Elektronvolt
Legenda
γ: Gama zraci | MIR: srednje infracrveno | HF: visoka frekvencija. |
HX: Jaki X-zraci | FIR: daleko infracrveno | MF: srednja frekvencija. |
SX: Blagi X-zraci | Radio talas | LF: niska frekvencija. |
EUV: Ekstremna ultraljubičasta | EHF= ekstremno visoka frekvencija | VLF: veoma niska frekvencija |
NUV: Blizu ultraljubičastog | SHF= super visoka frekvencija | VF/ULF: zbučna frekvencija |
Vidljivo svetlo | UHF= ultra visoka frekvencija | SLF: super niska frekvencija |
NIR: Blizo infracrvenog | VHF= veoma visoka frekvencija | ELF: ekstremno niska frekvencija |
Frek.: Frekvencija |
Elektronvolt, eV, je jedinica energije jednaka kinetičkoj energiji koju zadobije slobodni elektron u vakuumu prolaskom kroz potencijalnu razliku od jednog volta. Drugim rečima, to je jedan volt (1 volt = 1 džul po kulonu) puta naelektrisanje jednog elektrona (u kulonima). Jedan elektronvolt je vrlo mala jedinica energije: 1 eV = 1,602 176 53(14)×10−19 J.[4]
U fizici, elektronvolt[5][6] (simbol eV; takođe se piše elektron volt) jeste jedinica energije jednaka približno 160 zeptodžula (simbol zJ) ili 1,6×10−19 džula (simbol J). Po definiciji, to je količina energije dobijene (ili izgubljene) nabojem jednog elektrona koji se pomera kroz električnu potencijalnu razliku jednog volta. Tako je 1 volt (1 džul po kulonu ili 1 J/°C) pomnožen elementarnim nabojem (e, ili 1,602176565(35)×10−19 C). Otuda je, jedan elektronvolt jednak 1,602176565(35)×10−19 J.[7] Istorijski, elektronvolt je bio standardna jedinica mere kroz svoju koristivost u elektrostatičkom akceleratoru čestica zbog čestica sa nabojem q koji ima energiju E = qV kroz prolazak kroz potencijal V; ako se q uzima u celobrojnim jedinicama elementarnog naboja i terminalni prednapon u voltima, dobija se energija u eV.
Elektronvolt nije SI jedinica, te je njegova definicija empirijska (za razliku od litra, svetlosne godine i ostalih takvih ne-SI jedinica), tako da njegova vrednost u SI jedinicama mora biti dobijena eksperimentalno.[8] Kao elementarni naboj na kojem je zasnovan, on nije nezavisnog kvantiteta nego je jednak 1 J/C √2hα / μ0c0. To je opšta jedinica energije u fizici, šire korištena u čvrstom stanju, atomskoj, nuklearnoj i fizici čestica. Često se koristi sa metričkim prefiksima mili-, kilo-, mega-, giga-, tera-, peta- ili eksa- (meV, keV, MeV, GeV, TeV, PeV i EeV respektivno). Tako meV stoji za milielektronvolt.
U nekim starijim dokumentima, i u imenu Bevatron, simbol BeV se koristi, koji stoji za milijardu eV; to je ekvivalent za GeV.
Mera | Jedinica | SI vrednost jedinice |
---|---|---|
Energija | eV | 1,602176565(35)×10−19 J |
Masa | eV/c2 | 1,782662×10−36 kg |
Impuls | eV/c | 5,344286×10−28 kg⋅m/s |
Temperatura | eV/kB | 11604.505(20) K |
Vreme | ħ/eV | 6,582119×10−16 s |
Udaljenost | ħc/eV | 1,97327×10−7 m |
Definicija[uredi | uredi izvor]
Elektronvolt je količina kinetičke energije stečena ili izgubljena jednim elektronom koji ubrzava iz mirovanja kroz električnu razliku potencijala od jednog volta u vakuumu. Otuda ima vrednost od jednog volta, , pomnoženog sa 1 J/Celementarnim naelektrisanjem elektrona e, 176634×10−19 C. 1,602[9] Prema tome, jedan elektronvolt je jednak 176634×10−19 J. 1,602[10]
Elektronvolt, za razliku od volta, nije SI jedinica. Elektronvolt (eV) je jedinica energije dok je volt (V) izvedena SI jedinica električnog potencijala. SI jedinica za energiju je džul (J).
Masa[uredi | uredi izvor]
Ekvivalencijom mase i energije, elektrovolta je takođe jedinica mase. Uobičajeno je u fizici čestica, gde se jedinice mase i energije često zamenjuju, da se masa izražava u jedinicama eV/c2, gde je c brzina svetlosti u vakuumu (od E = mc2). Uobičajeno je da se masa jednostavno izražava u vidu „eV” kao jedinicom mase, efikasno koristeći sistem prirodnih jedinica sa c podešenim na 1.[11] Ekvivalent mase od je 1 eV/c2
Na primer, elektron i pozitron, svaki sa masom od , mogu da se 0,511 MeV/c2unište dajući energije. Masa 1,022 MeVprotona je . Generalno, mase svih 0,938 GeV/c2hadrona su reda , što GeV (gigaelektronvolt) čini pogodnom jedinicom mase za fiziku čestica: 1 GeV/c2
- = 1 GeV/c266192×10−27 kg. 1,782
Objedinjena atomska jedinica mase (u), gotovo tačno 1 gram podeljena Avogadrovim brojem, gotovo je masa atoma vodonika, što je uglavnom masa protona. Da bi se pretvorila u elektronvolte, koristi se formula:
- 1 u = = 931,4941 MeV/c24941 GeV/c2. 0,931
Korišćenje elektronvolta za izražavanje mase[uredi | uredi izvor]
Prema Ajnštajnu energija je ekvivalentna masi, E=mc² (1 kg = 90 peta džula). Zbog toga je u fizici elementarnih čestica, gde se masa i energija koriste kao sinonimi, uobičajena upotreba jedinice eV/c² ili još jednostavnije samo eV za izražavanje mase.
