Mali Požarevac

Koordinate: 44° 33′ 47″ S; 20° 39′ 12″ I / 44.563076° S; 20.653426° I / 44.563076; 20.653426
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mali Požarevac
Crkva u Malom Požarevcu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.391
Geografske karakteristike
Koordinate44° 33′ 47″ S; 20° 39′ 12″ I / 44.563076° S; 20.653426° I / 44.563076; 20.653426
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Mali Požarevac na karti Srbije
Mali Požarevac
Mali Požarevac
Mali Požarevac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11235
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Mali Požarevac je naselje u Gradskoj opštini Sopot, u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1391 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mali Požarevac se nalazi južno od varošice Grocke a na severu se graniči sa Malom Ivančom. Nema podataka na osnovu kojih bismo sa sigurnošću mogli utvrditi starost ovoga mesta. Po predanju, koje se očuvalo, ovo je naselje postojalo još u XIV veku, jer je iz njega „na Kosovo otišlo sedamdeset kopljenika“. Ima tragova koji pokazuju da je ovde neko staro naselje. Severno od mesta nalazi se mesto Selište. Na ovom je mestu ranije bilo selo koje je „naseljeno u ono vreme, kada su Turci popalili „Kokorin“. Ovo selo je napušteno, vele, zbog čega se primaknu bliže Ralji, na današnje mesto. Predanje veli da je na Stolicama bilo madžarsko selo, Prestolište. Na tome se mestu i danas nalazi na opeke.

Godine 1722. u gročanskom distriktu, u nuriji rainovačkoj, pominje se selo Požarevac, koje je tada imalo 33 doma. Kasnije se, u aračkim spikovima, pominje Mali Požarevac, koji je imao 1818. godine 75 kuća a 1822. godine 36 kuća. Po popisu iz 1921. godine selo je imalo 195 kuća sa 1176 stanovnika.

Po predanju selo je dobilo današnje ime po požaru. Vele da je u staro doba u blizini Ralje postojalo madžarsko selo Prestolište, koje je za vreme ratova s Turcima popaljeno i ostalo pusto, dok se Srbi nisu počeli naseljavati na desnoj strani Ralje. Tada je tu bio požar, po čemu i mesto dobije ime Požarevac, pa je kasnije, za razliku od varoši Požarevca, nazvano Mali Požarevac.

Selo su zasnovali prvi doseljenici Simići. Oni su iz Crne Gore pošli da traže plodnu zemlju i kad su došli u Korin, zapevao im petao te se oni reše i tu ostanu. Posle njih su došli Petrovići iz Hercegovine, zatim ostale porodice. Mali Požarevac ima crkvu i školu sagrađene u 19. veku. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Ovde se nalaze železnička stanica Mali Požarevac i crkva Svetog proroka Ilije u Malom Požarevcu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mali Požarevac živi 1201 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (40,6 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 469 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,15.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine). U ovom mestu je rođen episkop Tihon Radovanović (1891-1951).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.295
1953. 1.359
1961. 1.455
1971. 1.461
1981. 1.473
1991. 1.472 1.438
2002. 1.479 1.495
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.453 98,24%
Makedonci
  
8 0,54%
Albanci
  
2 0,13%
Rusi
  
1 0,06%
Romi
  
1 0,06%
Mađari
  
1 0,06%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
2 0,13%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj. 2 (P Nikolić: okolina Beograda) i iz „Letopisa“ sela M. Požarevaca, br. 963
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“ (Beč 1998) period 1812–1935. g. letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili doseljenici, čime su se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812—1927. objavjeno (1927. g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999. g.). Letopis period 1812–2009. g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili doseljenici, čime su se bavili meštani.
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]