Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor je naučnoistraživačka i istraživačko-razvojna institucija u oblasti obojenih metala i nemetala. Raniji naziv je bio Institut za bakar Bor koji je bio u sastavu Rudarsko Topioničarskog Basena Bor, a od 2020 godine Institut je samostalna naučno istraživačka organizacija.

Institutu je je 2023. godine dodeljen Sretnjski orden drugog reda.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

U široj okolini Bora postoje arheološki tragovi rudarenja na više lokacija još iz praistorije, što je i kasnije uticalo na razvoj rudarstva i metalurgije u ovom kraju.

Nastanak i razvoj Instituta je uzročno-posledično povezan sa razvojem rudarstva i metalurgije u Boru i okolini, kao i razvojem RTB-a Bor i Tehničkog fakulteta u Boru.

Začeci naučnoistraživačkog rada u okolini Bora datiraju od devedesetih godina 19 veka, u selu Glogovica, gde se nalazio Centar za istraživanje rudnih ležišta u istočnoj Srbiji, vlasništvo industrijalca Đorđa Vajferta. Centar je za te prilike bio opremljen hemijskom laboratorijom.

U novije doba istraživanja borskog rudnog ležišta je započelo 1887. godine, a sam rudnik u Boru je počeo sa radom 1903. godine.

Prva laboratorija u Boru je u okviru rudnika bakra Bor formirana 1905. godine sa ciljem ispitivanja rude i geoloških uzoraka. Naredne godine se uz Topionicu bakra formira laboratorija koja je radila na ispitivanju anodnog bakra i primesa brojnih metala u bakru (zlata, srebra, kiseonika, gvožđa, olova, arsena, antimona, nikla, kobalta, selena, telura). Nakon izgradnje flotacije i elektrolize javljaju se nove potrebe za istraživanjima i analize sadržaja koncentrata bakra i katodnog bakra, tako da se 1938. godine formira jedninstvena laboratorija za te potrebe.

Posle Drugog svetskog rata usled potrebe obnavljanja rudarskih i metalurških kapaciteta radila je hemijska laboratorija od 1945. godine koja je pod direktnom kontrolom generalnog direktora Rudnika i Topionice Bor. U to vreme razvojem rudarstva i metalurgije bavili su se malobrojni inženjeri i tehničari.

Sredinom 1949. godine formira se Grupa za geološka istraživanja pri direkciji Basena Bor. Krajem 1950. i početkom 1951. god. u Bor pristiže veći broj mladih inženjera i tehničara koji predvođeni iskusnim kolegama, uspevaju da u kratkom periodu sagledaju perspektivu razvoja Rudnika i Topionice bakra. Na osnovu tih saznanja proširuje se kapacitet Elektrolize 1952. godine, Flotacije 1956. godine, čime se obezbeđuje proizvodnja od 38.000 do 40.000 tona katodnog bakra.

Dalji posleratni razvoj naučno istraživačkog rada je povezan sa fazama razvoja Rudarsko topioničarskog basena Bor.

U prvoj fazi od kraja 1956. do juna 1961. godine utvrđuju se potrebe rekonstrukcije i modernizacije rudarskih, metalurških i prerađivačkih pogona i u tom cilju intenzivira se istraživački rad, jača se kadrovski i tehnički potencijal formiranjem biroa za unapređenje rudarstva, pripreme mineralnih sirovina i hemije. Formiraju se nove laboratorije, nabavlja istraživačka opreme jača kadrovska struktura, jača biblioteka, definišu se pravci razvoja RTB-a Bor, utvrđuju se dugoročne rudne rezerve, definišu pravci razvoja rudarske, flotacijske, metalurške, hemijske i prateće proizvodnje i infrastrukture i donose odluke o daljem razvoju. Na osnovu toga pristupilo se projektovanju i realizaciji izgradnje nove topionice bakra, rekonstrukciji elektrolize, poboljšanju rada fabrike sumporne kiseline, fabrike superfosfata u Prahovu, izgrađeno Borsko jezero, započeta je izgradnja rudnika i flotacija bakra u Majanpeku sa infrastrukturom, itd.

