Markovac (Velika Plana)

Koordinate: 44° 14′ 04″ S; 21° 06′ 14″ I / 44.2345° S; 21.104° I / 44.2345; 21.104
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Markovac
Stari hrast kod Markovca
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
OpštinaVelika Plana
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2915
Geografske karakteristike
Koordinate44° 14′ 04″ S; 21° 06′ 14″ I / 44.2345° S; 21.104° I / 44.2345; 21.104
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina95 m
Markovac na karti Srbije
Markovac
Markovac
Markovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11325
Pozivni broj026
Registarska oznakaVP

Markovac je naselje u Srbiji u opštini Velika Plana u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2915 stanovnika.

Ovde se nalazi FK Napredak Markovac.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Udaljeno je 101 km od Beograda. Nalazi se na auto-putu E-75 Beograd - Niš gde se put odvaja za Svilajnac.

Kroz Markovac prolazi pruga Subotica - Beograd - Markovac - Lapovo - Niš.

Pokraj sela protiče Velika Morava, nalazi se na tromeđi opština i regiona (Lapovo i Rača su Šumadijski, Svilajnac je Pomoravski, a Markovac pripada opštini Velika Plana i Podunavskom okrugu).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastanak mesta[uredi | uredi izvor]

Markovac spada u red starijih naselja a osnovan je po predanju za vreme prve seobe. Ovo naselje najpre osnovano na mestu koje se zove Lučanica, na samoj obali Morave, odakle je premešteno u Šljivare, u današnje Selište, da bi se sačuvalo od moravskih poplava. Ali kako se reka opet približila, to se premeste na današnje mesto.

U aračkim spiskovima pominje se Markovac koji je imao 1818. godine 118 a 1822. 111 kuća. Godine 1866. Markovac je imao 332 kuće, a po popisu iz 1921. u varošici je bilo 596 kuća sa 3085 stanovnika.
Po predanju Markovac je dobio ovo ime po Marku Krivokući koji je ovamo prvi došao iz Lapova. On je, vele, držao veliko imanje, bio je knez u selu i odlikovao se u borbi s Turcima. Kao vojvoda poginuo je u Resavi na mestu Jasenovo, gde je sada selo Jasenovo (Resava). Od Marka danas nema potomaka.

Druga porodica po starini jesu Konići (Stanojevići) poreklom od Peći, zatim Avramovići, čiji su preci došli iz Gložana (Resava), Pavlovići starinom iz Kovanice (srez despotovački), Miškovići i Jagorovići starinom sa Kosova, kao i Čerkenovići, i to oni od Prizrena, odakle su došli prvo u Sedlare (kod Svilajnca) pa ovamo, a veći deo tog velikog roda je promenio prezime u Kojadinovići,[1] Docići i Bogosavljevići po tri sina Nedeljka Čerkenovića[2] kao i Stanimirovići koji su starinom iz Glogovca i t. d.

Najviše doseljenika ima iz Resave, pa iz moravskih sela, zatim iz Lepenice, Moravice, iz Južne Srbije, od Timoka i Crne Reke, sa Kosova od Niša, iz Jasenice, Belice i sa Vlasine.[3] Jedna od Karađorđevih sestara bila je udata u Markovac i imala potomke.[4]

Prema izvoru iz 1928. godine, Markovac je imao školu "od pre osamdeset godina" (dakle: 1840-ih godina).[5] Godine 1912. podignuta je nova zgrada za školu. Do 1870. služili su se lapovskom crkvom a te iste godine podigli svoju. Godine 1921. Markovac je proglašen za varošicu. Ovde se nalazi OŠ „Drugi šumadijski odred” Markovac.

Godine 1892. osnovana je zemljoradničo-kreditna zadruga; 1894. osnovana je streljačka dryžina ; godine 1895. osnovana je Pevačka družina a 1898. onovana je Potrošačko-nabavljačka zadruga.(podaci su do kraja 1928. godine)[6] .[7]

Zapis[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalaze Zapis Stari hrast (Markovac) i Zapis Stojanovića hrast u Pinosavi (Markovac).

