oca | Aleksandar Jakovljević | |
2017. | Meso (TV serija) | Glava | |
2020-e | |||
2020. | Južni vetar | Sparta | |
2020. | Močvara (TV serija) | Danijel Kinaković "Kinez" | |
2020. | Dara iz Jasenovca | Miroslav Filipović | |
2021. | Koridor 92 | pukovnik Trivo Vujić | |
2021. | Porodica | Milorad Ulemek Legija | |
2022. | Vera | Radoslav Đurić | |
2023. | Vera (serija) | Radoslav Đurić | |
2023. | Dara iz Jasenovca (mini-serija) | Miroslav Filipović | |
2023. | Pevačica (serija) | numerolog Vanja Isaković | |
2024. | Koža (TV serija) | fudbaler | |
2024. | Seti me se | ||
2024. | Kruna (film) |
Pozorišne uloge[uredi | uredi izvor]
- „Velika drama“, Siniša Kovačević (Narodno pozorište Beograd)
- „Boing-boing", Mark Kamoleti (Zvezdara teatar)
- „Transilvanija“, Dragan Nikolić (Beogradsko dramsko pozorište)
- „Višnje u čokoladi“, Anatolij Marijengof (Zvezdara teatar)
- „Jastučko“, Martin Makdona (Beogradsko dramsko pozorište)
- „Villa Sachino“, Goran Marković (Beogradsko dramsko pozorište)
- „Zečiji nasip“, Siniša Kovačević (Narodno pozorište Beograd)
- „Damin gambit“, (Slavija teatar)
- „Neodoljivi ljubavnik Selimar“, Žorž Fejdo (Malo pozorište Duško Radović)
- „Srpska drama“, Siniša Kovačević (Malo pozorište Duško Radović)...
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Vuk Kostić na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Vuk Kostić na sajtu PORT.rs
- Volim što sam drugačiji („Večernje novosti“, 12. jun 2010)[mrtva veza]
- Moraš sebe da nagovoriš na hrabrost - intervju („Večernje novosti“, 22. novembar 2013)
- Vuk Kostić: Dobro se vidi daleko („Večernje novosti”, 2. decembar 2018)
- INTERVJU Vuk Kostić: Prošli su dani dosadne televizije („Večernje novosti”, 2. januar 2021)