Katapult

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Katapult

Katapult je sprava za opsadu koja koristi polugu za bacanje projektila na velike udaljenosti.[1] Ime je nastalo od grčke reči κατα (za) i βαλλειν (bacanje (projektila)). Katapult je obično pravljen za samo vreme opsade, mnoge armije su nosile samo delove katapulta, jer je drvo za njegovu izradu bilo veoma dostupno.

Najraniji katapulti datiraju najmanje iz 7. veka pre nove ere, a za judejskog kralja Oziju je zabeleženo da je opremao zidove Jerusalima mašinama koje su gađale „velikim kamenjem“.[2] Katapulti se pominju u Jadžurvedi pod imenom „džjah“ u 30. poglavlju, 7. stih.[3] U 5. veku pre nove ere mangonel se pojavio u staroj Kini, kao tip vučnog trebušeta i katapulta.[4][5][6] Rane upotrebe su takođe pripisane Adžatašatru iz Magade u njegovom ratu protiv Ličavija u 5. veku p. n. e.[7] Grčki katapulti su izumljeni u ranom 4. veku p. n. e, a potvrdio ih je Diodor Sikulus kao deo opreme grčke vojske 399. p. n. e, a zatim su korišćeni pri opsadi Motije 397. p. n. e.[8][9]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč 'katapult' potiče od latinskog 'katapulta', što opet potiče od grčkog stgrč. καταπέλτης[10] (katapeltēs), samo od κατά (kata), „nadole“[11] i πάλλω (pallō), „baciti“.[12][13] Katapulte su izmislili stari Grci[14][15] i u staroj Indiji gde ih je koristio magadski car Adžatašatru oko ranog do sredine 5. veka pre nove ere.[16]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Katapulti se mogu podeliti po načinu stvaranja i otpuštanja energije potrebne za lansiranje projektila. Prvi katapult je nastao u Grčkoj od ručnih lansera (lukova, samostrela, praćki...). Bio je to u stvari ogroman samostrel ukopan u zemlju. Sledeća generacija je bio još veći samostrel ali ovoga puta namontiran na podmetač.

Nakon toga razvijaju se i torzioni katapulti, imali su dva kabla koji su se uvijali, kasnije verzije baliste i orangera. Kroz donji deo dela koji sadrži projektil i gornjeg dela podmetača provačio se kanap, koji bi se uvrtao i tako stvarao torzionu energiju. Oni su imali ruku sa korpom na kraju i obično praćku koja je držala kraj ruke.

Poslednji model katapulta je Trebočet koji koristi zemljinu gravitaciju za pokretanje ruke.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Francuska vojska koristi katapult za bacanje ručnih granata u neprijateljske rovove

Prvi katapulti u evropi pojavili su se u grčkoj oko 400. p. n. e. Aleksandar Veliki je uneo ideju da ih koristi kao podršku na bojnom polju. Rimljani su takođe dosta koristili ovi spravu. Katapult se koristio sve dok ga top nije zamenio u 14. veku mada ima zapisa da se koristio i nakon toga. U srednjovekovnom dobu katapult je služio i kao biološko oružje, on se koristio za bacanje zaraženih životinja (npr. kuga) u opkoljene gradove.

Poslednja vojna upotreba katapulta je bila tokom Prvog svetskog rata, tokom ranih dana rata kada su korišćeni za bacanje ručnih granata preko ničije zemlje u neprijateljske rovove.

Grčki i rimski katapulti[uredi | uredi izvor]

Drevna mehanička artiljerija: katapulti (stojeći), lančani pogon Polibolosa (donji centar), Gastrafeti (na zidu)
Gravura koja ilustruje dizajn rimskog katapulta, 1581.
Rimsko „katapult-gnezdo“ u Trajanovim dačkim ratovima

Katapult i samostrel u Grčkoj su usko isprepleteni. Primitivni katapulti su u suštini bili „proizvod relativno jednostavnih pokušaja da se poveća domet i prodorna moć projektila jačanjem pramca koji ih je pokretao“.[17] Istoričar Diodor Sikulus (1. vek pne), opisao je pronalazak mehaničkog katapulta za ispaljivanje strela (katapeltikon) od strane grčke operativne grupe 399. godine p. n. e.[8][18] Oružje je ubrzo upotrebljeno protiv Motije (397. p. n. e.), ključnog kartaginjanskog uporišta na Siciliji.[19][20] Pretpostavlja se da je Diodor svoj opis izvukao iz visoko cenjene[21] istorije Filista, savremenika tadašnjih događaja. Uvođenje samostrela, međutim, može se datirati još dalje u prošlost: prema pronalazaču Heronu iz Aleksandrije (1. vek nove ere), koji se pozivao na sada izgubljena dela inženjera Ktesibija iz 3. veka p. n. e, ovo oružje je inspirisano ranijim nožnim samostrelom, zvanim gastrafeti, koji je moglo da skladišti više energije od grčkih lukova. Detaljan opis gastrafeta, ili „trbušnog luka“,[22] zajedno sa akvarelskim crtežom, nalazi se u Heronovoj tehničkoj raspravi Belopoeika.[23][24]

