Pređi na sadržaj

Grb Engleske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Engleske
Verzije
Kraljevski barjak Engleske: Crveno, tri lava na Palama ili naoružani i sa ispruženim kandžama, azurni
Royal Coat of Arms of England (1399–1603)
Detalji
NosilacEngleski kraljevi
Usvojen11-ti vek
(sa raznim modifikacijama)
ŠtitCrveni, tri lava na Palama; Ili naoružani i sa ispruženim kandžama na Azurnom
Držači štitaRazni
MotoDieu et mon droit
OdlikovanjaRed podvezice
UpotrebaUrezan u trenutni kraljevski grb;
Sa izmenjenim tinkturama[1]
Nacionalni simboli Engleske

U heraldici, grb Engleske[2] je usvojen kao lični grb kraljeva dinastije Plantagenet od Engleske u kasnom 12. veku. Hteli su da popularišu simbol Engleske (iako u istoriji nacije nikada nisu imale grbove, samo osobe) i njihove vladare.[3] Taj grb je Crveni, tri lava na Palama; Ili naoružani i sa ispruženim kandžama na Azurnom,[4][5] znači da tri identična zlatna lava (negde i leopardi) sa plavim jezicima i kandžama, u pokretu, okrenuti ka posmatraču, postavljeni u kolonu na crvenoj pozadini. Grb, dizajniran u Kasnom srednjem veku, bio je višestruko kombinovan sa onima iz Francuske, Škotske, Irske, Kuće Nasau i kraljevstva Hanover, sudeći po dinastičkim i drugim političkim promenama koje su uticale na Englesku, ali sam po sebi nije bio zamenjen od vladavine kralja Ričarda I (1189—1199).

Vladarski amblemi ukazuju da su lavovi prvo bili korišćeni od strane Normanske dinastije,[6][7][8] kasnije sastavni deo engleske heraldike zasnovan tokom 12. veka. Grb, ili štit sa tri lava je povezivan sa kralj Ričardovim Velikim pečatom Carstva (Velike Britanije), koji je početno korišćen sa jednim osionim lavom, ili nekad dva lava, ali je 1198, trajno zamenjen sa opisom tri lava u pokretu.[5][6][7][8] 1340, kralj Edvard III Plantagenet je položio pravo na tron Francuske i „naznačio“ sebe kao pretendenta na presto, tako što je spojio grb Engleske sa grbom Francuske.[6] Spajanje je bilo prilagođeno, napušteno pa menjano, kako se menjao odnos Engleske i Francuske. Nakon Unije Kruna, kada su Engleska i Kraljevstvo Škotske ušli u zajedničku uniju, grbovi Engleske i Škotske su kombinovani u ono što je postalo Kraljevski grb Ujedinjenog Kraljevstva.[9] Čini se da je sličan grb u Grbu Kanade i u Kraljičinoj ličnoj Kanadskoj zastavi.[10] Grb sa tri lava je nastavio da predstavlja Englesku na nekoliko novčića funti i na nekoliko amblema Engleskih nacionalnih sportskih timova,[11][12] i postao je jedan od najpoznatijih Nacionalni simbol Engleske.[3]

Kada je grb stavljen u zastavu, postao je široko poznat kao Kraljevski barjak Engleske,[13] Barjak sa Grbom,[14] Barjak kraljeva Engleske,[15][16] ili pogrešno nazivan Kraljevski standard Engleske.[note 1] Kraljevski barjak se razlikuje od Engleske zastave i Krsta sv. Đorđa, zato što ne predstavlja određenu zemlju ili oblast, već suverenost vladara nad svim zemljama.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Drugi veliki pečat kraljevstva kralja Ričarda I (1189—1199) bio je prvi grb Engleske koji je imao 3 lava

