Vjačeslav Molotov
Vjačeslav Molotov | |||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 9. mart 1890. | ||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Kukarka, Ruska Imperija | ||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 8. novembar 1986.96 god.) ( | ||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Moskva, Ruska SFSR, Sovjetski Savez | ||||||||||||||||||||||
Univerzitet | Saint Petersburg State Polytechnical University | ||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Komunistička partija Sovjetskog Saveza | ||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||
Potpis |
Vjačeslav Mihajlovič Molotov (pravo prezime Skrjabin) (rus. Вячеслав Михайлович Скрябин Молотов) (9. mart (25. februar po starom kalendaru) 1890 — 8. novembar 1986), bio je poznati i istaknuti političar Sovjetskog Saveza.[1]
U komunističku partiju je stupio 1906. Bio je jedan od osnivača lista "Pravda". Bio je na čelu Organizacionog odbora Centralnog komiteta Ruske Socijaldemokratske Radničke partije RSDRP (boljševika) koji je rukovodio ustankom crvenih u Petrogradu u vreme Februarske revolucije u Rusiji, 1917. godine.[1]
Od 1921. godine, bio je član Politbiroa i Organizacionog odbora Boljševičke partije, 1929–1930. godine, u Prezidijumu Kominterne, 1930–1941. predsednik Sovjeta komesara, prvi potpredsednik Ministarskog saveta. Ministar inostranih poslova Sovjetskog Saveza je bio od 1939–1949, zatim potpredsednik vlade, a od 1953. do 1. juna 1956. ponovo i ministar inostranih poslova. Od juna 1956. do juna 1957, bio je potpredsednik u Vladi Nikolaja Bulganjina.[1]
Na plenumu CK KPSS, juna 1957. godine, isključen je iz Centralnog komiteta sa Kaganovičem, Maljenkovim i Šepilovim, a odmah zatim razrešen dužnosti prvog zamenika predsednika Vlade Sovjetskog Saveza i postavljen za ambasadora u Mongoliji. Molotov je zatim od 1960–1962. bio stalni predstavnik Sovjetskog Saveza u Međunarodnoj atomskoj agenciji u Beču.
Na XXII kongresu KPSS, oktobra 1961, njegov antipartijski stav je ponovo oštro osuđen. Od 1962. godine je u penziji, a 1983. godine je vraćen u članstvo KPSS.
Zaostavština[uredi | uredi izvor]
U istoriji će Molotov ostati zapamćen kao jedan od potpisnika pakta Ribentrop-Molotov, ugovora o miru i nenapadanju imeđu nacističke Nemačke i Staljinovog Sovjetskog Saveza, 1939. godine. Kao kuriozitet ostaće upamćen i kao jedini političar koji se rukovao sa Lenjinom, Staljinom, Ruzveltom, Čerčilom i Hitlerom, najmoćnijim državnicima svoga vremena.
Molotovljevo ime, koje je po boljševičkom običaju preuzimanja muževnih revolucionarnih „industrijskih“ pseudonima (od ruske reči molot, što znači čekić) koristio još od svojih revolucionarnih početaka, nosi i Molotovljev koktel, priručno oružje koje je prvo primenila Crvena armija u Drugom svetskom ratu, a danas ga najčešće koriste demonstranti i huligani.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Molotov i njegov koktel: Šest činjenica o najodanijem Staljinovom prijatelju”. Russia beyond. Pristupljeno 30. 1. 2019.