Meri Pikford

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Meri Pikford
Portret Meri Pikford iz oko 1913.
Lični podaci
Puno imeGladis Luiz Smit
Datum rođenja(1892-04-08)8. april 1892.
Mesto rođenjaToronto[1], Kanada
Datum smrti29. maj 1979.(1979-05-29) (87 god.)
Mesto smrtiSanta Monika, Kalifornija, SAD
Porodica
SupružnikOven Mur (1911—1920)
Daklas Ferbanks (1920—1936)
Čarls Rodžers (1937—1979)

Potpis
Veza do IMDb-a

Meri Pikford (engl. Mary Pickford) je bila američko-kanadska[2] filmska glumica, rođena 8. aprila 1892. godine u Torontu (Kanada), a preminula 29. maja 1979. godine u Santa Moniki (Kalifornija).

Od pete godine glumila je u jednom pozorištu, sa osam je već bila na turneji, a sa 18 je nastupala na Brodveju. Igrala je u Usamljenoj vili Dejvida Grifita 1909. godine, a do 1913. godine igrala je isključivo na filmu. Jedna je od prvih filmskih zvezda.[3] Postala je simbol nevinosti i bila nadaleko čuvena po nadimku Američki slatkiš.[4][5][6] Bila je planetarna zvezda nemog filma, poznata i kao Devojka sa loknama, Mala Meri. U neme filmove koje je snimila spadaju Tesi sa olujne zemlje (1914), Sirota mala bogatašica (1917). Njen talenat za karakterizaciju, gracioznost i tempiranje komičnih situacija protraćen je u okrepljujućim (mada u velikoj meri zaboravljenim) filmovima kao što su Rebeka sa farme Sanibruk (Rebecca of Sunnybrook Farm, 1917), Poliana (Pollyanna, 1920), zbog kojih je kasnije dobijala uloge vrlo sličnog tipa. Bila je uz Daglasa Ferbanksa, svog drugog muža, najveća zvezda u periodu od 1915. do 1920. godine. Zajedno sa Dejvidom Grifitom, Čarlijem Čaplinom i Daglasom Ferbanksom kao oštroumna i sposobna poslovna žena osnovala je 1922. godine kompaniju Junajted Artists. Tek povremeno je dobila priliku da se oproba i u ulozi reditelja. Dobila je Oskara za najbolju glavnu glumicu za ulogu u svom prvom zvučnom filmu Koketa iz 1929. godine. Povukla se iz sveta filma 1933. godine. Dobila je Oskara za životno delo 1975. godine. Američki filmski institut je stavio na 24. mesto na listi 25. najvećih glumica 20. veka.[7]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Bista Meri Pikford na Univerzitetskoj aveniji, u blizini njenog rodnog mesta u Torontu.

Meri Pikford je rođena Gladis Mari Smit 1892. (iako je kasnije tvrdila da je 1893. ili 1894. godina njenog rođenja) na adresi 211 Univerzitetska avenija,[a] Toronto, Ontario.[8] Njen otac, Džon Čarls Smit, bio je sin engleskih metodističkih imigranata i radio je razne sitne poslove. Njena majka, Šarlot Henesi, bila je irskog katoličkog porekla i jedno vreme je radila kao krojačica. Ona je imala dvoje mlađih srodnika, takođe glumaca. Šarlot je nazvana „Loti Pikford” (rođena 1893), a Džon Čarls mlađi je nazvan „Džek Pikford” (rođen 1896). Da bi udovoljila rodbini svog muža, Pikfordova majka je svoju decu krstila kao metodiste, u veri njihovog oca. Džon Čarls stariji je bio alkoholičar; napustio je porodicu i umro 11. februara 1898. od smrtonosnog krvnog ugruška izazvanog nesrećom na radnom mestu dok je radio kao blagajnik na Nijagarskom parobrodu.[8]

Kada je Gladis imala četiri godine, njeno domaćinstvo je bilo pod zaraznim karantinom kao mera javnog zdravlja. Njihova pobožna baka po majci (Katrin Fajli Henesi) zamolila je rimokatoličkog sveštenika koji je bio u poseti da krsti decu. Pikfordova je u to vreme krštena kao Gladis Meri Smit.[9][10]

