Dakija Mediteranea

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dakija Mediteranea
Dacia Mediterranea
kraj 3. / početak 4. veka—početak 7. veka

Dakija Mediteranea i okolne
provincije, oko 400. godine
Glavni gradSerdika
RegijaJugoistočna Evropa
ZemljaRimsko carstvo
Događaji
StatusBivša pokrajina
Istorija 
• Uspostavljeno
kraj 3. / početak 4. veka
• Ukinuto
početak 7. veka
Prethodnik
Sledbenik
Dakija Aurelijana
Avarski kaganat

Dakija Mediteranea (lat. Dacia Mediterranea), odnosno Sredozemna ili Mediteranska Dakija, bila je rimska provincija, koja je nastala krajem 3. veka (ili početkom 4. veka), a postojala je sve do početka 7. veka. Stvorena je podelom provincije Dakije Aurelijane na dve nove pokrajine: Dakija Mediteranea (južni deo) i Dakija Ripenzis (severni deo). U nauci postoje nedoumice oko tačnog vremena i načina podele, tako da pojedini stručnjaci smatraju da je ta provincijska reorganizacija bila izvršena već za vreme vladavine cara Dioklecijana (284—305), dok se drugi opredeljuju za vreme cara Konstantina I (306—337). Gravni grad provincije bila je Serdika (današnja Sofija), a drugi po važnosti bio je Naisus (današnji Niš). Početkom 7. veka, provincija je opustošena i uništena za u vreme najezde Avara i Slovena.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dakija Mediteranea i susedne vizantijske pokrajine tokom 6. veka

Provincija je nazvana „sredozemnom” Dakijom zbog toga što se nalazila dublje u unutrašnjosti, u odnosu na susednu „priobalna” Dakiju, koja se protezala duž obale Dunava. Sredozemna Dakija je obuhvatala zapadni deo današnje Bugarske (oblasti oko Sofije i Đustendila) i istočni deo današnje Srbije (oblasti oko Niša i Pirota).[1]

U sklopu podele poznog Rimskog carstva na veće upravne oblasti (dijeceze), provincija Dakija Mediteranea je prvobitno pripadala dijecezi Meziji, koja je za vreme cara Konstantina I (306—337) podeljena na dva dela, te su tako nastale: dijeceza Dakija na severu i dijeceza Makedonija na jugu. Prilikom te podele, provincija Dakija Mediteranea ušla je u sastav dijeceze Dakije, koja je pripadala pretorijanskoj prefekturi Ilirik.[3]

Za vreme vladavine cara Justinijana I (527—565) stvorena je nova Arhiepiskopija Justinijana Prima, sa sedištem u gradu Justinijana Prima (Caričin grad kod današnjeg Lebana u Srbiji), a toj arhiepiskopiji je dodeljena crkvena nadležnost nad svim provincijama dijeceze Dakije, uključujući i provinciju Sredozemnu Dakiju.[4]

Tokom 4. i 5. veka, u ovu provinciju su u više navrata upadali Goti,[5] a tokom 6. veka Sloveni i Avari, koji su početkom 7. veka uništili vizantijsku vlast u na širem području, čime je i ova provincija prestala da postoji.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mirković 1981, str. 89-105.
  2. ^ Mócsy 2014, str. 274.
  3. ^ Vasić 1995, str. 327-335.
  4. ^ Turlej 2016, str. 47-86.
  5. ^ Zečević 2002.
  6. ^ Kovačević 1981, str. 109-124.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Šablon:Porta bar