Katarina Ambrozić
Katarina Ambrozić | |
---|---|
Datum rođenja | 27. mart 1925. |
Mesto rođenja | Mostar, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 7. septembar 2003.78 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SR Jugoslavija |
Katarina Ambrozić (Mostar, 27. mart 1925 — Beograd, 7. septembar 2003) bila je doktor istorije umetnosti, kustos, likovni kritičar, prevodilac i profesor na Univerzitetima u Beogradu i Novom Sadu.[1]
Školovanje[uredi | uredi izvor]
Rođena je 27. marta 1925. godine u Mostaru. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirala na odseku za istoriju umetnosti 1948. godine, u prvoj generaciji diplomaca istoričara umetnosti posle Drugog svetskog rata. Posle diplomiranja je nastavila studije u Francuskoj na École du Louvre u Parizu. Doktorsku tezu o Nadeždi Petrović i počecima moderne umetnosti u Jugoslaviji odbranila je u Ljubljani kao prvi istoričar umetnosti sa našeg prostora koji je doktorirao na modernoj umetnosti.
Profesionalni rad[uredi | uredi izvor]
U periodu od 1948. do 1985. godine je bila radno angažovana u Narodnom muzeju u Beogradu kao kustos, naučni savetnik i šef Odeljenja strane umetnosti. Uporedo sa radom u muzeju, od 1968. godine predavala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na grupi Sociologija kulture, a od 1981. do 1995. godine bila je redovni profesor istorije umetnosti novog veka i moderne umetnosti na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.[1]
Uz redovne obaveze održala je brojna javna predavanja i učestvovala na međunarodnim kongresima.
Krajem 1986. godine izabrana je za šefa Odseka za likovne umetnosti Akademije umetnosti, a 1978. za prodekana za naučnu i umetničku delatnost u dva mandata, dok je 1992. izabrana za prvog predsednika Naučno-umetničkog veća.
Preminula je 7. septembra 2003. godine u Beogradu. Sećanje na njen rad i zasluge na polju kulture podseća će nas i jedna ulica u Beogradu, na Zvezdari, koja nosi njeno ime.[2]
Članstvo u udruženjima[uredi | uredi izvor]
Bila je:
- prvi sekretar Udruženja Jugoslavija-Francuska, od 1946. godine,
- članica Udruženja prevodilaca Srbije, od 1955. godine, kasnije član uprave i žirija za prevodilačke nagrade,
- član Udruženja likovnih kritičara Srbije i Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA), a kasnije i sekretar AICA za Bliski istok i predsednica Jugoslovenske sekcije od 1992. do 2000. godine,
- predsednik jugoslovenske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara,
- član Evropskog udruženja kulture.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Autor je 26 monografija i knjiga, 160 naučnih radova, preko 350 likovnih kritika i prevodilac 24 knjige. Likovnom kritikom se bavila od završetka studija, sarađivala je sa mnogim dnevnim listovima i stručnim časopisima i deset godina je pisala kritike u „Književnim novinama“ i bila višegodišnji saradnik programskog saveta časopisa „Umetnost“.
Odlikovanja i nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nosilac je francuskog ordena viteza prvog reda za književnost i umetnost La Croix de Chevalier des Arts et Lettres (1984),
- i španskog ordena Izabel la Catolica-Oficial(1986).
- odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima (1986),
- dobitnica nagrade „Mihailo Valtrović“, koju dodeljuje Zajednica muzeja Srbije (1986),
- dobitnica nagrade Kolarčeve zadužbine (1998),
- dobitnica je i nagrade Kulturno-prosvetne zajednice Srbije Zlatni beočug za životno delo (1998), kao i mnogih drugih priznanja.
Nagrada „Prof. dr Katarina Ambrozić“[uredi | uredi izvor]
Biblioteka grada Beograda, uz pomoć darodavaca, dodeljuje nagradu „Prof. dr Katarina Ambrozić“, namenjenu podsticanju i usavršavanju najboljih studenata sa Odeljenja za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nagrada obuhvata stipendiju namenjenu istraživačkom – studijskom radu u Parizu.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „AMBROZIĆ/AMBROŽIĆ Katarina”. snp.org.rs. Pristupljeno 18. 1. 2024.
- ^ Arte/Biografija
- ^ b92/Nagrada Prof. dr Katarina Ambrozić za Gordanu Milanović