U drugoj fazi koja je sledila, 1961. godine formira se Rudarsko-metalurški fakultet u Boru (danas Tehniči fakultet) a naredne godine u okviru direkcije RTB-a Bor objedinjuju se istraživačko razvojni biroi i laboratorije u Institut za bakar da bi već krajem 1962. godine bila doneta odluka da se osnuje Institut za bakar kao samostalna organizaciona celina unutar RTB-a Bor, koja je kao samostalna naučna ustanova registrovana septembra 1963. godine, a osnivač je RTB Bor.[2]

Novu organizaciju Instituta čine grupacije: Rudarstvo, Priprema mineralnih sirovina, Metalurgija, Hemijska tehnologija, Hemijska laboratorija i Zajedničke službe. Angažuju se pored postojećih kadrova i iskusni kadrovi iz Bora, Majdanpeka, Prahova, profesori sa borskog i drugih fakulteta. Nabavlja se savremenija oprema, formiraju laboratorije za metalurgiju i tehnologiju i zajednička laboratorija za pripremu mineralnih sirovina na fakultetu.

Definišu se u ovom periodu novi ciljevi i pravci razvoja RTB-a Bor koji su usmereni ka povećanju proizvodnje bakra iz sopstvenih rudnika na 100.000 tona godišnje (rudnici i flotacije u Boru i Majdanpeku), proširenje metalurških kapaciteta na 135.000 tona godišnje (t/g) katodnog bakra (Topionica, Elektroliza i Prerada anodnog mulja), proizvodnju sumporne kiseline 300.000 t/g, izgradnju fabrike sirove bakarne žice kapaciteta 30.000 t/g u Boru, povećanje kapaciteta i asortimana proizvoda u hemijskoj industriji: fabrika NPK đubriva od 100.000 t/g, tripolifosfat 20.000 t/g i fosforne kiseline 100.000 t/g u Prahovu i fabrika NPK đubriva 120.000 t/g u Novom Sadu, u tom cilju gradi se i odgovarajuća infrastruktura (Pruga Bor Majdanpek i drugo). Osvajanje novih asortimana proizvoda realizuje se kroz Fabriku za preradu plemenitih metala u Majdanpeku.

U ovom periodu u Institutu se instalira novi Elektronski računski centar za potrebe RTB Bor i naučnoistraživački rad.

Svi ovi objekti sukcesivno su građeni od 1967. do 1972. godine.

Tokom 1968. godine definiše se program Peti pravac razvoja RTB Bor koji se usmerava ka finalizaciji bakra i proizvoda na bazi bakra, u okviru kojeg se ojačao Institut i omogućilo razvoj i realizaciju projekata u nove fabrike koje su izgrađene od 1974. do 1979. godine a koje su se oslanjale na proizvodnju bakra:

  • Fabrika kablova Zaječar,
  • Fabrika lak žice u Boru,
  • Livnica bakra i bakarnih legura u Boru,
  • Fabrika elektro-proizvoda i Fabrika plastične i metalne galanterije u Mosni – Donji Milanovac i
  • Fabrika bakarnih cevi u Majdanpeku.

Intenzivan razvoj je nastavljem gradnjom novih kapaciteta koji se grade u periodu 1978-1986. godine, izgrađeni su:

  • Rudnik bakra „Veliki Krivelj“,
  • Azotni hemijski kompleks „Zorka“ Subotica,
  • Fabrika odlivaka Žagubica,
  • Fabrika upaljača Bor,
  • Fabrika ventila i pneumatike Bor,
  • Fabrika poliester folija,
  • Postrojenje za proizvodnju bakarnog praha,
  • Postrojenje za proizvodnju bakar-sulfata,
  • Fabrika soli plemenitih i drugih metala,
  • Fabrika suvenira, ukrasnih predmeta i predmeta pokućstva u Soko Banji

Završetkom Druge faze izgradnje i Petog pravca naučnoistraživački i razvojni rad za potrebe RTB Bor prvenstveno se usmerava ka:

povećanju geoloških rezervi, održavanju dostignutog nivoa rudarske proizvodnje, uvođenju u postojeće procese i proizvodnju novih metoda, instaliranjem nove opreme, povećanju asortimana proizvoda, intenziviranju postojećih tehnoloških postupaka, rekonstrukciji i povećanju kapaciteta pojedinih pogona ili fabrika, razvoju sopstvenih tehnologija, razvoju informacionog sistema i razvoju sopstvene proizvodnje opreme i rezervnih delova.

