Isaija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Isaija
Mikelanđelova freska sa plafona Sikstinske kapele.[1][2][3]
Lični podaci
Datum rođenja8. vek pne
Datum smrti7. vek pne
Svetovni podaci
Poštuje se uJudaizam
katolicizam
istočno pravoslavlje
orijentalno pravoslavlje[4]
islam[5]
Praznik9. maj[6]
Četvrtak posle praznika Preobraženja Gospodnjeg (Jermenska apostolska crkva)[7]
Prorok Isaija (vitraž kelnske katedrale).

Isaija[8][9] (יְשַׁעְיָהוּ na hebrejskom)[10] je starozavetni prorok.[11][12]

Bio je carskog roda. Rođen je u Jerusalimu od oca Amosa (brata Amasije, cara Judejskog). Po Xrišćanskoj tradiciji Isaija se udostojio da vidi Gospoda Savaota na prestolu nebeskom, okruženog šestokrilim serafimima, koji neprestano pevaju "Svjat, Svjat, Svjat, Gospod Savaot". Isaija je prorokovao mnogo stvari, kako pojedinim ljudima, tako i narodima. Jedanput je tri dana hodao sasvim nag po ulicama Jerusalima proričući skori pad Jerusalima pod Asirskog cara Senahirima, i opominjući cara i glavare narodne, da se ne uzdaju u pomoć Misiraca i Etiopljana, pošto će i ovi uskoro biti pokoreni od istoga Senahirima, nego da se uzdaju u pomoć Boga. Najvažnija su mu proročanstva o rođenju Boga, o začeću Presvete Bogorodice, o Jovanu Preteči, i o mnogim događajima iz života Hristova. Hrišćani veruju da je imao i dar čudotvorstva tako da je zbog njegove molitve voda potekla ispod gore Siona kada je opsedan Jerusalim. Ta voda prozvana je Siloam (poslata). U Bibliji je zapisano da je na tu vodu uputio docnije Gospod sleporođenog da se umije, da bi progledao. Za vreme vladavine cara Manasije, kada je Isaija govorio protiv običaja cara i glavara, sravnjujući tadašnji naraštaj sa Sodomom i Gomorom, uhvaćen je, izveden van Jerusalima i testerom prestrugan. Živeo je i prorokovao oko sedam stotina godina pre Hrista.

O njegovom životu govori starozavetna "Knjiga proroka Isaije". Srpska pravoslavna crkva slavi ga 9. maja po crkvenom, a 22. maja po gregorijanskom kalendaru.

U tekstu Knjige proroka Isaije, sam Isaija se pominje kao „prorok“,[13] ali tačan odnos između knjige Isaija i stvarnog proroka Isaije je komplikovan. Tradicionalno mišljenje je da je svih 66 poglavlja knjige Isaija napisao jedan čovek, Isaija, verovatno u dva perioda između 740. p. n. e. i oko 686. p. n. e, razdvojena za otprilike 15 godina, i da knjiga uključuje dramatične proročke izjave Kira Velikog u Bibliji, koje su delovale na obnavljanju nacije Izraela iz vavilonskog ropstva. Još jedno široko rasprostranjeno mišljenje je da delovi prve polovine knjige (poglavlja 1–39) potiču od istorijskog proroka, ispresecani proznim komentarima napisanim u vreme kralja Josije sto godina kasnije, i da ostatak knjige datira od neposredno pre i neposredno posle završetka izgnanstva u Vavilonu, skoro dva veka posle vremena istorijskog proroka.[a]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ruska ikona proroka Isaije, 18. vek (ikonostas Preobraženske crkve, manastir Kiži, Karelija, Rusija)
Prorok Isaija freska iz Donje isposnice Sv. Save, Studenica 1618, rad Georgija Mitrofanovića.
Isaije na slici Antonija Balestre

Prvi stih Knjige Isaije navodi da je Isaija prorokovao za vreme vladavine Ozije (ili Azarije), Jotama, Ahaza i Jezekije, kraljeva Judeje.[14] Ozijina vladavina trajala je 52 godine sredinom 8. veka p. n. e, a Isaija je sigurno započeo svoju službu nekoliko godina pre Ozijeve smrti, verovatno 740-ih godina p. n. e. Možda je nekoliko godina bio savremenik Manasije. Dakle, Isaija je možda prorokovao čak 64 godine.[15]

Prema nekim savremenim tumačenjima, Isaijina žena je nazvana „proročicom“,[16] ili zato što je bila obdarena proročkim darom, kao Debora[17] i Hulda,[18] ili jednostavno zato što je bila „žena proroka”.[15][19] Imali su dva sina, dajući najstarijem ime Šir-Jašub, što znači „Ostatak će se vratiti“,[20] a mlađem, Maher-Šalal-Haš-Baz, što znači: „Brzo pleni, brzo pljačkaj“.[21]

Isaija prima svoju viziju o domu Gospodnjem. Vitražni prozor u nemačkoj evangelističko-luteranskoj crkvi Svetog Mateja u Čarlstonu, Južna Karolina.

