Elektronvolt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Frekvencija fotona nasuprot energije čestice u elektronvoltima. Energija fotona varira sa frekvencijom fotona, što je vezano konstantom brzine svetlosti. Ovi kontrasti sa masivnim česticama od kojih energija zavisi od svoje brzine i ostatka mase.[1][2][3]

Legenda
γ: Gama zraci MIR: srednje infracrveno HF: visoka frekvencija.
HX: Jaki X-zraci FIR: daleko infracrveno MF: srednja frekvencija.
SX: Blagi X-zraci Radio talas LF: niska frekvencija.
EUV: Ekstremna ultraljubičasta EHF= ekstremno visoka frekvencija VLF: veoma niska frekvencija
NUV: Blizu ultraljubičastog SHF= super visoka frekvencija VF/ULF: zbučna frekvencija
Vidljivo svetlo UHF= ultra visoka frekvencija SLF: super niska frekvencija
NIR: Blizo infracrvenog VHF= veoma visoka frekvencija ELF: ekstremno niska frekvencija
Frek.: Frekvencija

Elektronvolt, eV, je jedinica energije jednaka kinetičkoj energiji koju zadobije slobodni elektron u vakuumu prolaskom kroz potencijalnu razliku od jednog volta. Drugim rečima, to je jedan volt (1 volt = 1 džul po kulonu) puta naelektrisanje jednog elektrona (u kulonima). Jedan elektronvolt je vrlo mala jedinica energije: 1 eV = 1,602 176 53(14)×10−19 J.[4]

U fizici, elektronvolt[5][6] (simbol eV; takođe se piše elektron volt) jeste jedinica energije jednaka približno 160 zeptodžula (simbol zJ) ili 1,6×1019 džula (simbol J). Po definiciji, to je količina energije dobijene (ili izgubljene) nabojem jednog elektrona koji se pomera kroz električnu potencijalnu razliku jednog volta. Tako je 1 volt (1 džul po kulonu ili 1 J/°C) pomnožen elementarnim nabojem (e, ili 1,602176565(35)×1019 C). Otuda je, jedan elektronvolt jednak 1,602176565(35)×1019 J.[7] Istorijski, elektronvolt je bio standardna jedinica mere kroz svoju koristivost u elektrostatičkom akceleratoru čestica zbog čestica sa nabojem q koji ima energiju E = qV kroz prolazak kroz potencijal V; ako se q uzima u celobrojnim jedinicama elementarnog naboja i terminalni prednapon u voltima, dobija se energija u eV.

Elektronvolt nije SI jedinica, te je njegova definicija empirijska (za razliku od litra, svetlosne godine i ostalih takvih ne-SI jedinica), tako da njegova vrednost u SI jedinicama mora biti dobijena eksperimentalno.[8] Kao elementarni naboj na kojem je zasnovan, on nije nezavisnog kvantiteta nego je jednak 1 J/C2hα / μ0c0. To je opšta jedinica energije u fizici, šire korištena u čvrstom stanju, atomskoj, nuklearnoj i fizici čestica. Često se koristi sa metričkim prefiksima mili-, kilo-, mega-, giga-, tera-, peta- ili eksa- (meV, keV, MeV, GeV, TeV, PeV i EeV respektivno). Tako meV stoji za milielektronvolt.

U nekim starijim dokumentima, i u imenu Bevatron, simbol BeV se koristi, koji stoji za milijardu eV; to je ekvivalent za GeV.

Mera Jedinica SI vrednost jedinice
Energija eV 1,602176565(35)×1019 J
Masa eV/c2 1,782662×1036 kg
Impuls eV/c 5,344286×1028 kg⋅m/s
Temperatura eV/kB 11604.505(20) K
Vreme ħ/eV 6,582119×1016 s
Udaljenost ħc/eV 1,97327×107 m

Definicija[uredi | uredi izvor]

Elektronvolt je količina kinetičke energije stečena ili izgubljena jednim elektronom koji ubrzava iz mirovanja kroz električnu razliku potencijala od jednog volta u vakuumu. Otuda ima vrednost od jednog volta, 1 J/C, pomnoženog sa elementarnim naelektrisanjem elektrona e, 1,602176634×10−19 C.[9] Prema tome, jedan elektronvolt je jednak 1,602176634×10−19 J.[10]

Elektronvolt, za razliku od volta, nije SI jedinica. Elektronvolt (eV) je jedinica energije dok je volt (V) izvedena SI jedinica električnog potencijala. SI jedinica za energiju je džul (J).