Do objedinjavanja svih geoloških službi u RTB Bor dolazi 1976. godine, a 1977. kompletno geološki poslovi prelaze u Institut. Ovim Institut postaje jedna od najkompletnijih naučnoistraživačkih organizacija u zemlji. Sa osposobljenim istraživačkim i projektantskim kadrovima u Institutu i iskusnim kadrovima iz RTB Bor, 1979. godine u Institutu se proširuje delatnost kompletnim inženjering poslovima u zemlji i inostranstvu.

Od tada, takođe počinje intenzivniji rad: na razvoju i primeni hardvera i softvera u informatici i na zaštiti i unapređenju životne i radne sredine.

Tokom 1968. i 1969. godine u Institutu se proširuje delatnost i u oblasti Informatike – računarski sistem, elektrotehnike, automatike i mašinstva, a 1974. godine i iz oblasti građevinarstva i arhitekture, i daje već značaj naučno-tehničkim i stručnim informacijama – formiranjem Informaciono-dokumentacionog centara.[3].

Ekspanzija računarstva[uredi | uredi izvor]

Više od 50 godina je u Institutu funkcionisala automatska obrada podataka. Počelo je sa Mehanografijom (1959.), zatim Elektronskim računskim centrom – ERC (1972.), nastavljeno Informacionim sistemima (2000.), i došlo se do tehnološkog sektora koji razvija i plasira svoja rešenja u oblasti informatičkog praćenja poslovanja kompanija, nadzora i kontrole tehnoloških procesa.

Uticaj ove celine ima opšti značaj i prevazilazi lokalne okvire Instituta i Basena Bor. Veliki broj eksperata u oblasti informatike (preko 150) koji su školovani i pripremani u Institutu postali su vodeći stručnjaci u sličnim kompanijama u zemlji i u inostranstvu. Prva katedra za informatiku u Jugoslaviji otvorena na ETF-u u Beogradu tek 1972. godine, dakle 13 godina kasnije. Prihvaćena znanja i stečena iskustva korišćena su u razvoju i primeni sopstvenih hardverskih i softverskih rešenja u informatičkoj podršci poslovanja RTB Bor i mnogih drugih preduzeća i ustanova. Značajan doprinos postignut je u oblasti finansijsko-knjigovodstvenih poslova i u delu praćenja proizvodnje i kontrole tehnoloških procesa.

Posledica ovakvog pristupa i angažovanja jesu mnoge originalne aplikacije i vlastiti proizvodi primenjeni u oblasti:

poslovnih informacionog sistema, kontrole tehnoloških procesa, instalacije hardvera i softvera i podrške u radu, školovanja i obuke u oblasti informatike.

U ovom periodu korišćene su četiri generacije računarskih sistema: od centralizovane obrade, preko distribuiranih sistema do personalnih računara i složenih računarskih mreža.

Informacioni sistemi i industrijska informatika obezbeđuju potrebnu opremu, softverska rešenja i ljudske resurse potrebne da se zadovolje zahtevi u domenu poslovne i tehničke informatike svojih korisnika.

Objedinjavanje poslova marketinga[uredi | uredi izvor]

U Institutu se od 1998. godine objedinjuju i jedinstveno organizuju poslovi marketinga i razvoja novih programa. Pored naučnoistraživačkog i razvojnog rada, projektovanja, inženjering i konsalting poslova za potrebe RTB Bor, Institut za bakar je pomogao i doprineo razvoju drugih preduzeća i firmi u zemlji i inostranstvu.