Nakon što je 1899. ostala udovica, Šarlot Smit je počela da prima podstanare, od kojih je jedan bio gospodin Marfi, pozorišni menadžer Kamings Stok kompanije, koji je ubrzo predložio da se Gladis, tada sa sedam godina, i Loti, tada šestogodišnjakinja, dobiju dve male pozorišne uloge – Gladis je glumila devojčicu i dečaka, dok je Loti igrala nemu ulogu u produkciji Srebrnog kralja u pozorištu Princeza u Torontu (koje je uništeno u požaru 1915, obnovljeno, i srušeno 1931), dok je njihova majka svirala orgulje.[11][8] Pikfordova je kasnije glumila u mnogim melodramama sa kompanijom Valentina Stok iz Toronta, konačno igrajući glavnu ulogu deteta u njihovoj verziji Srebrnog kralja. Svoju kratku karijeru u Torontu završila je glavnom ulogom Male Eve u Valentinovom ostvarenju Uncle Tom's Cabin, adaptiranom prema romanu iz 1852. godine.[8]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Meri Pikford, 1914–1915 (digitalno restaurirano)
Meri Pikford, 1916

Do ranih 1900-ih, pozorište je postalo porodično preduzeće. Gladis, njena majka i dvoje mlađih srodnika obišli su Sjedinjene Države železnicom, nastupajući u trećerazrednim kompanijama i predstavama. Posle šest siromašnih godina, Pikford je dozvolila sebi još jedno leto da dobije vodeću ulogu na Brodveju, planirajući da napusti glumu, ako ne uspe. Godine 1906, Gladis, Loti i Džek Smit su podržavali pevača Čonsija Olkota na Brodveju u Edmundu Berku.[12] Gladis je konačno dobila sporednu ulogu u brodvejskoj predstavi iz 1907. godine, The Warrens of Virginia. Komad je napisao Vilijam K. Demil, čiji se brat Sesil pojavio u glumačkoj ekipi. Dejvid Belasko, producent predstave, insistirao je da Gladis Smit preuzme umetničko ime Meri Pikford..[13] Međutim, nakon okončanja Brodvejskog izvođenja i turneje predstave, Pikfordova je ponovo ostao bez posla.

Dana 19. aprila 1909, direktor kompanije Biograf D. V. Grifit ju je scenski testirao u njujorškom studiju za ulogu u nikelodeonskom filmu Pippa Passes. Uloga je pripala nekom drugom, ali je Grifitovu odmah preuzeo Pikford. Brzo je spoznala da je filmska gluma jednostavnija od stilizovane scenske glume tog vremena. Većina glumaca u Biografu zarađivala je 5 dolara dnevno, ali nakon Pikfordovog jednog dana u studiju, Grifit je pristao da joj plaća 10 dolara dnevno uz garanciju od 40 dolara nedeljno.[14]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Uloge Meri Pikford
Godina
Srpski naziv
Izvorni naziv
Uloga
Napomena
1933. Secrets Mary Carlton/Mary Marlow
1931. Kiki Kiki
1930. Forever Yours -
1929. The Taming of the Shrew Katherine
1929. Coquette Norma Besant
1927. The Gaucho Maagd Mary
1927. My Best Girl Maggie Johnson
1926. Sparrows Molly
1926. The Black Pirate Invaller voor Billie Dove
1925. Ben-Hur: A Tale of the Christ Vrouw in publiek
1925. Little Annie Rooney Annabelle 'Little Annie' Rooney
1924. Dorothy Vernon of Haddon Hall Dorothy Vernon
1923. Rosita Rosita Rosita
1922. Tess of the Storm Country Tessibel 'Tess' Skinner
1921. Little Lord Fauntleroy Cedric Errol/Weduwe Errol
1921. Through the Back Door Jeanne
1921. The Nut Feestganger
1921. The Love Light Angela Carlotti
1920. Suds Amanda Afflick
1920. Pollyanna Pollyanna Whittier
1919. Heart o' the Hills Mavis Hawn
1919. The Hoodlum Amy Burke
1919. Daddy-Long-Legs Jerusha 'Judy' Abbott
1919. Captain Kidd, Jr. Mary MacTavish
1918. Johanna Enlists Johanna Renssaller
1918. How Could You, Jean? Jean Mackaye
1918. M'Liss Melissa 'M'liss' Smith
1918. Amarilly of Clothes-Line Alley Amarilly Jenkins
1918. Stella Maris Miss Stella Maris/Unity Blake
1917. The Little Princess Sara Crewe
1917. Rebecca of Sunnybrook Farm Rebecca Randall
1917. The Little American Angela Moore
1917. A Romance of the Redwoods Jenny Lawrence
1917. The Poor Little Rich Girl Gwendolyn
1917. The Pride of the Clan Marget MacTavish
1916. Less Than the Dust Radha
1916. Hulda from Holland Hulda
1916. The Eternal Grind Louise
1916. Poor Little Peppina Peppina
1916. The Foundling Molly O
1915. Madame Butterfly Cho-Cho-San
1915. A Girl of Yesterday Jane Stuart
1915. Esmeralda Esmeralda Rogers
1915. Rags Rags/Alice McCloud
1915. Little Pal 'Little Pal'
1915. The Dawn of a Tomorrow Glad
1915. Fanchon, the Cricket Fanchon
1915. Mistress Nell Nell Gwyn
1915. The Foundling Molly O
1914. Cinderella Cinderella
1914. Behind the Scenes Dolly Lane
1914. Such a Little Queen Koningin Anna Victoria
1914. The Eagle's Mate Anemone Breckenridge
1914. Tess of the Storm Country Tessibel Skinner
1914. A Good Little Devil Juliet
1914. Hearts Adrift Nina
1913. Caprice Mercy Baxter
1913. In the Bishop's Carriage Nance Olden
1909. Zapečaćena soba The Sealed Room dvorska dama