Masa[uredi | uredi izvor]

Ekvivalencijom mase i energije, elektrovolta je takođe jedinica mase. Uobičajeno je u fizici čestica, gde se jedinice mase i energije često zamenjuju, da se masa izražava u jedinicama eV/c2, gde je c brzina svetlosti u vakuumu (od E = mc2). Uobičajeno je da se masa jednostavno izražava u vidu „eV” kao jedinicom mase, efikasno koristeći sistem prirodnih jedinica sa c podešenim na 1.[11] Ekvivalent mase od 1 eV/c2 je

Na primer, elektron i pozitron, svaki sa masom od 0,511 MeV/c2, mogu da se unište dajući 1,022 MeV energije. Masa protona je 0,938 GeV/c2. Generalno, mase svih hadrona su reda 1 GeV/c2, što GeV (gigaelektronvolt) čini pogodnom jedinicom mase za fiziku čestica:

1 GeV/c2 = 1,78266192×10−27 kg.

Objedinjena atomska jedinica mase (u), gotovo tačno 1 gram podeljena Avogadrovim brojem, gotovo je masa atoma vodonika, što je uglavnom masa protona. Da bi se pretvorila u elektronvolte, koristi se formula:

1 u = 931,4941 MeV/c2 = 0,9314941 GeV/c2.

Korišćenje elektronvolta za izražavanje mase[uredi | uredi izvor]

Prema Ajnštajnu energija je ekvivalentna masi, E=mc² (1 kg = 90 peta džula). Zbog toga je u fizici elementarnih čestica, gde se masa i energija koriste kao sinonimi, uobičajena upotreba jedinice eV/c² ili još jednostavnije samo eV za izražavanje mase.

Na primer, elektron i pozitron svaki sa masom od 0,511 MeV/c², mogu da se anihiliraju oslobađajući energiju od 1,022 MeV. Proton ima masu od 0,938 GeV, što čini GeV (gigaelektronvolt)vrlo pogodnom jedinicom za masu subatomskih čestica.

1 eV/c² = 1,783×10−36 kg
1 keV/c² = 1,783×10−33 kg
1 MeV/c² = 1,783×10−30 kg
1 GeV/c² = 1,783×10−27 kg
1 TeV/c² = 1,783×10−24 kg
1 PeV/c² = 1,783×10−21 kg
1 EeV/c² = 1,783×10−18 kg

Elektronvolt i energija[uredi | uredi izvor]

Za poređenje:

  • 3,2×10−11 J ili 200 MeV je totalna energija oslobođena cepanjem jednog atoma U-235 (ovo je srednja vrednost; prava vrednost zavisi od načina cepanja)
  • 3,5×10−11 J ili 210 MeV je srednja vrednost energije oslobođene pri cepanju jednog atoma Pu-239 atom (prava vrednost zavisi od načina cepanja)
  • Energije hemijskih veza su reda elektronvolta po molekulu.
  • Kinetička energija molekula u atmosferi na sobonoj temeperaturi je oko 1 ×10−21 J ili 1/40 eV.
  • Izraz pokazuje zašto je eV osnovna jedinica za energiju pošto ili ekvivalentno čime se uklanja pogrešno verovanje da je eV jedinica za potencijal ili naelktrisanje.

Elektronvolt i osobine fotona[uredi | uredi izvor]

Energija, E, frekvencija, ν, i talasna dužina, λ fotona povezani su izrazom

gde je h Plankova konstanta a c brzina svetlosti. Na primer, spektar vidljivog zračenja prostire se u opsegu talasnih dužina 400 nm do 700 nm. Stoga fotoni vidljivog zračenja imaju energije od

do

.

Elektronvolt i temperatura[uredi | uredi izvor]

U nekim oblastima, kao što je fizika plazme, uobičajeno je da se elektronvolt koristi kao jedinica temperature. Konverzija u kelvine, K, postiže se preko Bolcmanove konstante, kB

Na primer, tipična plazma u fuziji je energije 15 keV, ili 174 megakelvina.

Upotreba elektronvolta za izražavanje vremena i rastojanja[uredi | uredi izvor]

U fizici čestica, rastojanje i vreme se ponekad izražava u inverznim elektronvoltima preko faktora konverzije[12]

  • = 6,582 118 89(26) x 10-16 eV s
  • = 197,326 960 2(77) eV nm

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „What is Light?” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 5. 12. 2013. g. Pristupljeno 22. 6. 2015. 
  2. ^ Elert, Glenn. „The Electromagnetic Spectrum, The Physics Hypertextbook”. Hypertextbook.com. Pristupljeno 2010-10-16. 
  3. ^ „Definition of frequency bands on”. Vlf.it. Pristupljeno 2010-10-16. 
  4. ^ CODATA Internationally recommended values of the Fundamental Physical Constants
  5. ^ IUPAC Gold Book, p. 75
  6. ^ SI brochure Arhivirano 2012-07-16 na sajtu Wayback Machine, Sec. 4.1 Table 7
  7. ^ „Fundamental Physical Constants from NIST”. 
  8. ^ „Definitions of the SI units: Non-SI units”. 
  9. ^ „2018 CODATA Value: elementary charge”. The NIST Reference on Constants, Units, and Uncertainty. NIST. 20. 5. 2019. Pristupljeno 2019-05-20. 
  10. ^ „2018 CODATA Value: electron volt”. The NIST Reference on Constants, Units, and Uncertainty. NIST. 20. 5. 2019. Pristupljeno 2019-05-20. 
  11. ^ Barrow, J. D. "Natural Units Before Planck." Quarterly Journal of the Royal Astronomical Society 24 (1983): 24.
  12. ^ K. Hagiwara et al, Review of Particle Physics, Phys. Rev. D66, 010001 (2002)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]