Privreda[uredi | uredi izvor]

Meštani se pretežno bave poljoprivredom, ali sve veći je broj privatnih firmi i trgovinskih radnji, veliki broj meštana radi u inostranstvu.

Ovde se nalazi Železnička stanica Markovac.

Markovac je takođe poznat po „starom hrastu" koji je star nekoliko stotina godina. Po ovom hrastu je i motel "Stari Hrast" dobio naziv. Motel "Stari Hrast" je poznato odmorište na Auto-put E-75 (Evropski put E75) sa parkinzima, rstoranom (domaća hrana), smeštajem i benzinskom pumpom.[8]

Galerija Motel "Stari Hrast"[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Markovac živi 2639 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,8 godina (40,7 kod muškaraca i 44,8 kod žena). U naselju ima 991 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,26. Veliki broj meštana je na privremenom radu u inostranstvu i preko leta dolaze na godišnji odmor.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 3.579
1953. 3.749
1961. 3.966
1971. 4.085
1981. 4.462
1991. 4.076 3.432
2002. 3.228 4.011
2011. 2.915
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[10]
Srbi
  
3.193 98,91%
Makedonci
  
7 0,21%
Crnogorci
  
3 0,09%
Hrvati
  
2 0,06%
Rusi
  
2 0,06%
Jugosloveni
  
1 0,03%
nepoznato
  
4 0,12%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Deda po ocu Miodraga Kojadinovića je od ovih Kojadinovića, mada je još kao dečak pre Prvog svetskog rata otišao na školovanje u Kragujevcu.
  2. ^ Nedeljko Čerkenović je i sam došao iz Prizrena u Sedlare i ubio Turčina, za šta je u Smederevskoj Palanci osuđen na smrt, a onda pred izvršenje smrtne kazne zatražio da bude odvezan da bi dao dar svojim dželatima "jer je to običaj", kojom prilikom je ubio kadiju i zato umesto vešanja bio rastrgnut na četvoro ("konjima na repove"), posle čega su njegova udovica i tri sina prebegli rođacima u Markovac, prema feljtonu "Ko su Šumadinci" Mileta Nedeljkovića, Glas javnosti 2001. [1]
  3. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812–1935 Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  4. ^ prema feljtonu "Ko su Šumadinci" Mileta Nedeljkovića, Glas javnosti 2001. [2]
  5. ^ N.B. "pre osamdeset godina" se odnosi na izvor iz 1928, dakle negde 1840-ih godina, kad se osnovne trogodišnje i četvorogodišnje škole u novoosnovanoj Srbiji i otvaraju.
  6. ^ Podaci su uzeti iz: T. Radivojević, Lepenica-posebni Deo u (rukopisu) i iz „Letopisa“ opštine varošice Markovca, Br. 8/1928)
  7. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19. dr. B. M. Drobnjaković (1925)Smederevsko Podunavlje i Jasenica)
  8. ^ „Sajt motela”. Arhivirano iz originala 24. 06. 2021. g. Pristupljeno 19. 06. 2021. 
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno (1927)„Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999).

Letopis period 1812–2009. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime su se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Inače Monografija Podunavske oblasti (Pančevo, 1929) koju je sastavio dr Vladimir Margan sačinjena je od tri dela i predstavlja i danas jedno od nezaobilaznih dela za proučavanje Srbije i Banata.

Napisali su najbolji poznavaoci pojedinih tema i problema – istaknuti istoričari, profesori univerziteta, direktori škola, seoski načelnici, ekonomisti, inžinjeri, sociolozi, lekari, crkvena lica, pravnici, kustosii bibliotekari. Ukupno 61 autor.
Stavljajući današnjim čitaocima na uvid ovo delo, koje se prvi put pojavljuje u ovom obliku, verujemo da ćemo zadovoljiti već dosta raširen interes za proučavanje prošlosti naših naselja.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]