Koralni greben

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Koralni greben

Koralni greben je struktura u obliku grebena u moru, koju tvore žarnjaci i koja s vremenom postane dovoljno velika da ima značajan ekološki i fizički uticaj na svoju okolinu.[1] To su najveće strukture izgrađene od živih organizama na svetu. Ukupna površina koralnih grebena iznosi 600.000 km², a na Maldivima se grebeni izdižu do 2.200 m iznad morskog dna. Koralni grebeni su se prvi put pojavili pre 485 miliona godina, u zoru ranog ordovicija, istisnuvši mikrobne i sunđeraste grebene kambrija.[2]

Koralni grebeni su pretežno izgrađeni od korala iz grupe Scleractinia, ali u izgradnji grebena sudeluju i vatreni korali (Millepora), kao i plavi korali (Heliopora coerulea) u tropskom Indopacifiku. Scleractinia mogu opstati od velikih dubina do plićaka, sve do površine mora. Oni tokom mnogo vekova izgrađuju strukturu grebena od svojih skeleta sastavljenih od kalcijum karbonata. Koralni grebeni su kompleksni morski ekosistemi. Oni su biotop (područje života) biocenoze (zajednice živih bića) koja se sastoji od biljaka i životinja, na primer crva, školjki, sunđera, bodljokošca i rakova. Koralni grebeni imaju značajnu ulogu kao „odgajališta“ za potomke riba koje nastanjuju otvorena mora. Koralno ostrvo nastaje kroz dugotrajne promene nivoa vode. Budući da koralni greben može rasti samo do morske površine, kasnijim spuštanjem nivoa vode ili izdizanjem dna nastaje jedno ili više ostrva, obično u obliku atola. Većina korala koji grade koralne grebene živi u mutualističkom odnosu sa posebnom vrstom fotosintetičke alge Zooxanthelle. Alga dobija materije za fotosintezu od korala, kao i mesto za život, a istovremeno ga snabdevajući neophodnim jedinjenjima za život, glukozom, aminokiselinama, gliceorolom. Korali svojom metaboličkom aktivnošću usložnjavaju ova prosta jedinjenja čime dobijaju material za obavljanje svih životnih funkcija.[3] Uloga Zooxanthelle je da obezbeđuju neprekidno kruženje materija.[4] Boja korala dolazi, u stvari, od algi, čineći korale jedinstvenim ekosistemom.

Ponekad nazivani kišnim šumama mora,[5] plitki koralni grebeni čine neke od najraznovrsnijih ekosistema na Zemlji. Zauzimaju manje od 0,1% površine svetskog okeana, oko polovine površine Francuske, a ipak pružaju dom za najmanje 25% svih morskih vrsta,[6][7][8][9] uključujući ribe, mekušce, crve, rakove, bodljokošce, sunđere, plaštnjake i druge žarnjake.[10] Koralni grebeni cvetaju u okeanskim vodama koje pružaju malo hranljivih materija. Najčešće se nalaze na malim dubinama u tropskim vodama, ali dubokovodni i hladni koralni grebeni postoje u manjim razmerama u drugim oblastima.

Koralni grebeni su opali za 50% od 1950. godine, delom zato što su osetljivi na uslove vode.[11] Oni su pod pretnjom od viška hranljivih materija (azota i fosfora), povećanja sadržaja toplote u okeanu i zakišeljavanja, prekomernog ribolova (na primer, zbog ribolova eksplozivima, ribolova cijanidom, podvodnog skuba ribolova), upotrebe krema za sunčanje,[12] i štetnih praksi korišćenja zemljišta, uključujući oticanje i procurivanje (npr. iz injekcionih bunara i septičkih jama).[13][14][15]

Koralni grebeni pružaju usluge ekosistema za turizam, ribarstvo i zaštitu obale. Godišnja globalna ekonomska vrednost koralnih grebena procenjena je na oko 30–375 milijardi američkih dolara (procene iz 1997. i 2003.godine)[16][17] do 2,7 biliona dolara (procena iz 2020. godine)[18] do 9,9 biliona dolara (procena iz 2014. procena).[19]

Korali su vrlo produktivni ekosistemi i bitni su, ne samo za vrste kojima su stanište, već i za čoveka. Da su korali od velikog ekološkog značaja, ukazuju sledeće činjenice:

