Kazablanka

Koordinate: 33° 36′ 00″ S; 7° 37′ 00″ Z / 33.6° S; 7.61666° Z / 33.6; -7.61666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kazablanka
الدار البيضاء
Kazablanka
Administrativni podaci
Država Maroko
RegijaKazablanka
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2014.3.359.818
 — gustina10.401,91 st./km2
Aglomeracija3.631.061 (2004)
Geografske karakteristike
Koordinate33° 36′ 00″ S; 7° 37′ 00″ Z / 33.6° S; 7.61666° Z / 33.6; -7.61666
Aps. visina58 m
Površina323 km2
Kazablanka na karti Maroka
Kazablanka
Kazablanka
Kazablanka na karti Maroka
Poštanski broj20000
Veb-sajt
www.casablancacity.ma

Kazablanka (arap. الدار البيضاء, lokalni izgovor Dar Bejda, franc. Casablanca) je najveći grad u Maroku, koji se nalazi na obali Atlantskog okeana. To je najveći grad u regionu Magreba i osmi po veličini u arapskom svetu. Kazablanka je glavna luka Maroka i jedan od najvećih finansijskih centara u Africi. Prema proceni stanovništva za 2019. godinu, grad ima oko 3,71 miliona stanovnika u urbanom području i preko 4,27 miliona u širem području grada. Kazablanka se smatra ekonomskim i poslovnim centrom Maroka, iako je nacionalna politička prestonica Rabat.

Vodeće marokanske kompanije i mnoge međunarodne korporacije koje posluju u zemlji imaju sedište i glavne industrijske pogone u Kazablanci. Nedavne industrijske statistike pokazuju da se Kazablanka drži zabeležene pozicije kao primarna industrijska zona nacije. Luka Kazablanka jedna je od najvećih veštačkih luka na svetu, i druga po veličini luka Severne Afrike, posle Tanger-Meda 40 km (25 mi) istočno od Tangera.[1][2] Kazablanka je takođe domaćin primarne pomorske baze Kraljevske marokanske mornarice.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Riblja luka Kazablanke.

Kazablanka je locirana na Atlantskoj obali Čaoa ravnice koja je istorijski bili žitnica Maroka.[3] Osim atlantske obale, šuma Buskura jedina je prirodna atrakcija u gradu.[4] Šuma je zasađena u 20. veku i sastoji se uglavnom od stabala eukaliptusa, palmi i bora.[5] Ona se nalazi se na pola puta do međunarodnog aerodroma.

Jedini vodotok u Kazablanci je izvorište Buskure,[6] mali sezonski potok koji je do 1912. godine dosezao do Atlantskog okeana u blizini stvarne luke. Veći deo korita Buskure je pokriven zbog urbanizacije i sada se može videti samo deo južno od puta El Džadida. Najbliža stalna reka Kazablanci je Oum Rabija, 70 km (43,50 mi) jugoistočno.

Klima[uredi | uredi izvor]

Kazablanka ima vruću-letnju mediteransku klimu (Kepenova klasifikacija klime Csa). Prohladna Kanarska struja u blizini atlantske obale ublažava temperaturne varijacije, što rezultira klimom koja je izuzetno slična podneblju Los Anđelesa, sa sličnim temperaturnim opsezima. Grad ima godišnji prosek od 72 dana sa značajnim padavinama, koje godišnje iznose 412 mm (16,2 in). Najviša i najniža temperatura ikada zabeležena u gradu su 40,5 °C (104,9 °F) i −2,7 °C (27,1 °F). Najveća količina padavina zabeležena u jednom danu je 178 mm (7,0 in) dana 30. novembra 2010.

