Dokleati
Dokleati (lat. Docleati, Docleates) je ilirsko pleme koje je živjelo u susjedstvu Labeata, ali se ne zna precizno razgraničenje, osim da je to bilo u području između Duklje (Dokleje) i Meduna (Meteona) neznatno udaljenih mjesta.
Ranije su Dokleati bili u sastavu ardijejskog plemenskog saveza. Pošto su vremenom ojačali, poslije rimskog osvajanja postaju brojnije i značajnije pleme od Ardijejaca: kod Plinija se pominju sa 33 dekurije, u okviru Neronskoga konventa, dok se Ardijejci pominju sa samo dvadeset dekurija. Antički grad Dokleja (Doclea — danas ostaci Duklje, kod Podgorice) ukazuje na geografski položaj ovog plemena. Oblast Dokleata se prostirala na zapad, preko današnjeg Nikšića. Među Dokleatima se pominje ugledan rod Epikadi, još za vrijeme Gencijeve vladavine, u prvoj polovini drugog vijeka prije nove ere. Na mjestu antičkog kastela Saltua (oblast Banjana, u Crnoj Gori) pominje se na jednom natpisu prvak Dokleata, Gaj (Caius Epicadi filius principes civitatis Docleatium). Kod ovog plemena je bila važna uloga stočarstva, a nadaleko čuveni sir izvozio se u Rim.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stevović, Ivan (2016). „Early Byzantine Doclea and its citizens: Longe ab patriam” (PDF). Niš and Byzantium. 14: 121—136. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 12. 2016. g. Pristupljeno 30. 04. 2019.