Lavove je prvo koristila dinastija Norman kao kraljevski amblem, a pripisane grbove su napravili kraljevi koji su živeli pre vremena sistematizacije Engleske heraldike, koja se desila u drugoj polovini 12. veka.[6] Kralj Henri II Plantagenet je koristio dva lava na grbu;[17] njegova deca su eksperimentisala sa različitim kombinacijama lavova. Kralj kralj Ričard I (1189—1199) je koristio jednog, osionog lava, ili dva koja se sukobljavaju, na svom prvom pečatu,[5] ali je kasnije koristio tri lava u pokretu na svom Velikom Pečatu Engleske, iz 1198, i na taj način uspostavio osnovni dizajn grba Engleske.[5][17] Kralj Jovan bez Zemlje (1199—1216) je još 1177. godine imao pečat sa dva lava u pokretu, tri lava u pokretu ili na crvenom polju je korišćen kao Kraljev grb, od strane kralja Jovana (1199—1216), Henrija III (1216—1272), Edvarda I (1272—1307) i Edvarda II (1307—1327).[5]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti kralja Šarla IV, 1340. godine, Edvarda II je želeo da pripoji Francusku engleskom prestolu, preko svoje majke Izabele od Francuske. Nakon početka Stogodišnjeg rata, Edvard III je pokazao svoje namere tako što je spojio kraljevski grb Engleske sa grbom Francuske. Ovo spajanje je bila praksa svedo 1801. sa intervalima prekida: 1360-1369 i 1420-1422.[5]

Nakon smrti kraljice Elizabete I 1603 godine, presto engleske je nasledila dinastija Stjuarta iz Škotske, što je dovelo do Unije kruna: Kraljevstvo Engleske i kraljevstvo Škotske su formirali uniju pod kraljem Džejmsom I od Engleske i VI od Škotske.[18] Kao posledica, Kraljevski grb Engleske i Škotske su kombinovani u novi, lični, kraljevski grb. Ipak, iako se odnosio na zajednicu sa Škotskom i Irskom, kraljevski grb Engleske je bio drugačiji od grba Škotske dok se ove dve oblasti nisu ujedinile u političku uniju 1707. godine, što je dovelo do nastanka Kraljevskog grba Ujedinjenog Kraljevstva.[9]

Evolucija dizajna grba do 1707. godine
Grb Period Opis
1066–1154 Smatra se da je Vilijam Osvajač uveo dva zlatna lava u pokretu, simbol Vojvodstva Normandije, u Engleskoj, nakon Normanskog osvajanja.[19] Natpis na pripisanom grbu Vilijama I, Vilijama II i Henrija I je "Crven, dva lava u pokretu na bledom zlatu".[20]
1133–1189 Grb Henrija II, kralja Engleske, i vojvode od Normandije. Tek kasnija tradicija je Henrija II dovela do toga da se grb pripisivao Vojvodstvu Normandiji (Crven, dva lava u pokretu na bledom zlatu).[21]
1189–1198 Grb Ričarda od Engleske (Ričard I Lavlje Srce) su poznati samo od dva plemićka pečata, a zbog toga se tinkture ne mogu utvrditi. Prvi veliki pečat imao je jednog lava na polovini štita. Raspravlja se da li je ovo trebalo da predstavlja dva lava u borbi ili jednog lav, a ako je ovo drugo, da li je smer u kome se suočava lav relevantan ili su jednostavno u pitanju umetničke slobode. Jednostavan uspravan lav je najverovatniji.[17]
1198–1340
1360–1369
Grb drugog Velikog Pečata kralja Ričarda I, korišćen i od strane njegovih naslednika do 1340: Tri lava u pokretu na crvenoj podlozi (Tri zlatna lava na crvenom polju).[5][6]
1340–1360
1369–1395
1399–1406
Edvard III Plantagenet je usvojio grb Francuske, fr. Azure semé of fleurs de lys or (Zlatni ljiljani na plavom polju) i spojio ga sa grbom Engleske – želeo je da predstavi svoje pravo na Francuski tron. Grb kraljevine Francuske, koja je bila superiornija u feudalnom posedu, zauzimao je 1. i 4. četvrtinu.[6][22]
1395–1399 Kralj Ričard II je pripojio grb Engleske sa dodeljenim grbom kralja Edvarda Ispovednika,[6][22] postavljajući deo sa slovom na levu polovinu grba časti.
1406–1422 Kralj Henri IV Lankaster, imitirajući Šarla VI, smanjio je broj ljiljana na 3.[6][22]
1422–1461
1470–1471
Henri VI Lankaster je spoji grbove Francuske i Engleske, na taj način je simbolizovao dualnu monarhiju Engleske i Francuske, dajući grbu Francuske polovinu časti.[22]
1461–1470
1471–1554
Edvard IV Jork je vratio grb Kralja Henrija IV.[22]
1554–1558 Kraljica Meri I i Kralj Felipe su spojili svoje grbove.[6][22] Filipov je grb su bili: A. Na po getvrtinama grb Kastilje i Leona B. Na bledom Aragon i Aragon-Sicilija, na koji je dodato obeležje Granade; u bazi kvartalno Austrija, stara Burgundija, Burgundija i vojvodstvo Brabant, sa štitom (u centralnoj tački) na bledom grb Flandrije i Tirola.[6][22] Iako je otac kraljice Meri, Henri VIII Tjudor, preuzeo titulu kralja Irske, što se prenelo i na Kralja Filipea, grb nije spojen sa tim kraljevstvom.
Kao vladari Milana, grb Marije i Filipa na su dodali u štit grb Vojvodstva Milan koristi od vreme Sforca: To je predstavljala Zmija ital. Biscione, što je azurna zmija u činu konzumiranja čoveka, na srebru i štitu sa Orlom krstašem (u početku sa jednom glavom) na zlatnom štitu.[23]
1558–1603 Elizabeta I je vratila grb kralja Henrija IV.[6]
1603–1649
1660–1689
Džejms I Stjuart je nasledio tron Engleske i Irske 1603. Unijom Kruna, pa je spojio grb Engleske sa grbom Škotske. Grb Irske je dodat, da predstavlja kraljevstvo Irske. Poslednja koja ga je koristila bila je Ana od Velike Britanije, to je bila poslednja verzija grba Engleske, pre nego što je pripojen grbu Velike Britanije.[6][22]
1689–1694 Kralja Džejmsa II je zbacila i zamenila ćerka Meri II od Engleske i zet i nećak Vilijam III Oranski. Kao ko-monarsi, spojili su svoje grbove.[traži se izvor]
1694–1702 Nakon smrti Meri II od Engleske, Vilijam III Oranski je vladao sam, pa je koristio samo svoj grb.[6]
1702–1707 Kraljica Ana je nasledila tron, nakon smrti Vilijama III, i kraljevski grb je vraćen na verziju iz 1603.[6]