Klima Kazablanke (1981–2010)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 31,1
(88)
29,4
(84,9)
32,2
(90)
32,8
(91)
36,6
(97,9)
37,8
(100)
40,1
(104,2)
39,5
(103,1)
40,5
(104,9)
36,6
(97,9)
34,7
(94,5)
30,3
(86,5)
40,5
(104,9)
Maksimum, °C (°F) 17,3
(63,1)
18,0
(64,4)
19,6
(67,3)
20,2
(68,4)
21,9
(71,4)
24,1
(75,4)
25,8
(78,4)
26,3
(79,3)
25,7
(78,3)
23,8
(74,8)
20,9
(69,6)
18,7
(65,7)
21,9
(71,4)
Prosek, °C (°F) 12,6
(54,7)
13,7
(56,7)
15,3
(59,5)
16,5
(61,7)
18,5
(65,3)
20,9
(69,6)
22,7
(72,9)
23,2
(73,8)
22,3
(72,1)
19,8
(67,6)
16,5
(61,7)
14,2
(57,6)
18,0
(64,4)
Minimum, °C (°F) 9,2
(48,6)
10,4
(50,7)
11,8
(53,2)
13,2
(55,8)
15,6
(60,1)
18,7
(65,7)
20,5
(68,9)
20,9
(69,6)
19,7
(67,5)
16,8
(62,2)
13,3
(55,9)
11,1
(52)
15,1
(59,2)
Apsolutni minimum, °C (°F) −1,5
(29,3)
−0,7
(30,7)
2,3
(36,1)
5,0
(41)
7,4
(45,3)
10,0
(50)
13,0
(55,4)
13,0
(55,4)
10,0
(50)
7,0
(44,6)
4,6
(40,3)
−2,7
(27,1)
−2,7
(27,1)
Količina kiše, mm (in) 68
(2,68)
45
(1,77)
38
(1,5)
40
(1,57)
15
(0,59)
3
(0,12)
1
(0,04)
1
(0,04)
9
(0,35)
37
(1,46)
86
(3,39)
74
(2,91)
415
(16,34)
Dani sa kišom 9 9 7 8 6 2 1 1 3 7 9 11 72
Relativna vlažnost, % 83 83 82 80 79 81 82 83 83 82 82 84 82
Sunčani sati — mesečni prosek 189,6 188,5 240,7 261,5 293,6 285,0 303,4 294,1 258,1 234,3 190,6 183,1 2.922,5
Izvor #1: Pogoda.ru.net[7]
Izvor #2: NOAA (sun, 1961–1990)[8]
Prosečna temperatura mora kod Kazablanke[9]
Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec
17,5 °C (63,5 °F) 17,0 °C (62,6 °F) 17,1 °C (62,8 °F) 18,4 °C (65,1 °F) 19,5 °C (67,1 °F) 21,8 °C (71,2 °F) 22,7 °C (72,9 °F) 23,3 °C (73,9 °F) 23,1 °C (73,6 °F) 22,5 °C (72,5 °F) 20,4 °C (68,7 °F) 18,5 °C (65,3 °F)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Od 8. veka je na prostoru današnje Kazablanke postojalo naselje Anfa koje je dugo vremena bilo glavni grad berberskog carstva Berguta. Tek u 12. veku ga pokoravaju Almohadi. U narednim godinama, naselje se razvija u važno trgovačko središte žitaricama, ali i kao sedište pirata. Iz tog razloga su Portugalci pokušavali krajem 15. veka kao i ponovo početkom 16. veka da zauzmu Anfu. Godine 1496. grad uništava armija Don Ferdinanda. Ponovni napad portugalske vojske na grad desio se 1515. godine.

Napokon, 1575. godine, grad zauzimaju Portugalci i daju mu naziv Kasa Branka. Nakon jednog razornog zemljotresa 1755. godine, Kasa Branka (odnosno Bela kuća na portugalskom) je gotovo do temelja razrušena, da bi je samo nekoliko godina kasnije ponovo izgradio alavidski sultan Muhamed bin Abdulah, pod današnjim imenom al-Dar al-bajda. On je u gradu izgradio medrese, javna kupatila i jednu džamiju, koja nosi njegovo ime.

Konferencija u Kazablanci

Sredinom 19. veka, španski trgovci daju gradu današnje ime Kazablanka. Pod vlašću Mulaj al-Hasana I (1873-1894), grad je brojao oko 20.000 stanovnika.

