Pređi na sadržaj

Gligor Stanojević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gligor Stanojević
Lični podaci
Datum rođenja(1919-01-23)23. januar 1919.
Mesto rođenjaVelestovo,  Kraljevstvo SHS
Datum smrti28. maj 1989.(1989-05-28) (70 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
Naučni rad
PoljeIstorija
InstitucijaIstorijski institut SANU

Gligor Stanojević (Velestovo, 23. januar 1919Beograd, 28. maj 1989) bio je srpski istoričar i jedan od najvećih stručnjaka za istoriju Srba u razdoblju od 16. do 18. veka, sa težištem na ranoj novovekovnoj istoriji Crne Gore, Boke Kotorske, Hercegovine i Dalmacije.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Školovanje je započeo na Cetinju, a gimnaziju je završio u Skoplju. Njegove studije, započete na Filozofskom fakultetu u Beogradu, prekinulo je izbijanje Drugog svetskom rata (1941). Tokom rata, bi je uhapšen od strane okupatora i zatočen u koncentracionim logorima u Italiji. Nakon italijanske kapitulacije u jesen 1943. godine vratio se u otadžbinu, uključivši se u borbu protiv okupatora. Po završetku rata vratio se studijama. Diplomirao je 1949. godine na Grupi za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Potom se zaposlio u Istorijskom institutu, gde je proveo ceo radni vek. Doktorirao je 1953. godine sa tezom: Crna Gora u doba vladike Danila. Penzionisao se 1984. godine, kao naučni savetnik.

Kao dobar poznavalac latinskog i italijanskog jezika, proučavao je istorijsku građu u arhivskim ustanovama Kotora, Dubrovnika, Zadra i Venecije. Neposredan uvid u istorijske izvore iz razdoblja od 16. do 18. veka, koji su velikim delom bili neproučeni i neobjavljeni, omogućio mu je da u svojim naučnim radovima rasvetli mnoga ključna pitanja iz rane novovekovne istorije srpskog naroda u oblastima Crne Gore, Boke Kotorske, Hercegovine i Dalmacije. Bio je jedan od najvećih stručnjaka za istoriju Crne Gore u razdoblju od 16. do 18. veka. zahvaljujući neposrednoj utemeljenosti na arhivskoj građi, njegovi naučni radovi su zadržali trajnu vrednost.

Važniji radovi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćirković 1997, str. 649.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]