Na primer, elektron i pozitron svaki sa masom od 0,511 MeV/c², mogu da se anihiliraju oslobađajući energiju od 1,022 MeV. Proton ima masu od 0,938 GeV, što čini GeV (gigaelektronvolt)vrlo pogodnom jedinicom za masu subatomskih čestica.
- 1 eV/c² = 1,783×10−36 kg
- 1 keV/c² = 1,783×10−33 kg
- 1 MeV/c² = 1,783×10−30 kg
- 1 GeV/c² = 1,783×10−27 kg
- 1 TeV/c² = 1,783×10−24 kg
- 1 PeV/c² = 1,783×10−21 kg
- 1 EeV/c² = 1,783×10−18 kg
Elektronvolt i energija[uredi | uredi izvor]
Za poređenje:
- 3,2×10−11 J ili 200 MeV je totalna energija oslobođena cepanjem jednog atoma U-235 (ovo je srednja vrednost; prava vrednost zavisi od načina cepanja)
- 3,5×10−11 J ili 210 MeV je srednja vrednost energije oslobođene pri cepanju jednog atoma Pu-239 atom (prava vrednost zavisi od načina cepanja)
- Energije hemijskih veza su reda elektronvolta po molekulu.
- Kinetička energija molekula u atmosferi na sobonoj temeperaturi je oko 1 ×10−21 J ili 1/40 eV.
- Izraz pokazuje zašto je eV osnovna jedinica za energiju pošto ili ekvivalentno čime se uklanja pogrešno verovanje da je eV jedinica za potencijal ili naelktrisanje.
Elektronvolt i osobine fotona[uredi | uredi izvor]
Energija, E, frekvencija, ν, i talasna dužina, λ fotona povezani su izrazom
gde je h Plankova konstanta a c brzina svetlosti. Na primer, spektar vidljivog zračenja prostire se u opsegu talasnih dužina 400 nm do 700 nm. Stoga fotoni vidljivog zračenja imaju energije od
do
- .
Elektronvolt i temperatura[uredi | uredi izvor]
U nekim oblastima, kao što je fizika plazme, uobičajeno je da se elektronvolt koristi kao jedinica temperature. Konverzija u kelvine, K, postiže se preko Bolcmanove konstante, kB
Na primer, tipična plazma u fuziji je energije 15 keV, ili 174 megakelvina.
Upotreba elektronvolta za izražavanje vremena i rastojanja[uredi | uredi izvor]
U fizici čestica, rastojanje i vreme se ponekad izražava u inverznim elektronvoltima preko faktora konverzije[12]
- = 6,582 118 89(26) x 10-16 eV s
- = 197,326 960 2(77) eV nm
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „What is Light?” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 5. 12. 2013. g. Pristupljeno 22. 6. 2015.
- ^ Elert, Glenn. „The Electromagnetic Spectrum, The Physics Hypertextbook”. Hypertextbook.com. Pristupljeno 2010-10-16.
- ^ „Definition of frequency bands on”. Vlf.it. Pristupljeno 2010-10-16.
- ^ CODATA Internationally recommended values of the Fundamental Physical Constants
- ^ IUPAC Gold Book, p. 75
- ^ SI brochure Arhivirano 2012-07-16 na sajtu Wayback Machine, Sec. 4.1 Table 7
- ^ „Fundamental Physical Constants from NIST”.
- ^ „Definitions of the SI units: Non-SI units”.
- ^ „2018 CODATA Value: elementary charge”. The NIST Reference on Constants, Units, and Uncertainty. NIST. 20. 5. 2019. Pristupljeno 2019-05-20.
- ^ „2018 CODATA Value: electron volt”. The NIST Reference on Constants, Units, and Uncertainty. NIST. 20. 5. 2019. Pristupljeno 2019-05-20.
- ^ Barrow, J. D. "Natural Units Before Planck." Quarterly Journal of the Royal Astronomical Society 24 (1983): 24.
- ^ K. Hagiwara et al, Review of Particle Physics, Phys. Rev. D66, 010001 (2002)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- E Richard Cohen; Tom Cvitas; Jeremy G Frey; Bertil Holstrom; John W Jost, ur. (2007). Quantities, Units and Symbols in Physical Chemistry (PDF). International Union of Pure and Applied Chemistry (3. izd.). Royal Society of Chemistry; 3rd edition. ISBN 0854044337.
- International Union of Pure and Applied Chemistry (1993). Quantities, Units and Symbols in Physical Chemistry, 2nd edition, Oxford: Blackwell Science. ISBN 0-632-03583-8. Electronic version.