  • Ribolov – za skoro četvrtinu svih svetskih riba, koralni grebeni su stanište. Od prisustva korala zavisi koliko će biti kvalitetno odgajene ribe koje se kasnije love i čine osnovno sredstvo za brojne životne zajednice ljudi u svetskom priobalju.
  • Turizam – zbog svog predivnog izgleda, osnova su turizma koji omogućava izvanrednu zaradu. Dobrim ekološkim menadžmentom je moguće učiniti ova mesta održivim, da se turizam razvija bez ugrožavanja korala.
  • Zaštita obala – grebeni fizički štite obalu od talasa tokom nevremena. Osim toga, sprečavaju eroziju tla, poplave i uništavanja materijalne imovine na obali, čime se štede značajna novčana sredstva.[20]

Ugroženost koralnih grebena[uredi | uredi izvor]

Svi morski organizmi koji koji imaju krečnjačke skeletne delove koriste karbonatni jon za izgradnju skeleta koji im je jedino dostupan u formi[21]: CO32-

Globalno zagrevanje koje je uzelo maha u svim oblastima i sferama života, pokazalo je svoje negativne efekte i u moru. Jedan od gasova koji doprinose globalnom zagrevanju je ugljen-dioksid CO2, koji je u gasovitom obliku, ali u vodi se rastvara i gradi ugljenu kiselinu:

CO2 + H2O H2CO3 H+ + HCO3-

Razni su načini da se povećava količina CO2 u vazduhu, a neminovno i u okeanima. Kako se povećava nivo vodonikovikovih usled jednostavne hemijske reakcije, povećava se i kiselost, ali dolazi i do još jedne, ključne u ovom slučaju reakcije, a to je:

H+ + CO32- HCO3-

Zaključak je da se povećavanjem koncentracije vodonikovih jona u vodi, uklanja jedina dostupna forma ugljenikovog jedinjenja za korale, tj. karbonatni jon, čime ovi organizmi nemaju materijal da grade svoje ljušture. Takođe, velike količine energije troše da bi se došli do slobodnog karbonatnog jona, a onda nemaju hrane da grade svoje telo, te ostaju manjih dimenzija, a istovremeno i lak plen.

Prema nekim istraživanjima, broj koralnih grebena je u poslednjih trideset godina prepolovljen, što je alarmantno.[22] Posledice će biti nesagledive ne samo po morski život, već i morske obale kao i za lokalne zajednice koje žive od mora. Pretpostavka je da će do 2100. godine kiselost mora biti 170 puta veća nego što je to bilo pre industrijske revolucije.

Rešenje[uredi | uredi izvor]