Reference Instituta[uredi | uredi izvor]

Izvođenje investicionih radova, projektovanje i nadzor:

Indija (Elektroliza „KETRY“ i Topionica bakra „KETRY“), Burma (Rudnik, flotacija i topionica zlata „KYAUKPAHTOE“, Rudnik i flotacija bakra „MONYWA“), Iran (Rudnik, flotacija, topionica, elektroliza bakra „SAR CHESMEN“), Sijera Leone (Rudnik dijamanata „KOIDU“), Jermenija (Postojenja za preradu anodnog mulja, „JEREVAN“), Turska (Postrojenja za preradu anodnog mulja, „SARKUYSAN“), Zambija (Pogon za prerada anodnog mulja), Pakistan (Rudnik, flotacija i topionica bakra „SAIDAK“), Makedonija (Rudnik i topionica feronikla „FENI“, Kavadarci, Rudnik i flotacija bakra „BUČIM“ Radoviš), Bosna i Hercegovina i Crna Gora, Irak(Izgradnja topionice i rafinacije bakra za mesingani skrap), Japan, Kazahstan, Uganda itd.  

Standardi i Licence[uredi | uredi izvor]

Institut je nosilac nekoliko standarda i licenci iz oblasti Integrisanih sistema menadžmenta(Q(L)MS, EMS, OMS), ISO (9001, 14001, 45001, 17025), projektovanja i inženjeringa, kao i licenci softverskih brendova iz oblasti delatnosti Instituta.

Tehnička rešenja i patenti[uredi | uredi izvor]

U svojoj aktivnosti Institut je nosilac preko 100 tehničkih rešenja u preko 20 projekata i nosilac je nekoliko zaštićenih patenata.

Direktori i predsednici poslovodnog odbora  [uredi | uredi izvor]

  • Mladen Gajić, dipl.ing. rudarstva, redovni profesor (od 12.5.1962. do 28.11.1962).
  • Miodrag Petković - Car, dipl.ing. rudarstva (od 28.11.1962. do 31.7.1968).
  • Prof. dr Gojko Hovanec dipl.ing. rudarstva (od 31.7.1968. do 1.1.1969).
  • Rade Čolić, dipl.ing. rudarstva (od 1.1.1969. do 31.8.1971).
  • Prof.dr Dušan Đajić, dipl.ing. rudarstva (od 31.8.1971. do 1.8.1973).
  • Radoslav Stojićević, dipl.ing. rudarstva (od 1.8.1973. do 1.8.1975).
  • Svetislav Radivojević, dipl.ing. rudarstva (od 1.8.1975. do 15.2.1977).
  • Dr Žarko Stanković, dipl.ing. metalurgije (od 1.8.1975. do 1.9.1978).
  • Prof dr Čedomir Knežević, dipl.ing. metalurgije (od 1.9.1978. do 1.10.1990).
  • Dr Veselin Savović, dipl.ing. metalurgije (od 1.10.1990. do 31.5.1994).
  • Prof. Dr Rade Kojdić, dipl.ing. rudarstva (od 26.9.1994. do 1.2.1998).
  • Prof. dr Nedeljko Magdalinović, dipl.ing. rudarstva (od 1.2.1998. do 12.10.2000).
  • Prof. dr Vlastimir Trujić, dipl.ing. metalurgije (od 12.10.2000. do 2014).
  • Dr Mile Bugarin, dipl.ing. rudarstva (od 2014).

Institut danas[uredi | uredi izvor]

Direkcija za imovinu Republike Srbije i Institut su 11. jula 2007. godine zaključili Sporazum o utvrđivanju udela državne svojine u sredstvima koja koristi Institut, Republika Srbija je tako preuzela osnivačka i upravljačka prava srazmerno udelu državnog kapitala od 100% u sredstvima koja koristi Institut.

Odlukom Vlade Republike Srbije od 13. septembra 2007. godine osnovan je Institut za rudarstvo i metalurgiju, Bor, kao istraživačko-razvojni institut organizovan kao naučnoistraživačka ustanova koja posluje u skladu sa propisima kojima se uređuje pravni položaj javnih službi.

Odlukom Odbora za akreditaciju naučnoistraživačkih organizacija Ministarsva nauke Republike Srbije od 29. oktobra 2007. godine Institut je akreditovan kao istraživačko-razvojni institut u oblasti tehničko-tehnoloških nauka – metalurgija i rudarstvo, za obavljanje naučnoistraživačke delatnosti.