Treći grčki autor, Biton (2. vek pne), čiju su pouzdanost pozitivno ocenile nedavne nauke,[18][25] opisao je dva napredna oblika gastrafeta, koje pripisuje Zopiru, inženjeru iz južne Italije. Zopir je verovatno izjednačen sa pitagorejcem tog imena koji je izgleda prosperirao u kasnom 5. veku p. n. e.[26][a] On je verovatno dizajnirao svoje mašine za lukove prilikom opsada Kuma i Mileta između 421. p. n. e. i 401. p. n. e.[29][30] Likovi ovih mašina su već imali sistem za povlačenje sa vitlom i očigledno su mogli da izbace dva projektila odjednom.[20]

Filon Vizantijski pruža verovatno najdetaljniji izveštaj o uspostavljanju teorije belopoetike (belos = „projektil”; poietike = „(umetnost) pravljenja”) oko 200. godine p. n. e. Centralni princip ove teorije bio je da su „svi delovi katapulta, uključujući težinu ili dužinu projektila, bili proporcionalni veličini torzionih opruga“. Ova vrsta inovacije ukazuje na sve veću stopu kojom su se geometrija i fizika asimilirali u vojne poduhvate.[22]

Od sredine 4. veka p. n. e, svedočanstva o grčkoj upotrebi mašina za izbacivanje strela postaju sve gušća i raznovrsnija: mašine za ispaljivanje strela (katapaltaj) ukratko pominje Eneja Taktik u svojoj raspravi o opsadi napisanoj oko 350. godine p. n. e.[20] U jednom sačuvanom natpisu iz atinskog arsenala, datiranom između 338. i 326. p. n. e, navodi se nekoliko uskladištenih katapulta sa strelicama različite veličine i oprugama tetiva.[31] Kasniji unos je posebno vredan pažnje jer predstavlja prvi jasan dokaz za prelazak na torzione katapulte, koji su moćniji od fleksibilnijih samostrela i koji su nakon toga dominirali u dizajnu grčke i rimske artiljerije.[32] Ovaj prelazak na torzione opruge je verovatno bio podstaknut od strane inženjera Filipa II Makedonskog.[22] Drugi atinski inventar od 330. do 329. p. n. e. uključuje katapultne zavrtnje sa glavama i letovima.[31] Kako je upotreba katapulta postala uobičajena, tako je i obuka potrebna za upravljanje njima. Mnoga grčka deca su obučavana u upotrebi katapulta, o čemu svedoči „napis iz 3. veka pre nove ere sa ostrva Keos na Kikladima [koji reguliše] takmičenja u gađanju katapultom za mlade“.[22] Mašine za ispaljivanje strela u akciji izveštavaju se iz Filipove opsade Perinta (Trakija) 340. p. n. e.[33] U isto vreme, grčka utvrđenja su počela da imaju visoke kule sa zatvorenim prozorima na vrhu, koje su mogle da se koriste za smeštaj protivpešadijskih strelaca, kao u Ajgosteni.[34] Projektili su uključivali strele i (kasnije) kamenje koje se ponekad palilo. Onomarh iz Fokide prvi je upotrebio katapulte na bojnom polju protiv Filipa II Makedonskog.[35] Filipov sin, Aleksandar Veliki, bio je sledeći komandant u zabeleženoj istoriji koji je tako koristio katapulte na bojnom polju[36] kao i da ih je koristio tokom opsada.[37]