Unija sa Škotskom i Irskom[uredi | uredi izvor]

Grb Ujedinjenog kraljevstva, koji koristi kraljica Elizabeta II od 1953.

Kraljevstva Engleske i Škotske su spojena u Veliku Britaniju 1. maja 1707; to je dovelo do spajanja njihovih grbova u jedinstveni grb. Polaganje prava na francuski tron se nastavilo, iako pasivno, dok nije došlo do Francuske revolucije i formiranja Prve francuske republike 1792.[5] Tokom mirovnih pregovora na konferenciji u Lilu, od juna do novembra 1797, francuski delegati su zahtevali od Kralja Velike Britanije da odustane od titule Kralja Francuske, kao jedan od uslova za mir. Zakonom o uniji iz 1800. došlo je do ujedinjenja Kraljevstva Velike Britanije sa Kraljevstvom Irske, što je dovelo do formiranja Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske. Za vreme vladavine kralja Džordža III, dekretom donetim 1. januara 1801. formiran je kraljevski stil i titule i izmenjen je Kraljevski grb. Uklonjen je francuski deo i spojeni su grbovi Engleske, Škotske i Irske na isti nivo formirajući tako grb Ujedinjenog Kraljevstva.[5]

Savremeno predstavljanje[uredi | uredi izvor]

Engleska heraldika je cvetala kao zanatska umetnost sve do 17. veka, kada je preuzela uglavnom ceremonijalnu ulogu.[5] Kraljevski grb Engleske je nastavio da čuva informacije vezane za Englesku istoriju.[5] Iako je Zakonom o uniji iz 1707. Engleska pripojena Kraljevstvu Velika Britanija, sa novim, Britanskim grbom, engleski grb je nastavio da „živi“ kao jedan od nacionalnih simbola Engleske,[3] i upotrebljava se na razne načine. Na primer, grb Fudbalskog Saveza Engleske[11][24] i kriket saveza Engleske i Velsa[25] imaju u svom grbu tri lava u pokretu, zasnovana na osnovu istorijskog grba Engleske. 1997. (i ponovo 2002), Rojal mint (en. Royal Mint) je izdala novčić u vrednosti od jedne funte (£1), koji je imao tri lava u pokretu, kao reprezentaciju Engleske. Na dan svetog Džordža (kod nas Đurđevdan) Rojal mail (en. Royal Mail) izbacio je poštanske markice prve i druge klase sa kraljevskim štitom Engleske (lav sa krunom) i kraljevskim grbom Engleske (tri lava u pokretu).[26]