Jedno od predloženih rešenja za zaštitu korala, bilo je od jedne studentkinje koja je dizajnirala veštački koral.[23] Naime, koral koji se ubaci među kolonije je dizajniran tako da polako ispušta hemijska jedinjenja koja će se oslobađati u vodi i vrštiti reakciju neutralizacije, tačnije povećavaće pH vrednost, čime će dostupna količina ugljene kiseline biti dooljna da se korali oporave i nastave normalno svoje životne procese. Postoje podaci koji ukazuju na to da će, ako se nastavi sa zagađivanjem, ovim tempom, korali mogli u potpunosti nestati do 2100. godine. Posledice su nesagledive.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „How Reefs Are Made”. Coral Reef Alliance. 2021. Arhivirano iz originala 3. 11. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2022. 
  2. ^ Lee, Jeong-Hyun; Chen, Jitao; Chough, Sung Kwun (1. 6. 2015). „The middle–late Cambrian reef transition and related geological events: A review and new view”. Earth-Science Reviews. 145: 66—84. Bibcode:2015ESRv..145...66L. ISSN 0012-8252. doi:10.1016/j.earscirev.2015.03.002. 
  3. ^ „Zooxanthellae… What's That?”. NOS Education. Pristupljeno 1. 4. 2017. 
  4. ^ Allot, Andrew; Mindorf, David (2015). Biology course companion (2015 izd.). Oxford University Press. str. 238. ISBN 978-0-19-839211-8. 
  5. ^ Coral reefs NOAA National Ocean Service. Accessed: 10 January 2020.
  6. ^ Spalding MD, Grenfell AM (1997). „New estimates of global and regional coral reef areas”. Coral Reefs. 16 (4): 225—230. S2CID 46114284. doi:10.1007/s003380050078. 
  7. ^ Spalding, Mark, Corinna Ravilious, and Edmund Green (2001). World Atlas of Coral Reefs. Berkeley, CA: University of California Press and UNEP/WCMC ISBN 0520232550.
  8. ^ Mulhall, M. (proleće 2009). „Saving rainforests of the sea: An analysis of international efforts to conserve coral reefs”. Duke Environmental Law and Policy Forum. 19: 321—351. Arhivirano iz originala 6. 1. 2010. g. 
  9. ^ „Where are Corals Found?”. NOAA Coral Reef Conservation Program. NOAA. 13. 5. 2011. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 3. 2015. 
  10. ^ Hoover, John (novembar 2007). Hawaiʻi's Sea Creatures. Mutual. ISBN 978-1-56647-220-3. 
  11. ^ „Global coral cover has fallen by half since 1950s, analysis finds”. The Guardian. 2021-09-17. Pristupljeno 2021-09-18. 
  12. ^ Danovaro, Roberto; Bongiorni, Lucia; Corinaldesi, Cinzia; Giovannelli, Donato; Damiani, Elisabetta; Astolfi, Paola; Greci, Lucedio; Pusceddu, Antonio (april 2008). „Sunscreens Cause Coral Bleaching by Promoting Viral Infections”. Environmental Health Perspectives. 116 (4): 441—447. PMC 2291018Slobodan pristup. PMID 18414624. doi:10.1289/ehp.10966. 
  13. ^ „Corals reveal impact of land use”. ARC Centre of Excellence for Coral Reef Studies. Pristupljeno 21. 9. 2013. 
  14. ^ Minato, Charissa (1. 7. 2002). „Urban runoff and coastal water quality being researched for effects on coral reefs” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 6. 2010. g. 
  15. ^ „Coastal Watershed Factsheets – Coral Reefs and Your Coastal Watershed”. Environmental Protection Agency Office of Water. jul 1998. Arhivirano iz originala 30. 08. 2010. g. Pristupljeno 12. 11. 2022. 
  16. ^ Cesar, H.J.S.; Burke, L.; Pet-Soede, L. (2003). The Economics of Worldwide Coral Reef Degradation. The Netherlands: Cesar Environmental Economics Consulting. str. 4. Pristupljeno 21. 9. 2013.  (pdf: link)
  17. ^ Costanza, Robert; Ralph d'Arge; Rudolf de Groot; Stephen Farber; Monica Grasso; Bruce Hannon; Karin Limburg; Shahid Naeem; Robert V. O'Neill; Jose Paruelo; Robert G. Raskin; Paul Sutton; Marjan van den Belt (15. 5. 1997). „The value of the world's ecosystem services and natural capital”. Nature. 387 (6630): 253—260. Bibcode:1997Natur.387..253C. S2CID 672256. doi:10.1038/387253a0. 
  18. ^ „The Sixth Status of Corals of the World: 2020 Report”. GCRMN. Pristupljeno 2021-10-05. 
  19. ^ Costanza, Robert; de Groot, Rudolph; Sutton, Paul (2014). „Changes in the global value of ecosystem services”. Global Environmental Change. 26 (1): 152—158. doi:10.1016/j.gloenvcha.2014.04.002. 
  20. ^ „Coral reefs: importance”. WWF Global. 
  21. ^ IB Biology Course Book: Oxford IB Diploma Programme (2014 izd.). OxfordmUniveersity Press. str. 248. ISBN 978-0-19-839211-8. 
  22. ^ „Half of Great Barrier Reef Lost in Past 3 Decades”. Live Sciencec. Pristupljeno 1. 4. 2017. 
  23. ^ „Izum za spas koralnih grebena”. VOA. Arhivirano iz originala 02. 04. 2017. g. Pristupljeno 1. 4. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • IB Biology Course Book: Oxford IB Diploma Programme (2014 izd.). OxfordmUniveersity Press. str. 248. ISBN 978-0-19-839211-8. 
  • Allot, Andrew; Mindorf, David (2015). Biology course companion (2015 izd.). Oxford University Press. str. 238. ISBN 978-0-19-839211-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]