Demjanski džep

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Demjanski džep
Deo Istočnog fronta
Vreme7. januar 1942-25. maj 1942
Mesto
Ishod nemačka pobeda
Sukobljene strane
 Nemačka  SSSR

Demjanski džep je naziv za okruženje u kome se našao deo nemačke vojske na Istočnom frontu oko grada Demjanska, južno od Lenjingrada (sada Sankt Peterburg), tokom Drugog svetskog rata i trajao je od 8. februara do 21. aprila 1942. godine. Manji džep se u isto vreme nalazio kod mesta Holm, na oko 100 kilometra jugozapadno od demjanskog džepa.[1]

U obruču[uredi | uredi izvor]

Nemački Junkers Ju 52 dostavlja zalihe

8. februara sovjetske trupe su okružile nemački 2. armijski korpus i delove 10. armijskog korpusa (artiljerijski general Kristijan Hansen), oba iz 16. nemačke armije (general-pukovnik Ernst Buš), tokom njihove zimske ofanzive 1941—1942. godine, koja je prekinula Moskovsku bitku. U džepu su bile zarobljene: 12-ta, 30-ta, 32-ga, 123-ća i 290-ta pešadijska divizija kao i 3. SS divizija „Mrtvačka glava“. Pored ovih 6 divizija, tu se našlo i oko 10.000 ljudi iz policije, organizacije Tot, organizacije RAD i drugih pomoćnih jedinica. Svi su se oni nalazili pod komandom generala Valtera fon Brokdorfa-Alefelta, komandanta 2. armijskog korpusa.

Prvobitan sovjetski plan je bio da opkole sve nemačke snage na severnom delu fronta, od kojih je 2. armijski korpus bio samo manji deo, zato je sovjetska komanda htela da posle ovog uspeha nastavi dalje sa napredovanjem. Po dopunskom planu od 12. februara 1942. godine, trebalo je nastaviti sa direktnim napadom, a u nemačkoj pozadini spustiti dve padobranske brigade. Napad je zaustavljen, a obe brigade su uništene, a da nisu postigle nikakav rezultat. Pošto se sovjetska ofanziva smanjila, taj deo Istočnog fronta se stabilizovao.

Snabdevanje[uredi | uredi izvor]

Nakon što se uverio da džep može da se snabdeva sa dnevnim potrebama od 270 tona, Hitler je naredio opkoljenim vojnicima da izdrže sa odbranom, dok se ne stvore uslovi za deblokiranje obruča. Nemci su u džepu imali dva aerodroma sposobna da na njih sleću transportni avioni. Vreme je bilo iznenađujuće dobro za to doba godine, pa čak i kada se na pistama nalazilo dosta snega, snabdevačka operacija je bila veoma uspešna. U operaciju snabdevanja Luftvafe je uključila sav svoj transportni kapacitet, pa čak je upotrebljen i veći broj bombardera koji su na brzinu osposobljeni za prevoz različite vrste tereta.

Proboj[uredi | uredi izvor]

Sovjeti nisu odustali od cilja da unište džep i tokom februara i marta su izveli veći broj bezuspešnih napada. Uporna odbrana Nemaca, naterala je da tokom tri meseca Sovjeti drže oko džepa 18 pešadijskih divizija i 3 brigade.

Dana, 20. marta Nemci su sproveli napad sa 5 divizija iz pravca Staraja Rusa ka mestu Ramuševo, i 21. marta otvorili uzan koridor do džepa. Nakon nekoliko nedelja korodor je proširen i 21. aprila zvanično je demjanski džep prerastao u demjansku izbočinu, sa koje su se Nemci povukli tek nakon poraza kod Staljingrada (vidi: Staljingradska bitka).

Od približno 100.000 vojnika koji su se našli zarobljeni u okruženju, 3.335 je poginulo ili nestalo a preko 10.000 ih je ranjeno. Iako gubici nisu bili mali, nemački vojnici u džepu su vezivali za sebe veći broj sovjetskih jedinica koje su bile potrebne na drugim delovima fronta.

Između formiranja džepa početkom februara i njegovog prestanka 21. aprila, Nemci su dostavili opkoljenim trupama 65.000 tona zaliha (veći deo vazdušnim putem a nešto i kopnom) kao i 31.000 novih vojnika. Međutim cena je bila visoka, pošto je Luftvafe izgubila 265 transportnih aviona, što govori o velikim i žestokim borbama u vazduhu između Nemaca i Sovjeta.

Zabluda[uredi | uredi izvor]

Uspešna odbrana demjanskog džepa je kasnije bila uzrok da Herman Gering predloži slično rešenje za snabdevanje 6. nemačke armije opkoljene kod Staljingrada. Po toj teoriji, ishod bi bio jednako uspešan - opkoljena 6. armija je trebalo da veže za sebe veliki broj sovjetskih jedinica, što bi omogućilo nemačkim snagama da se pregrupišu, popune i izvedu odlučujući kontranapad. Međutim razmera opkoljenih snaga bitno se razlikovala: u demjanskom džepu se nalazilo približno trećina jedne armije, dok se kod Staljingrada nalazila cela i dosta ojačana jedna armija. Dok je za snabdevanje demjanskog džepa bilo dovoljno 270 tona dnavno, kod Staljingrada je minimalna količina za uspešnu odbranu procenjena na 500 tona dvevno. Da bi se ta količina prebacila bilo je potrebno mnogo aviona, kojih Luftvafe jednostavno nije imala. Takođe i daljina između baza i opkoljenih snaga bila je veća, a što je možda i najbitnije, sovjetska PVO odbrana bila je daleko moćnija nego kod Demjanska.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (knjiga 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 393—394. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]