Grb, oslonac i drugi dodaci[uredi | uredi izvor]

Razni su prilozi dodavani grbu i menjani, zahvaljujući raznim Engleskim monarsima. To je uključivalo štit, šlem, plašt, krunu; oslonac; moto; i oznake nekog Reda Časti. Ove komponente su gradile potunu (heraldičku) istoriju grba.[22]

Kraljevski grb[uredi | uredi izvor]

Originalni kraljevski grb, ustanovljen od strane Edvarda III od Engleske, sa šlemom na čijem vrhu je stajala velika lasica. Čelik šlema je ukrašen zlatom.

Prvi dodatak štitu je bila kresta iznad njega. Bilo je to za vreme vladavine Edvarda III od Engleske kada je grb počeo široko da se upotrebljava u Engleskoj heraldici. Prva predstava kraljevskog grba je bio Edvardov treći Veliki pečat, koji je bio prikazan na šlemu iznad grba, a na njemu zlatni lav u pokretu, koji nosi krunu na glavi.[27] Dizajn je pretrpeo manje varijacije dok nije preuzeo svoj današnji izgled, koji je nastao za vreme vladavine Henrija VIII od Engleske: „Pravilo krune, na njemu je lav koji stoji i okrenut je licem napred, ili kraljevski krunisan“.[27]

Tačan oblik krune je koja je korišćena na grbu varira tokom vremena. Do vladavine Henrija VI od Engleske najčešće je prikazivana kao otvoren krug sa ljiljanima ili sa stilizovanim lišćem. Na prvom Henrijevom pečatu za inostrane poslove dizajn je promenjen sa kružnom dekoracijom na formu templarskog krsta i ljiljana. Od doba Edvarda IV od Engleske kruna je imala jedan luk, menjan do dvostrukog luka, kod Henrija VII od Engleske. Dizajn varira u detaljima do kasnog 17. veka, ali od tada sadrži krug od dragulja, iznad kojih su templarski krstovi i ljiljani. Od proleća su dva luka ukrašena biserima, a na njihovom preseku su prelazili u unakrsne forme.[27] Kapa od rumenog somota je prikazana u kruni, sa kapom je hermalin koji se pojavljuje kao baza krune umesto jedne torse.[27] Oblik lukova krune je bio prikazivan drugačije tokom vremena, pa se zahvaljujući tome može odrediti period grba.[27]

Šlem na kome je nošen grb je originalno bio jednostavan dizajn čelika, ponekad sa zlatnim ukrasima. U vreme Elizabete I od Engleske uveden je obrazac po kojem je pravljen jedinstveni Kraljevski grb. To je bio zlatni šlem sa rešetkastim vizirom, okrenut ka posmatraču.[28] Dekorativni plašt (stilizovana tkanina koja visi sa čela šlema) je originalno bila crvena, postavljena hermalinom, ali ju je Elizabeta zamenila sa tkaninom postavljenom zlatnim hermalinom.

Oslonac[uredi | uredi izvor]

Pristalice Kraljevskog grba engleske, poput zmaja i hrta viđenih na grbu Kraljevskog koledža, Kembridž, mogu da indetifikuju određenog monarha i da pomognu u datiranju drevne građevine.[22]

Životinjski oslonac, koji se nalazi sa leve, desne ili na obe stane grba i pridržava ga i štiti, prvi put se pojavio u engleskoj heraldici u 15. veku. Prvobitno, sastavnim delom grba, i bili su predmet čestih promena. Mnoge životinje su sporadično bile oslonac Kraljevskom grbu Engleske, ali je od vremena vladavine Edvarda IV od Engleske njihova upotreba postala konstantna. Oslonac je bio pod regulativom Koledža Grbova za vreme Tjudora. Heraldičari tog vremena su takođe anahrono kreirali oslonac za ranije monarhe, i iako ovi oslonački elementi nikada nisu korišćeni u periodu tog monarha, oni su se kasnije koristili kao oznake na javnim zgradama ili spomenicima posle njihove smrti, kao na primer na Kapeli svetog Đorđa, u Vindsor Zamku.[29][30]

