Grigorije Niski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


Grigorije Niski
Icon of St. Gregory of Nyssa, (14th-century fresco, Chora Church, Istanbul)
Ikona Svetog Grigorija Niskog
(freska iz 14. veka, Galata, Istanbul)
Datum rođenja335.
Datum smrti395.
Mesto smrtiNisaKapadokija
Sveti Grigorije Niski
De virginitate

Grigorije Niski (335—394) je bio episkop grada Nise u Kapadokiji, mlađi brat Svetog Vasilija Velikog, blizak prijatelj Grigorija Bogoslova. On je bio najpre samo prezviter, jer je bio oženjen. Kada mu je umrla žena, blažena Teozva, izabran je i posvećen za episkopa u Nisi. On se odlikovao ogromnom svetskom učenošću i duhovnim opitom. Učestvovao na Drugom vaseljenskom saboru. Smatra se da je on sastavio drugi deo Simbola vere. Grigorije je bio veliki besednik, tumač Svetog pisma i bogoslov.

Čedorodni ud je najsvetiji ud ljudskog tela, zato što svim organima i čulima čovek služi samom sebi, a čedorodni udi otvaraju put novome životu.

Zbog svoga poraza arijevci se behu naročito na njega okomili kao na svog strašnog protivnika, te u vreme cara Valentinijana, njihovog jednomišljenika, uspeše da zbace s episkopske stolice i oteraju u izgnanstvo. Osam godina provede ovaj sveti otac u izgnanstvu trpeljivo snoseći sve bede i sva poniženja. Najzad skonča u dubokoj starosti koncem IV veka preselivši se u Carstvo Božje i ostavši kroz sve vekove na zemlji kao veliko svetilo Crkve.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 10. januara po crkvenom, a 23. januara po gregorijanskom kalendaru.

Životopis[uredi | uredi izvor]

Grigorije Niski zajedno s bratom Vasilijem i s Grigorije Nazijanskim je bio jedan od velikih protagonista duhovnog cvetanja, koje je podsticalo izgradnju hrišćanske civilizacije u 4. veku kada je Kapadokija proživljavala razdoblje intezivne i stvaralačke kulturalne životnosti. O njegovom životu zna se vrlo malo. Rođen je oko 335. godine. Sa bratom Vasilijem bio je odgojen u Atinskoj školi. Nakon što je bio lektor u crkvi, Grigorije je prihvatio službu retora i tad se verovatno oženio. Zatim je napustio poučavanje, te se povukao u jednu monašku zajednicu, koju je ustanovio njegov brat Vasilije u Pontu. Monaškim se pozivom posvećuje uz brata Vasilija i njegova majka, brat Nekratije i sestra Makrina. Između 371. i 372. je uz početno negodovanje pristao da postane episkop Nise u toj istoj Kapadokiji prema želji brata Vasilija.

Vasilije se razočarao u Grigorijevo vršenje episkopske dužnosti. Ponekad mu je nedostajalo tankoćutnosti u odnosu prema ljudima. U drugim okolnostima opet nije bio dovoljno čvrst kada su to prilike zahtevale, a nije bio niti praktičan u pogledu administrativnih poslova, te je postao lak plen klevetama i optužbama do te mere da je bio uhapšen, a zatim i premešten na dve godine pod lažnom optužbom da je zloupotrebio crkvene fondove. Bilo je to delo njegovog arijanskog suparnika Demostena.

Godine 378. se vraća na episkopski tron. Godine 379. je učestvovao na saboru u Antiohiji.

380. godine je izabran za metropolita Sevaste (današnji Sivas u Turskoj). Godine 381. učestvuje na Saboru u Carigradu gde je odigrao značajnu ulogu, te ga je zbog toga car Teodosije I jednim dekretom označio kao zastupnika pravoverja. Treba naglasiti njegove zasluge na pneumatološkom području kada je trebalo sročiti saborsko Verovanje. Zapravo, doradio je Nikejski simvol vere unevši paragraf o Duhu Svetom priznavši mu Boštvo. Prisustvovao je Saboru u Carigradu i 383. godine. Propovedao je na svečanom sprovodu kneginje Pulherije i carice Flacile 385. godine. Nakon toga se sve manje zalazi u javne poslove. Scena njegovog delovanja postaje sve više monaški život. Budući da je sve manje u Carigradu, sve manje se pojavljuje na episkopskim saborima, a sve više boravi u manastirima. Još 394 se nalazi među potpisnicima carigradskog sabora, nakon čega mu se gubi svaki trag, te se smatra da je tada i preminuo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Kompletni radovi Grigorija Niskog su objavljeni u na originalnom grčkom jeziku sa latinskim komentarima kao Gregorii Nysseni Opera:

