Pređi na sadržaj

Dor (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dor (grč. Δώρος) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

  1. Dor je nazvao Dorce svojim imenom i bio je njihov eponimni heroj. Bio je sin Helena i nimfe Orseide, Eolov i Ksutov brat. Najpre je živeo na Parnasu, potom u Ftiji u Tesaliji, da bi kasnije svoj narod poveo u oblast oko planina Olimpa i Ose. Međutim, odatle su ih oterali Kadmejci, pa su se naselili u oblasti Pinda, pa prešli u Driopidu i napokon na Peloponez.[1] Njegova deca su bila Egimije, Tektam i Iftima.[2]
  2. Bio je Apolonov i Ftijin sin, Laodokov i Polipetov brat koji je srdačno primio Endimionovog sina Etola, ali ih je on sve poubijao i preuzeo vlast nad zemljom.[1] Drugi izvori kažu da ga je ubio zet Pleuron, Etolov sin, koji je bio oženjen Dorovom kćerkom Ksantipom.[2] Prema nekim izvorima, dva navedena Dora su zapravo ista ličnost. Servije ga je smatrao Posejdonovim sinom.[3]
  3. Klevov otac i potomak Agamemnona.[2]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Jonci i Eolci su bili prva dva talasa patrijarhalnih Helena koji su prodrli u Grčku, ali su ih starosedeoci Helade primorali da poštuju Trojnu Boginju, da menjaju svoje društvene običaje prema domaćim i da postanu Grci (graikoi, „poštovaoci Sede boginje ili Starice“). Kasnije su Ahajci i Dorci uspeli da uspostave patrijarhalno uređenje i pravo nasleđivanja po očinskoj liniji i zato su Ahaj (Ksutov i Kreusin sin) i Dor dovedeni u vezu preko zajedničkog pretka, Helena, čije je ime oblik muškog roda imena Mesečeve Boginje Hele ili Helene. Ova promena Grka u Helene dogodila se 1521. pre nove ere, što se vidi iz parske hronike.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ a b v Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Damasen to Dracius
  3. ^ „Greek Myth Index: Dorus”. Arhivirano iz originala 19. 08. 2010. g. Pristupljeno 01. 10. 2010. 
  4. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.