Vepar je usvojio Ričard III naveden kao dosetka Vilijama Kolingbourna „Pacov, mačak, i pas Lovel, vladali su celom Engleskom pod veprom“, [note 2][22] i Šekspirovim podsmehom u drami „Ričard III“.[note 3][31] Crveni zmaj, simbol dinastije Tjudor, dodat je nakon pristupanja Henrija VII.[22] Nakon Unije Kruna, oslonci grba Britanske monarhije su postali lav i jednorog, predstavljajući Englesku i Škotsku.[22]

Period Opis
Edvard III

(1327-1377)

Lav i soko (pripisani); Dva lava; Dva anđela
Ričard II

(1377-1399)

Dva bela jelena (pripisani)
Henri IV

(1399-1413)

Lav i antilopa; antilopa i labud (pripisani); Dva anđela
Henri V

(1413-1422)

Lav i antilopa (pripisani);
Henri VI

(1422-1461)

Dve srebrne antilope; lav i panter; antilopa i tigar (pripisani)
Edvard IV

(1461-1483)

Lav ili sabljasta antilopa; srebrni lav i srebrni jelen; dva srebrna lava
Edvard V

(1483)

Srebrni lav i srebrni jelen, okovani žderu
Ričard III

(1483-1485)

Srebrni lav i/ili vepar; dva srebrna vepra; srebrni vepar i sabljasta antilopa
Henri VII

(1485-1509)

Zmaj ždere i srebrni engleski hrt; dva srebrna engleska hrta; lav i/ili zmaj žderu
Henri VIII

(1509-1547)

Lav i/ili zmaj žderu; Zmaj ždere i sabljasta antilopa; zmaj ždere i srebrni engleski hrt; zmaj ždere i srebrni petao
Edvard VI

(1547-1553)

Lav i/ili zmaj žderu
Marija I

(1553-1554)

Lav i/ili zmaj žderu; Lav i/ili srebrni engleski hrt
Filip i Marija I

(1554-1558)

Srebrni orao i lav
Elizabeta I

(1558-1603)

Lav i/ili zmaj; lav i/ili srebrni engleski hrt
Džejms I

From 1603

Lav zaštitnik ili, pravilna kruna i srebrni jednorog, posebno obojen, i ogrnut kompozicijom ljiljana i krsteva, ili pričvršćen lancima oko nogo u preko leđa

Podvezice i moto[uredi | uredi izvor]

Grb Reda Podvezice

Edvard III od Engleske je osnovao Red podvezice oko 1348. Od tada, dodaci su okruživali grb, a dodati su i simboli Reda Podvezice. Ovaj plavi kružić sa zlatnom kopčom i zlatnim ivicama, u kome je upisan moto Reda na staro-francuskom Hon(n)i soit qui mal y pense „Neka se stidi ko nešto loše pomisli!“ u velikim zlatnim slovima.[28]

Za moto, koji je pozicioniran na svitku ispod Grba Engleske, misli se da je usvojen od strane Henrija IV u ranom 15. veku. Njegov moto je bio Souverayne (suveren).[28] Njegov sin, Henri V usvojio je moto Dieu et mon droit (Bog i moje pravo). Dok se ovaj moto koristi isključivo od stupanja Džordža I od Velike Britanije na presto 1714, i nastavlja da bude deo Kraljevskog grba Velike Britanije, monarsi koji su bili u među vremenu koristili su i druge motoe.[28] Veritas temporis filia (istina je ćerka vremena) je koristila Meri I (1553–1558), Semper Eadem (uvek isto) su koristili Elizabeta I (1558–1603) i Ana od Velike Britanije (1702–1714), Džejms I (1603–1625) je ponekad koristio Beati pacifici (blagosloveni mirotvorci), dok je Vilijam III (1689–1702) koristio moto dinastije Oranski: Je maintiendrai ("Ja ću se održati").[28]