Ubrzo nakon toga, Šalmanasar V je odlučio da pokori kraljevstvo Izraela, preuzimajući i uništavajući Samariju (722. p. n. e.). Sve dok je Ahaz vladao, asirska moć nije dotakla kraljevstvo Jude. Ali kada je Jezekija došao na presto, bio je podstaknut da se pobuni „protiv cara asirskog“,[22] i stupio je u savez sa egipatskim kraljem.[23] Asirski kralj je zapretio kralju Jude i na kraju je napao zemlju. Senaherib (701. p. n. e.) je poveo moćnu vojsku u Judeju. Jezekija je pao u očaj, i potčinio se Asircima.[24] Ali posle kratkog intervala, rat je ponovo izbio. Ponovo je Senaherib poveo vojsku na Judeju, čiji je jedan odred pretio Jerusalimu.[25] Isaija je tom prilikom ohrabrio Jezekiju da se odupre Asircima,[26] nakon čega je Senaherib poslao preteće pismo Jezekiji, koje je „raširio pred Gospodom“.[27][15]

Tada je Isaija, sin Amozov, poslan Jezekiji, govoreći: „Ovako kazuje Gospod, Bog Izraela: Dok si mi se molio protiv Senaherima, kralja asirskog,

ovo je reč koju je Gospod rekao o njemu: Devica kći zionska te je prezrela i smejala ti se prezirno; ćerka jerusalimska je odmahnula glavom na tebe.

Koga si izrugivao i hulio? I protiv koga si uzvišavao svoj glas? Da, podigao si oči svoje na sveca Izraelskog!”[28]

Prema izveštaju u 2 Kraljevima 19 (i njegovom izvedenom izveštaju u 2 Letopisima 32), anđeo Božji je pao na asirsku vojsku i 185.000 njenih ljudi je ubijeno u jednoj noći. „Poput Kserksa u Grčkoj, Senaherib se nikada nije oporavio od šoka katastrofe u Judeji. Nije više preduzimao pohode ni protiv Judeje ni protiv Egipta.“[15][29]

Preostale godine Jezekijine vladavine bile su mirne.[30] Isaija je verovatno doživeo njen kraj, a verovatno i Manasijinu vladavinu. Vreme i način njegove smrti nisu navedeni ni u Bibliji ni u drugim primarnim izvorima.[15] Kasnija jevrejska tradicija kaže da je stradao tako što je bio prepolovljen po Manasijinom naređenju.[31]

Knjiga proroka Isaije, zajedno sa knjigom Jeremije, u Tanahu je prepoznatljiva po neposrednom prikazu „gneva Gospodnjeg“ kao što je predstavljeno, na primer, u Isaiji 9:19 gde se kaže: „Kroz gneva Gospodnjeg na obitavaoce pomrači se zemlja, i ljudi su bili gorivo ognjeno."[32]

Arheologija[uredi | uredi izvor]

