Lorenco Vala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lorenco Vala
Datum rođenja1407
Mesto rođenjaRimPapska država
Datum smrti1. avgust 1457.
Mesto smrtiRimPapska država

Lorenco Vala (ital. Lorenzo Valla, oko 1407 — 1. avgust 1457) bio je italijanski humanista, filozof, književni kritičar[1], govornik i papin sekretar. Poznat je po otkriću da je Konstantinova darovnica falsifikat.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Lorenco Vala poriče iz ugledne porodice u Pjačenci. Otac mu je bio advokat. Godine 1431. pristupio je crkvi u pokušaju da postane apostolski sekretar. Kako mu to nije uspelo, zaputio se u Paviju gde je dobio mesto profesora zahvaljujući svojoj rečitosti. Vala se proslavio izdavanjem dva dela: De Voluptate i De Elegantiis Latinae Linguae.

Valino najpoznatije delo jeste De falso credita et ementita Constantini Donatione declamatio. Pisao ga je između 1439. i 1440. godine. U njemu je izložio dokaz da je Konstantinova darovnica falsifikat.[3][4]

Da darovnica nije originalna Vala je utvrdio na osnovu stila latinskog pisma kojim je pisana, a koji nije pripadao dobu Konstantina Velikog. Jedan od dokaza bila je i reč „satrap” koju Konstantin (Rimljanin) verovatno ne bi koristio. U svom delu Vala ističe i niz logičkih nemogućnosti da je darovnica originalna. Valino delo je završeno 1440. godine, ali je cenzurisano od strane crkve. Objavljeno je tek 1517. godine s početkom reformacije. Postalo je jedno od najpopularnijih knjiga među protestantima. Na engleski jezik preveo ga je Tomas Kromvel 1537. godine.

Lorenco Vala je nakon objavljivanja svoga najpoznatijeg dela nastavio da se bavi filološkim radom. Dokazao je i da je pismo Hrista Avgaru falsifikat. Njegov rad izazvao je nezadovoljstvo među crkvenim velikodostojnicima te mu je malo falilo da završi pred crkvenim sudom. Od toga ga je spasla intervencija Alfonsa. Ipak, pretnja crkvenog suda nije ga ućutkala. Ismevao je Vulgatu (latinski prevod Biblije) i optužio Svetog Avgustina za jeres. Kritikovao je zapadno učenje o dvostrukom ishođenju Svetog duha, kao i umetanje izraza filiokve u simbol vere, ukazavši tim povodom na neutemeljenost pomenutog učenja u svetom predanju.[5] Godine 1444. posetio je Rim odakle je morao da beži u Barselonu. Nakon smrti pape Evgenija IV, novi papa Nikola V primio ga je za svog sekretara. Takođe, Vala je uživao i naklonost sledećeg pape Kalista III. Umro je 1. avgusta 1457. godine u Rimu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 13. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ Valla 2008.
  3. ^ Šuica 2007, str. 453.
  4. ^ Kapsalis 2013, str. 91-107.
  5. ^ Nauta 2009, str. 199—202.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]