Kao barjak[uredi | uredi izvor]

[[Datoteka:Funeral Elisabeth (cropped).jpg|thumb|right|Na njenoj sahrani, Elizabeta I je bila u pratnji barjaka svojih kraljevski predaka, svaki barjak je združen: Henri II i Eleonora od Akvitanije, Jovan bez Zemlje i Izabela Angoulimska, Henri III i Elenora Provanska, Edvard I i Elenora Kastiljska, Edvard II i Izabela Francuska, Edvard III i Filipa Hainaultska, Edmund od Langlija i Isabela Kastiljska, vojvotkinja Jorka, Ričard Konisburg, 3. grof Kembridža i Ana Mortimer, Ričard Plantagenet, 3. vojvoda Jorka i Sesilija Nevil, vojvotkinja Jorka, Edvard IV i Elizabeta Vudvil, Henri VII i Elizabeta od Jorka, Henri VIII i Ana Bolen.{{sfn|Woodward|1997|pp=50–54

Kraljevski barjak Engleske je engleska heraldička zastava u kao takva nosila je grb Engleske – lični grb vladajućeg monarha. Kada je bio iznošen za vreme bitke ili rata, to je značilo da je vladar lično na bojnom polju.[19] Kako je Kraljevski barjak nosi grb Engleske njegov dizajn i kompozicija su se menjali tokom srednjeg veka.[19] Bio je poznat kao Kraljevski barjak Engleske, Barjak kraljevskog grba,[14] barjak Kralja Engleske, ili pogrešno upotrebljavan u Kraljevskom standardu Engleske; Artur Čarls Foks-Dejvis objašnjava da je „pogrešno pojmiti barjak Kraljevskog grba kao Kraljevski standard“, jer „izraz standard se odnosi dugo sužavajuću zastavu korišćenu u bitkama, pod kojom je baštinik držao smotru u bici.“[14] Arheolog i antikvar Čarls Boutel takođe pravi ovu razliku.[19] On razlikuje Kraljevski barjak od Engleske nacionalne zastave, Krsta Sv. Đorđa, koja ne predstavlja određenu zemlju ili oblast, već suverenitet vladara istih.[4]

Na drugim barjacima[uredi | uredi izvor]

Ostale uloge i manifestacije[uredi | uredi izvor]

Grb Faveršamskog Gradskog Veća je primer pretvaranja grba Engleske u poseban građanski amblem.[32][33]

Nekoliko drevnih engleskih gradova su prikazivali grb Engleske na smo pečatu i, kada je došlo vreme da usvoje sopstvene oznake, koristili su grb Engleske, premda sa modifikacijama, kao inspiraciju.[33] Na primer, Nju Romni je promenio polje sa crvenog u plavo.[33] Hereford je umesto zlatnih lavova koristi srebrne, i u 17. veku je dobio plavu granicu napunjenu Andrejinim krstom kao aluziju opsadu grada od Škotske, za vreme Engleskog građanskog rata.[33] Skupština grada Faveršama je promenila samo zadnji deo tri lava u srebrno.[32] Berkširska županija je nosila grb sa dva zlatna lava pod uticajem njihovih kraljevskih patronata i Normanskih kraljeva u ranoj berkširskoj istoriji.[33]

Grb Engleske se nalazi i na tabardu, tradicionalnoj nošnji engleskih heraldičkih oficira.[34] Ove haljine su nosili glasnici prilikom svojih prvobitnih dužnosti – prenošenju odluka kraljevske ili državne proklamacije i najavljivanje turnira. Od 1484. su deo Kraljevske kuće.[35] Tabarde sa grbom Engleske su nastavili da nose na nekoliko tradicionalnih ceremonija, kao što su godišnja povorka i služba Reda Podvezice u zamku Vidsor, otvaranju Parlamenta u Vestministerskoj palati, na Krunisanju britanskog vladara u Vestministerskoj opatiji i na državnim sahranama u Velikoj Britaniji.[34]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U "Potpunom vodiču kroz heraldiku" (1909), Artur Čarls Foks-Dejvis objašnjava: Arheolog i antikvinar Čarls Boutel takođe pravi razliku.
  2. ^ Ovo je šala na račun Ričarda III (vepar) i njegove tri pristalice i igre rečima sa njihovim imenima, Ričard Ratklif (pacov), Vilijam Ketsbi (mačak), Frensis Lovel (pas).
  3. ^ Na primer, u činu 1, scena 3 u drami Ričard III Margaret Anjou opisuje Ričarda kao „Taj vilinski, pobačeni, truli vepar!“