U februaru 2018, arheolog Ejlat Mazar je objavio da su ona i njen tim otkrili mali otisak pečata koji glasi „[koji pripada] Isaiji“ (može se rekonstruisati i čitati kao „[pripada] Isaiji proroku“) tokom iskopavanja u Ofelu, južno od Hramske gore u Jerusalimu.[33] Mala bula je pronađena „samo 10 stopa dalje“ od mesta gde je isti tim 2015. otkrio netaknutu bulu sa natpisom „[koji pripada] kralju Jezekiju od Judeje“.[34] Iako je ime „Isaija“ u paleohebrejskom alfabetu nepogrešivo, oštećenje na donjem levom delu pečata izaziva poteškoće u potvrđivanju reči „prorok“ ili imena „Navi“, što dovodi u sumnju da li ovaj pečat zaista pripada proroku Isaiji.[35]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ See the article "Book of Isaiah" for an extended overview of theories of its composition.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chilvers, Ian, ur. (2009). „Michelangelo (Michelangelo Buonarroti)”. The Oxford Dictionary of Art and Artists (na jeziku: engleski) (4th izd.). Online: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-953294-0. doi:10.1093/acref/9780199532940.001.0001. 
  2. ^ Campbell, Gordon, ur. (2005). „Michelangelo Buonarroti or Michelagnolo Buonarroti”. The Oxford Dictionary of the Renaissance (na jeziku: engleski) (Online izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-860175-3. doi:10.1093/acref/9780198601753.001.0001. 
  3. ^ Osborne, Harold; Brigstocke, Hugh (2001). „Michelangelo Buonarroti”. Ur.: Brigstocke, Hugh. The Oxford Companion to Western Art (na jeziku: engleski) (1st izd.). Oxford University Press. str. 474—476. ISBN 0-19-866203-3. doi:10.1093/acref/9780198662037.001.0001. 
  4. ^ The Departure of Isaiah the Prophet.
  5. ^ Historical Dictionary of Prophets in Islam and Judaism, B. M. Wheeler, Appendix II
  6. ^ St. John the Baptist Byzantine Catholic Cathedral, Holy Prophet Isaiah Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. jun 2017)
  7. ^ „Holidays | Qahana.am”. Arhivirano iz originala 01. 02. 2022. g. Pristupljeno 30. 08. 2022. 
  8. ^ Wells, John C. (1990). „Isaiah”. Longman pronunciation dictionary. Harlow, England: Longman. str. 378. ISBN 978-0-582-05383-0. 
  9. ^ Rippin, A., “S̲h̲aʿyā”, in: Encyclopaedia of Islam, Second Edition, Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C. E. Bosworth, E. van Donzel, W. P. Heinrichs.
  10. ^ New Bible Dictionary, Second Edition, Tyndale Press, Wheaton, IL, 1987.
  11. ^ The Scofield Study Bible III, NKJV, Oxford University Press
  12. ^ De Jong, Matthijs J., Isaiah Among The Ancient Near Eastern Prophets: A Comparative Study of the Earliest Stages of the Isaiah Tradition and the Neo-Assyrian Prophecies, BRILL, 2007, pp. 13–17
  13. ^ Hebrew-English Bible, Isaiah 38:1
  14. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 1:1
  15. ^ a b v g d Public Domain One or more of the preceding sentences incorporates text from a publication now in the public domain: Easton, Matthew George (1897). „Isaiah”. Easton's Bible Dictionary (New and revised izd.). T. Nelson and Sons. 
  16. ^ Hebrew-English Bible, Isaiah 8:3
  17. ^ Hebrew-English Bible Judges 4:4
  18. ^ Hebrew-English Bible 2 Kings 22:14–20
  19. ^ Coogan, Michael D. A Brief Introduction to the Old Testament, Oxford University Press, 2009, p.273.
  20. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 7:3
  21. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 8:3
  22. ^ Hebrew-English Bible 2 Kings 18:7
  23. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 30:2–4
  24. ^ Hebrew-English Bible 2 Kings 18:14–16
  25. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 36:2–22; 37:8
  26. ^ Hebrew-English Bible 37:1–7
  27. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 37:14
  28. ^ Hebrew-English Bible Isaiah 37:21–23
  29. ^ Sayce, Archibald Henry, The Ancient Empires of the East. Macmillan, 1884, p. 134.
  30. ^ Hebrew-English Bible 2 Chr 32:23–29
  31. ^ Babylonian Talmud, Yevamot 49b
  32. ^ Isaiah 9:19.
  33. ^ Mazar, Eilat. Is This the "Prophet Isaiah’s Signature?" Biblical Archaeology Review 44:2, March/April May/June 2018.
  34. ^ In find of biblical proportions, seal of Prophet Isaiah said found in Jerusalem. By Amanda Borschel-Dan. The Times of Israel. 22 February 2018. Quote: "Chanced upon near a seal identified with King Hezekiah, a tiny clay piece may be the first-ever proof of the prophet, though a missing letter leaves room for doubt."
  35. ^ "Isaiah’s Signature Uncovered in Jerusalem: Evidence of the prophet Isaiah?" By Megan Sauter. Bible History Daily. Biblical Archeology Society. 22 Feb 2018. Quote by Mazar: "Because the bulla has been slightly damaged at end of the word nvy, it is not known if it originally ended with the Hebrew letter aleph, which would have resulted in the Hebrew word for "prophet" and would have definitively identified the seal as the signature of the prophet Isaiah. The absence of this final letter, however, requires that we leave open the possibility that it could just be the name Navi. The name of Isaiah, however, is clear."

Literatura[uredi | uredi izvor]

 Ovaj članak sadrži tekst iz publikacije koje je sada u javnom vlasništvu: „Isaiah”. Jewish Encyclopedia. 1901—1906. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Исаија&oldid=27551239”