U Kazablanci je naređenjem sultana Maroka 1907. godine otpočelo s radovima na poboljšanju lučkih postrojenja. Tokom radova došlo je do oštećenja na lokalnom mezarju pa su se zbog toga desili incidenti u kojima su pripadnici lokalnog plemena Šavija napali 30. jula 1907. godine strane radnike u luci. Poginulo je devet radnika (po tri Francuza, Španca i Italijana), a nakon toga su napali i jevrejsku četvrt Kazablanke. Posle toga francuska vlada donosi odluku o zaposedanju Kazablanke, gde su stacionirane jake pomorske i kopnene snage. Početkom augusta došlo je do krvavih bitaka između lokalnog stanovništva i francuskih trupa. Broj poginulih je dosegnuo nekoliko hiljada. Iako su Francuzi posle okončanja borbi ostali u gradu, i nakon toga dolazilo je često do sporadičnih okršaja i pobuna. Napokon u januaru 1908. pod vodstvom generala Drudea, Francuzima je pošlo za rukom da značajno smanje teritoriju pobunjenika. U najvećem obimu, broj francuskih vojnika u području Kazablanke iznosio je oko 15 hiljada. Do juna 1908. godine, u oblasti Kazablanke je došlo do smirivanja pobune, a nakon toga se i francuske trupe postepeno povlače[10]

Početkom 20. veka, Kazablanka je doživela privredni rast i ubrzo prestigla Tanger kao najvažniju luku Maroka. U vreme francuskog protektorata, ona postaje privredni centar. Taj brzi industrijski rast i razvoj je obeležio razvoj grada sve do danas. Oko 80% celokupne marokanske industrije je koncentrisano u Kazablanci, dok se oko 60% pomorske trgovine Maroka odvija preko luke Kazablanka[11]. Mnoge važne marokanske kompanije, poput Consumara,imaju ovde svoje sedište. U Kazablanci je otvorena i nova berza, 7. novembra 1929. godine[12].

Tokom Drugog svetskog rata, Kazablanka je bila važna strateška luka. Tamo su se 1943. godine sastali američki i britanski državnici na čelu sa Ruzveltom i Čerčilom, na poznatoj Konferenciji u Kazablanci.

Grad je stekao svetsku slavu po filmu iz 1942. godine sa Ingrid Bergman i Hamfri Bogartom u glavnim ulogama, čija se radnja dešava u Kazablanci za vreme Drugog svetskog rata. Međutim, film je zapravo snimljen u Holivudu.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Casablanca is twinned with:[13][14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kjeilen, Tore (april 2020). „Casablanca - LookLex Encyclopaedia”. looklex.com. Arhivirano iz originala 17. 12. 2010. g. Pristupljeno 2020-04-14. 
  2. ^ Discovering Casablanca. Africa-ata.org. Pristupljeno 17. 4. 2011. 
  3. ^ Pellow, Thomas; Morsy, Magali (1983). La relation de Thomas Pellow: une lecture du Maroc au 18e siècle. Editions Recherche sur les Civilisations. str. 38. ISBN 978-2-86538-050-3. Pristupljeno 22. 4. 2012. 
  4. ^ Cohen & Eleb 2002, str. 313
  5. ^ Wordell, Malcolm Taber; Seiler, Edwin Norton; Ayling, Keith (10. 7. 2007). "Wildcats" Over Casablanca: U.S. Navy Fighters in Operation Torch. Potomac Books, Inc. str. 53. ISBN 978-1-57488-722-8. Pristupljeno 22. 4. 2012. 
  6. ^ Pierre, Jean-Luc (2002). Casablanca et la France: XIXe-XXe siècles : mémoires croisées. Eddif. str. 23. ISBN 978-9981-09-086-6. Pristupljeno 22. 4. 2012. 
  7. ^ „Climate Averages for Casablanca” (na jeziku: ruski). Weather and Climate (Pogoda i klimat). Pristupljeno 15. 10. 2016. 
  8. ^ „Casablanca Climate Normals 1961–1990”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 15. 10. 2016. 
  9. ^ „Monthly Dakar water temperature chart”. Seatemperature.org. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  10. ^ „Morocco - LoveToKnow 1911”. Arhivirano iz originala 3. 3. 2013. g. Pristupljeno 8. 3. 2011. 
  11. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 19. 5. 2011. g. Pristupljeno 14. 3. 2011. 
  12. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 28. 10. 2009. g. Pristupljeno 9. 3. 2011. 
  13. ^ „Jumelages”. casablanca.ma (na jeziku: francuski). Casablanca. Pristupljeno 2020-10-19. 
  14. ^ „List of Sister Cities”. english.busan.go.kr. Busan Metropolitan City. Pristupljeno 2020-10-19. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]