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Three Lions" used by English football team etc. are: Argent, three lions passant guardant in pale azure
  2. ^ Jamieson 1998, str. 14–15.
  3. ^ a b v Boutell 1859, str. 373: „Tri zlatna lava na crvenoj zemlji su nastavili da prestavljaju kraljevski i nacionalni grb Engleske."
  4. ^ a b Fox-Davies 2008, str. 607
  5. ^ a b v g d đ e ž z i j The First Foot Guards. „Coat of Arms of King George III”. footguards.tripod.com. Pristupljeno 4. 2. 2010. 
  6. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Brooke-Little 1950, str. 205–222
  7. ^ a b Brooke-Little 1981, str. 3–6
  8. ^ a b Paston-Bedingfield & Gwynn-Jones 1993, str. 114–115
  9. ^ a b The Royal Household. „Union Jack”. royal.gov.uk. Arhivirano iz originala 30. 06. 2013. g. Pristupljeno 28. 8. 2009. 
  10. ^ The Public Register of Arms, Flags and Badges of Canada. „The Flag of Her Majesty the Queen for personal use in Canada”. gg.ca. Pristupljeno 28. 8. 2009. 
  11. ^ a b Briggs 1971, str. 166–167
  12. ^ Ingle, Sean (18. 7. 2002). „Why do England have three lions on their shirts?”. guardian.co.uk. Pristupljeno 15. 9. 2010. 
  13. ^ Thompson 2001, str. 91.
  14. ^ a b v g Fox-Davies 1909, str. 474
  15. ^ Keightley 1834, str. 310.
  16. ^ James 2009, str. 247.
  17. ^ a b v Ailes 1982, str. 52–63
  18. ^ Ross 2002, str. 56
  19. ^ a b v g Boutell 1859, str. 373–377
  20. ^ Hassler 1980, str. 6
  21. ^ Brooke-Little, J.P., FSA (1978) [1950]. Boutell's Heraldry (Revised izd.). London: Frederick Warne LTD. str. 205–222. ISBN 978-0-7232-2096-1. 
  22. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Knight 1835, str. 148–150
  23. ^ (jezik: španski) Francisco Olmos, José María de. «Las primeras acuñaciones del príncipe Felipe de España (1554–1556): Soberano de Milán Nápoles e Inglaterra». «The First Coins of Prince Philip of Spain (1554–1556): Sovereign of Milan, Naples and England». str. 165–166. Documenta & Instrumenta, 3 (2005). Madrid, Universidad Complutense. PP. 155–186.
  24. ^ „England Football Online – The Three Lions”. englandfootballonline.com. Arhivirano iz originala 12. 09. 2010. g. Pristupljeno 15. 9. 2010. 
  25. ^ England Wales Cricket Board
  26. ^ „Three lions replace The Queen on stamps”. telegraph.co.uk. 6. 3. 2001. Pristupljeno 15. 9. 2010. 
  27. ^ a b v g d Brooke-Little 1981, str. 4–8
  28. ^ a b v g d Brooke-Little 1981, str. 16
  29. ^ Brooke-Little 1981, str. 9
  30. ^ Paston-Bedingfield & Gwynn-Jones 1993, str. 117
  31. ^ Hall 1853, str. 74.
  32. ^ a b Faversham Town Council (2010). „Faversham Coat of Arms”. The Faversham Website. faversham.org. Arhivirano iz originala 02. 05. 2010. g. Pristupljeno 16. 9. 2010. 
  33. ^ a b v g d Scott-Giles 1953, str. 11
  34. ^ a b College of Arms. „The history of the Royal heralds and the College of Arms”. college-of-arms.gov.uk. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  35. ^ Elston, Laura (8. 9. 2009). „Herald's tabard”. The Independent. independent.co.uk. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  36. ^ Sumner 2001, str. 9.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]