  • Vol. 1 - Werner Jaeger, ур. (2002). Contra Eunomium libri I et II. Brill. ISBN 978-90-04-03007-7. 
  • Vol. 2 - Werner Jaeger, ур. (2002). Contra Eunomium liber III. Brill. ISBN 978-90-04-03934-6. 
  • Vol. 3/1 - Friedrich Müller, ур. (1958). Opera dogmatica minora, pars I. Brill. ISBN 978-90-04-04788-4. 
  • Vol. 3/2 - K. Kenneth Downing; Jacobus A. McDonough; S.J. Hadwiga Hörner, ур. (1987). Opera dogmatica minora, pars II. Brill. ISBN 978-90-04-07003-5. 
  • Vol. 3/3 - Opera dogmatica minora, pars III - De Anima Et Resurrectione, 2014 Publisher=Brill ISBN 978-90-04-12242-0 Editor: Andreas Spira
  • Vol. 3/4 - Ekkehard Mühlenberg, ur. (1996). Opera dogmatica minora, pars IV. Brill. ISBN 978-90-04-10348-1. 
  • Vol. 3/5 - Ekkehard Mühlenberg, ur. (2008). Opera dogmatica minora, pars V. Brill. ISBN 978-90-04-13314-3. 
  • Vol. 4/1 - Hubertus R. Drobner, ur. (2009). Opera exegetica In Genesim, pars I. Brill. ISBN 978-90-04-13315-0. 
  • Vol. 4/2 - Opera exegetica In Genesim, pars II - currently unavailable.
  • Vol. 5 - J. McDonough; P. Alexander, ur. (1986). In Inscriptiones Psalmorum: In Sextum Psalmum: In Ecclesiasten Homiliae. Brill. ISBN 978-90-04-08186-4. 
  • Vol. 6 - H. Langerbeck, ur. (1986). In Canticum Canticorum. Brill. ISBN 978-90-04-08187-1. 
  • Vol. 7/1 - John F. Callahan, ur. (2009). Opera exegetica In Exodum et Novum Testamentum, pars 1. Brill. ISBN 978-90-04-00747-5. 
  • Vol. 7/2 - John F. Callahan, ur. (1992). Opera exegetica In Exodum et Novum Testamentum, pars 2. Brill. ISBN 978-90-04-09598-4. 
  • Vol. 8/1 - Werner Jaeger; J.P. Cavarnos; V.W. Callahan, ur. (1986). Opera ascetica et Epistulae, pars 1. Brill. ISBN 978-90-04-08188-8. 
  • Vol. 8/2 - Giorgio Pasquali, ur. (2002). Opera ascetica et Epistulae, pars 2. Brill. ISBN 978-90-04-11182-0. 
  • Vol. 9 - G. Heil; A. van Heck; E. Gebhardt; A. Spira, ur. (1992). Sermones, pars 1. Brill. ISBN 978-90-04-00750-5. 
  • Vol. 10/1 - G. Heil; J. P. Cavarnos; O. Lendle, ur. (1990). Sermones, pars 2. Brill. ISBN 978-90-04-08123-9. 
  • Vol. 10/2 - Ernestus Rhein; Friedhelm Mann; Dörte Teske; Hilda Polack, ur. (1996). Sermones, pars 3. Brill. ISBN 978-90-04-10442-6. 

Slede izdanja engleskih prevoda Gregorijevih spisa;

  • Gregory of Nyssa, Homilies on Ecclesiastes: An English Version with Supporting Studies. Proceedings of the Seventh International Colloquium on Gregory of Nyssa (St Andrews, 5–10 September 1990). Link.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Commemorations for Hator 26
  2. ^ Lutheranism 101, CPH, St. Louis, 2010, p. 277

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]