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 211 Univerzitetska avenija u vreme rođenja Meri Pikford bila je na uglu Univerzitetske avenije i ulice Elm, sada gde se nalazi Bolnica za bolesnu decu. Univerzitetska avenija je kasnije proširena južno od Kvin ulice, i adrese su renumerisane.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Photoplay, Volume 18, Issues 2–6. Macfadden Publications. 1920. str. 99. 
  2. ^ Photoplay, Volume 18, Issues 2–6. Macfadden Publications. 1920. str. 99. 
  3. ^ „Who Was Mary Pickford?”. WorldAtlas (na jeziku: engleski). 15. 7. 2019. Pristupljeno 3. 5. 2020. 
  4. ^ Baldwin, Douglas; Baldwin, Patricia (2000). The 1930s. Weigl. str. 12. ISBN 1-896990-64-9. 
  5. ^ Flom, Eric L. (2009). Silent Film Stars on the Stages of Seattle: A History of Performances by Hollywood Notables. McFarland. str. 226. ISBN 978-0-7864-3908-9. 
  6. ^ Sonneborn, Liz (2002). A to Z of American Women in the Performing Arts. Infobase. str. 166. ISBN 1-4381-0790-0. 
  7. ^ Love, Claire; Pollack, Jen; Landsberg, Alison (2017). „Silent Film Actresses and Their Most Popular Characters”. National Women's History Museum. 
  8. ^ a b v g Whitfield, Eileen: Pickford: the Woman Who Made Hollywood (1997), pp. 8, 25, 28, 115, 125, 126, 131, 300, 376. University Press of Kentucky; ISBN 0-8131-2045-4
  9. ^ Kevin Brownlow (1968). The Parade's Gone by ... University of California Press. str. 123. ISBN 978-0-520-03068-8. „I was baptized Gladys Marie by a French priest – Gladys Marie Smith. David Belasco settled on Pickford after I told him the various names in my family ... 
  10. ^ Leavey, Peggy Dymond (2011). Mary Pickford: Canada's Silent Siren, America's Sweetheart. Dundurn. str. 15. ISBN 978-1-4597-0076-5. Pristupljeno 19. 5. 2014. „Gladys Smith (Mary Pickford) was baptized in the Catholic faith at the age of four at her home by a visiting priest. 
  11. ^ Leavey, Peggy Dymond (2011). Mary Pickford: Canada's Silent Siren, America's Sweetheart. Toronto, Canada: Dundurn. ISBN 978-1-55488-945-7. Pristupljeno 31. 10. 2018. 
  12. ^ Pictorial History of the American Theatre 1860–1985 by Daniel C. Blum, c. 1985
  13. ^ „Mary Pickford at Filmbug.”. Filmbug. Pristupljeno 24. 1. 2007. 
  14. ^ Mary Pickford, Sunshine and Shadow, Doubleday & Co., 1955, p. 10.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]