Delatnost[uredi | uredi izvor]

Institut obavlja poslove istraživanja, inženjeringa i konsaltinga iz oblasti geologije, rudarstva, metalurgije, hemijske tehnologije, mašinstva, elektrotehnike, građevinarstva, arhitekture, informatike, sistema menadžmenta i pratećih naučnih disciplina. Obavlja poslove izrade naučno-istraživačkih projekata, posebnih programa i projekata interdisciplinarnog karaktera koji obezbeđuju tehnološki razvoj i razvoj naučno-istraživačke infrastrukture, obavlja istraživanja u oblasti eksploatacije ležišta i pripreme metaličnih i nemetaličnih mineralnih sirovina, kao i istraživanja u oblasti novih materijala, tehnologija, uređaja, opreme, zaštite životne sredine i reciklaže materijala.

Pored istraživanja Institut se bavi i izradom ekspertiza i studija, vrši poslove laboratorijskih ispitivanja, arbitražu i verifikaciju kao i poslove specijalne proizvodnje, poslove uvođenja sistema kvaliteta, implementacije industrijske informatike i informacionih sistema, naučno-informativne i bibliotečko-informativne dokumentacije.

Institut je opremljen akreditovanim laboratorijama i opremom za proizvodnju i karakterizaciju.

Organizacione jedinice[uredi | uredi izvor]

Strateški projekti, Odeljenje za pravno-ekonomske poslove, Integrisani sistemi menadžmenta, Centar za projektovanje metaličnih mineralnih sirovina, Centar MEGA, Centar za razvojne tehnologije u metalurgiji, Centar za laboratorije, Centar za nauku, Centar za elektronsku poslovnu informatiku i Kabinet direktora.

Naučni i stručni saradnici[uredi | uredi izvor]

U Institutu radi više od 20 doktora nauka, i preko 80 inženjera svih tehničkih struka, institut finansira usavršavanje preko 30 mladih doktoranata u zemlji i inostranstvu.

Izdavačka delatnost[uredi | uredi izvor]

Institut izdaje časopise međunarodnog i nacionalnog značaja: Bakar(od 1968.), Rudarski radovi, Inovacije i razvoj, Mining and Metallurgy Engineering Bor, a objavio je jedan broj monografija, naučnih dela i zbornike radova.  

Biblioteka[uredi | uredi izvor]

Biblioteka Instituta je pratila razvoj Instituta, kao i razvoj RTB-a i Tehničkog fakultete a formirana je 1962 kada i sam Institut. U poćetku je obuhvatala knjižni fond stručne literature i dokumenta iz pogona samog RTB-a od samog osnivanja.

U periodu 1996-1969 integriše se sa bibliotekom Tehničkog fakulteta, 1970 se fomira Informaciono dokumentacioni centar Instituta (INDOK), a 2010 godine je preseljena iz zgrade RTB Bor u zgradu Instituta.

Biblioteka raspolaže sa preko 36 hiljada naučnih i stručnih knjiga i preko 500 vrsta stranih i 100 vrsta domaćih časopisa (ukupno oko 200 hiljada bibliotečkih jedinica periodike).

Najstariji dokumenti biblioteke datiraju još iz vremena Francuskog akcionarskog društva.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Dodeljena odlikovanja povodom Dana državnosti”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-02-15. 
  2. ^ Grupa autora (1982). Institut za bakar Bor (20 godina postojanja i rada i 25 godina naučno-istraživačkog rada u Basenu Bor). Bor: Institut za bakar Bor. 
  3. ^ Jovanović, Božin (1996). Privreda Timočke Krajine 1940-1990. Bor: Štampa Radio i Film, Bor. str. 165—167. 
  4. ^ Grupa autora (2012). Institut za rudarstvo imetalurgiju (Institut za bakar Bor) 50 godina postojanja i naučnoistraživačkog rada 1962-2012. Bor: Institut za bakar Bor. ISBN 978-86-7827-040-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]