Eksplozija u Smederevskoj tvrđavi 1941.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Posledice eksplozije u Smederevskoj tvrđavi
Spomenik žrtvama eksplozije, delo vajara Selimira Jovanovića

Eksplozija municije u Smederevskoj tvrđavi dogodila se 5. juna 1941. iz nerazjašnjenih razloga. Eksplozija je bila toliko jaka da je napravila krater dugačak 50 metara i dubok 9 metara i pritom porušila skoro ceo grad. Stakla na prozorima su pucala i u naseljima na obodu Smedereva, a podrhtavanje zemlje, nalik na zemljotres, se osetio u Velikoj Plani, Beloj Crkvi, Vršcu i Beogradu. Nesreća je bila još veća, jer je to bio pijačni dan, tako da je bilo još više ljudi nego obično, a i tog dana su se delila svedočanstva đacima u školama. Prema nemačkim dokumentima tog dana u Smederevu je bilo između 13.000 i 14.000 hiljada ljudi. Poginulo je od više stotina do 2.500 osoba.[1] Uništeno je 450 i teško oštećeno 900 zgrada od 2.500 koliko je bilo u gradu.[2]

Posle okupacije u Aprilskom ratu, Nemci su odredili Smederevo kao mesto na kom će se skladištiti zarobljena oprema, oružje, municija i benzin JV, odakle će se ona prebacivati u Nemačku, koja se tajno spremala za napad na SSSR. Smederevo je bilo povezano železnicom i nalazi se na Dunavu. Utovar zaplenjenog materijala vršili su zarobljeni pripadnici JV.

Nemci su još tokom Prvog svetskog rata koristili tvrđavu kao skladište, da bi nakon završetka rata tu praksu nastavila i srpska vojska. S obzirom da je to bilo samo provizorno rešenje i da nije bilo ikakvih uslova za skladištenje ratnog materijala na otvorenom pre velike eksplozije periodično su se dešavale manje eksplozije u godinama pre toga.

Taj dan u Smederevu je bio pijačni dan i u grad su dolazili stanovnici okolnih naselja da trguju. Eksplozija se dogodila oko 14:10, baš u trenutku kada je pored tvrđave prolazi voz za Veliku Planu, koji je prevozio radnike kući. Po izjavama svedoka, prvo su se čuli pucnji (što bi mogli značiti da se prvo zapalila municija), da bi oko dva minuta kasnije došlo do velike eksplozije.

Među žrtvama bili su sin, snaja i unuka Milana Nedića. Komesarska uprava postavila je za vanrednog komesara za obnovu Smedereva Dimitrija Ljotića, advokata iz Smedereva i predsednika JNP Zbor. On je u Smederevo doveo 120 mladih pripadnika svoga pokreta i sa njima organizovao službu za obnovu grada. Pored civila, nemačkih vojnika i žandarma koji su bili angažovani na sanaciji štete, Nemci su u Smederevo poslali i veću grupu beogradskih Jevreja. Neki spekulišu da je eksploziju izazvao opušak cigarete nemačkog vojnika, engleski avion koji je nadletao Smederevo ili možda lokalni patriota. Takođe se misli da je za nju odgovoran sovjetski agent Mustafa Golubić, koji je uhapšen dva dana kasnije,[1] ali je ovo malo verovatno, jer je u to vreme SSSR bio u dobrim odnosima sa Nemačkom. Zvanični dokument nemačke Vrhovne komande navodi da se na osnovu detaljnih istraga i ispitivanja može zaključiti da nije bilo naznaka da je do eksplozije došlo zbog sabotaže. Kao moguć uzrok eksplozije navodi se samozapaljenje sunčevim zracima.

JEDNOGA DANA LETEĆE PO ZRAKU: GLAVE, RUKE, NOGE I UTROBE NAŠIH ŽENA I NAŠE DECE, A IZ ZIDINA STARODREVNOG SMEDEREVSKOG GRADA POJAVIĆE SE PROKLETSTVO PROKLETE JERINE, A TO ĆE PROKLETSTVO PASTI NA VAŠU I MOJU GLAVU I NAJVEĆE I NAJOŠTRIJE KAZNE NEĆE BITI DOVOLjNE ZA NAS, ZA OVU ZLOČINAČKU INDOLENCIJU KOJU SMO MI POKAZALI PREMA POVERENOM NARODU.

— iz pisma Živojina Ružića, velikog župana Podunavske oblasti ministru vojnom Kraljevine SHS upućenog 1923. godine

Većina od 900 teško oštećenih zgrada je morala biti srušena, obnova je počela još u vreme okupacije, do juna 1943. su navodno završene 122 privatne zgrade.[3]

Godine 1973. je podignut spomenik žrtvama eksplozije. Autor spomenika je vajar Selimir Jovanović, koji je i sam preživeo eksploziju.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cvetković, Snežana 2012. Selimir Sele Jovanović (Krnjevo, 1926 — Smederevo, 2010). Smederevski zbornik, 3: 436.
  • Jovanović, Nebojša 2011. Smederevu bilo je dobro obnovljeno. Smederevo: Deni graf.
  • Pavlović, Leontije 1980. Istorija Smedereva u reči i slici. Smederevo: Muzej u Smederevu.
  • Petranović, Branko (1992). Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Stanković Miroslav Babac 2001. Traganje za istinom. Šezdeset godina posle eksplozije nemačkog ratnog plena u Smederevskoj tvrđavi 5. juna 1941. godine. Smederevo: Skupština opštine Smederevo.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]