Rimljani su počeli da koriste katapulte kao oružje za svoje ratove protiv Sirakuze, Makedonije, Sparte i Etolije (3. i 2. vek pne). Rimska mašina poznata kao arkubalista bila je slična velikom samostrelu.[38][39][40] Kasnije su Rimljani koristili balističke katapulte na svojim ratnim brodovima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lewis established a lower date of no later than the mid-4th century.[27] So did de Camp.[28]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gurstelle, William (2004). The art of the catapult: build Greek ballista, Roman onagers, English trebuchets, and more ancient artilleryNeophodna slobodna registracija. Chicago: Chicago Review Press. ISBN 978-1-55652-526-1. OCLC 54529037. 
  2. ^ „Bible, King James Version”. quod.lib.umich.edu. Pristupljeno 2022-01-19. 
  3. ^ Full text of "The Yajur Veda"
  4. ^ Chevedden, Paul E.; et al. (July 1995). "The Trebuchet". Scientific American: 66–71. Original version.
  5. ^ The Trebuchet, Citation:"The trebuchet, invented in China between the fifth and third centuries B.C.E., reached the Mediterranean by the sixth century C.E. "
  6. ^ PAUL E. CHEVEDDEN, The Invention of the Counterweight Trebuchet: A Study in Cultural Diffusion Arhivirano 2014-06-10 na sajtu Wayback Machine, p.71, p.74, See citation:"The traction trebuchet, invented by the Chinese sometime before the fourth century B.C." in page 74
  7. ^ Singh, U. (2008). A History of Ancient and Early Medieval India: From the Stone Age to the 12th Century. Pearson Education. str. 272. ISBN 9788131711200. Arhivirano iz originala 3. 7. 2014. g. Pristupljeno 5. 10. 2014. 
  8. ^ a b Diod. Sic. 14.42.1.
  9. ^ Campbell, Duncan (2003), Greek and Roman Artillery 399 BC – AD 363, p.3"
  10. ^ Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Catapult”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески) (11 изд.). Cambridge University Press. 
  11. ^ Liddell, Henry George; Scott, Robert, „κατά”, A Greek-English Lexicon (definition), Perseus, Tufts, Архивирано из оригинала 2012-05-13. г. 
  12. ^ Liddell, Henry George; Scott, Robert, „πάλλω”, A Greek-English Lexicon, Perseus, Tufts, Архивирано из оригинала 2013-11-11. г. .
  13. ^ „catapult”, Dictionaries (definition), Oxford, Архивирано из оригинала 2012-07-02. г. 
  14. ^ Schellenberg, Hans Michael (2006). „Diodor von Sizilien 14,42,1 und die Erfindung der Artillerie im Mittelmeerraum” (PDF). Frankfurter Elektronische Rundschau zur Altertumskunde. 3: 14—23. Архивирано (PDF) из оригинала 2013-11-03. г. 
  15. ^ Marsden 1969, стр. 48–64.
  16. ^ Singh, U. (2008). A History of Ancient and Early Medieval India: From the Stone Age to the 12th Century. Pearson Education. p. 272. ISBN 9788131711200. Retrieved October 5, 2014.
  17. ^ Hacker, Barton C (1968), „Greek Catapults and Catapult Technology: Science, Technology, and War in Ancient World”, Technology and Culture, 9 (1): 34—50, JSTOR 3102042, doi:10.2307/3102042 .
  18. ^ a b Campbell 2003, str. 3.
  19. ^ Diod. Sic. 14.50.4
  20. ^ a b v Campbell 2003, str. 8.
  21. ^ Marsden 1969, str. 48f.
  22. ^ a b v g Cuomo, Serafina (2004), „The Sinews of War: Ancient Catapults” (PDF), Science, 303 (5659): 771—772, JSTOR 3836219, PMID 14764855, S2CID 140749845, doi:10.1126/science.1091066 .
  23. ^ Campbell 2003, str. 4.
  24. ^ Burstein, Stanley M; Donlan, Walter; Pomeroy, Sarah B; Roberts, Jennifer Tolbert (1999), Ancient Greece: A Political, Social, and Cultural History, Oxford University Press, str. 366, ISBN 0-19-509742-4 .
  25. ^ Lewis 1999.
  26. ^ Kingsley, Peter (1995), Ancient Philosophy, Mystery and Magic, Oxford: Clarendon, str. 150ff .
  27. ^ Lewis 1999, str. 160.
  28. ^ de Camp, L Sprague (1961), „Master Gunner Apollonios”, Technology and Culture, 2 (3): 240—4 (241), JSTOR 3101024, doi:10.2307/3101024 .
  29. ^ Biton 65.1–67.4, 61.12–65.1.
  30. ^ Campbell 2003, str. 5.
  31. ^ a b Marsden 1969, str. 57.
  32. ^ Campbell 2003, str. 8ff.
  33. ^ Marsden 1969, str. 60.
  34. ^ Ober, Josiah (1987), „Early Artillery Towers: Messenia, Boiotia, Attica, Megarid”, American Journal of Archaeology, 91 (4): 569—604 (569), JSTOR 505291, S2CID 191377778, doi:10.2307/505291 .
  35. ^ Ashley 1998, str. 50, 446.
  36. ^ Ashley 1998, str. 50.
  37. ^ Skelton, Debra; Dell, Pamela (2003), Empire of Alexander the Great, New York: Facts on File, str. 21, 26, 29, ISBN 978-0-8160-5564-7, Arhivirano iz originala 23. 12. 2017. g., Pristupljeno 31. 1. 2013 .
  38. ^ „Arcuballista”, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines [Dictionary of Greek and Roman antiquities] (na jeziku: francuski), FR: Univ TLSE II, Arhivirano iz originala 2008-10-05. g. .
  39. ^ Bachrach, Bernard S (2001), Early Carolingian Warfare: Prelude to Empire, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, str. 110—12, ISBN 978-0-8122-3533-3, Arhivirano iz originala 23. 12. 2017. g., Pristupljeno 31. 1. 2013 .
  40. ^ Payne-Gallwey, Ralph (2007), The Crossbow: Its Military and Sporting History, Construction and Use, New York: Skyhorse, str. 43—44, ISBN 978-1-60239-010-2, Arhivirano iz originala 23. 12. 2017. g., Pristupljeno 31. 1. 2013 .

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]