Manastir Sestroljin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Vaznesenja (Manastir Sestroljin)
Crkva Svetog Vaznesenja
Opšte informacije
MestoPoljana
OpštinaPožarevac
Država Srbija
Vreme nastanka14. vek.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituRegionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo
Kapela nad izvorom lekovite vode.

Manastir Sestroljin pripada Braničevskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve i nalazi se na samom ulazu u selo Poljana, na magistarlnom putu Požarevac-Svilajnac. Crkva posvećena Vaznesenju Hristovom sagrađena je 1893. godine u neposrednoj blizini kapele nad izvorom lekovite vode po kome ovaj kompleks nosi naziv. Manastirska crkva je proglašena za nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Legenda o postanku manastira[uredi | uredi izvor]

Za izgradnju ovog i još tri manastira u ovom kraju vezana je legenda opevana u narodnoj pesmi „Bog nikom dužan ne ostaje“. Prema ovoj legendi srpska vlastela Pavle i Radul Radić su 1375. godine mučenički usmrtili svoju sestru Jelicu, vezavši je konjima za repove i razapevši na četiri strane. Ljubomorna Pavlova žena nepravedno je optužila svoju zaovu Jelicu za ubistvo njenog deteta, zbog čega su je braća kaznila strašnom smrću. Prema predanju na mestu gde je palo njeno telo, braća su u znak pokajanja podigla manastir Zaovu, gde je pala brada sagrađen je manastir Bradača, na mestu gde su pale oči podignut je Sestroljin, a tamo gde je pala ruka izgrađena je Rukumija.

Izgled crkve[uredi | uredi izvor]

Prema arhitektonskom sklopu crkva pripada tipu jednobrodne građevine bez kupole. Pravougaone je osnove sa jednom prostranom oltarskom apsidom na istoku i dve manje bočne pevničke konhe. Unutrašnjost crkve prostorno je podeljena na oltar i naos. Zasvedena je poluobličastim svodom koji se oslanja na bočne zidove hrama. Dvoslivan krov nekada je bio pokriven biber crepom, ali je kasnije promenjen. Fasade crkve su jednostavno obrađene, bez arhitektonske i dekorativne plastike, samo sa profilisanim krovnim vencem. Zapadna fasada je oživljena stepenovanjem masa oko portala iznad koga se nalazi dekorativna kamena rozeta sa centralnim floralnim motivom i osam ljiljana.

Ikonostas je iz vremena izgradnje hrama i rađen je u duhu klasicizma sa bogatim baroknim duborezom. Na njemu je dvadeset i osam ikona raspoređenih u tri zone. Ikone su rađene u duhu romantizma i sve pripadaju istoj slikarskoj radionici.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]