Pređi na sadržaj

Miraž 2000

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miraž 2000
Miraž 2000
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Uveden u upotrebu1982.
Statusu upotrebi
Broj primeraka601
Dužina14,36
Razmah krila9,13
Visina5,20
Površina krila41
Prazan7.500
Normalna poletna13.800
Maks. masa pri uzletanju17.000 kg
Turbo-mlazni motor1× SNECMA M53-P2 mlazni motor sa naknadnim sagorevanjem
Potisak TMM64,3 kN
Brzina krstarenja2.333 km/h
Dolet~3.300 km
Plafon leta17.060 m
Brzina penjanja17.100 m/min

Miraž 2000 (fr. Mirage 2000) je francuski višenamenski, lovačko-presretački borbeni avion sa jednim turbomlaznim motorom. Razvila ga je kompanija Daso Avijasion (fr. Dassault Aviation) krajem 1970-ih, za potrebe francuskog ratnog vazduhoplovstva. Proizveden je u više različitih varijanti. Varijante uključuju Miraž 2000N i Miraž 2000D (za nuklearni napad), Miraž 2000-5 i nekoliko varijanti za izvoz. Proizvedeno je oko 600 primeraka. Miraž 2000, pored francuskog, nalazi se još u vazduhoplovstvima 8 drugih zemalja.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Miraž 2000 Francuskog vazduhoplovstva

Na temelju zahteva francuskog ratnog vazduhoplovstva, ranih 1970-ih godina, pokrenut je projekat „Budući borbeni avion“. Proizvođač Daso Avijasion ponudio je dvomotorni Miraž 2000, ali je avion bio preskup pa je projekat obustavljen 1975. godine. Nakon toga, Daso je ponudio jednomotorni Miraž 2000 kao alternativu, te je 18. decembra 1975. godine, od francuske vlade dobio odobrenje za nastavak projekta. Ovo je bio povratak na prvu generaciju Miraža, ali sa nekoliko inovacija kojima je trebalo da se reše nedostaci. Tokom razvoja ovog aviona, konkurentske kompanije „General Dynamics” i Lokid Martin su pobedili kompaniju Miraž i uspeli da svoje avione F-16 prodaju Belgiji, Holandiji, Danskoj i Norveškoj. Tako je ratno vazduhoplovstvo ovih zemalja u naoružanje uvelo F-16 umesto „Dassault Mirage F1” kojeg je ponudio Francuski proizvođač. Takođe, te zemlje postali su i američki strateški NATO partneri te jedni od najvećih korisnika F-16 lovca na svetu.

Uprkos tom porazu, bilo je jasno da će mali jednomotorni lovac kojeg je u to vreme proizvodio Daso Avijasion biti najcenjeniji kod stranih kupaca. Takođe, uspeh Miraž 2000 podstaknuće i razvoj dvomotornog „Miraž 4000”, ali on neće ostvariti doslovno nikakav uspeh u odnosu na prethodnika.

10. marta 1978. izveden je prvi let prototipa aviona a njime je upravljao test-pilot Žan Koro. Zahvaljujući primenama novih tehnologija kao i temeljenju novog vazduhoplova na Miraž III, prošlo je svega 27 meseci od kada je pokrenut projekt pa do prvog leta.

U leto 1978. na „Farnborough” vazdušnoj izložbi, avion je pokazao odličnu sposobnost upravljanja ali i neočekivano malu potpunu kontrolu pri brzini od 204 km/h i napadnom kutu od 26 stupnjeva. Mira\ 2000 bio je jedna od zvezda na izložbi te postao direktni protivnik za F-16. Nakon toga, usledila je izrada drugog prototipa 18. septembra 1978. i trećeg prototipa 26. septembra 1979. godine. Nakon 400 sati leta, avioni su poslati u „CEV” (fra. Centre d'Essais en Vol). Četvrti prototip napravljen je za Dasove potrebe, dok je na kraju prvi dvosjed Mirage 2000B poletio 11. oktobra 1980.

Prvi proizvodni primerak poleteo je 20. novembra 1982. godine. Istovremeno, avion ulazi u operativnu službu. Zadnji primerak proizveden je 2007. a izručen je grčkom ratnom vazduhoplovstvu. Tokom NATO bombardovanja Republike Srpske 1995. godine, PVO Vojske Republike Srpske oborila je 2 ovakva aviona.

Opis[uredi | uredi izvor]

Avion Miraže 2000 je projektovan prvenstveno kao jednosed lovac-presretač. Po aerodinamičkoj šemi pripada konfiguraciji aviona bez horizontalnog repa. Dobre manevarske i borbene karakteristike su mu omogućene delta krilom, ugradnjom električnih komandi, intenzivnom upotrebom kompozitnih materijala, savremenim nišansko-navigacijskim sistemom, višemodnim radarom i širokim spektrom naoružanja koje je na njega integrisano. Osnovna verzija aviona je Miraž 2000C, a za obuku se koristi verzija dvoseda Mirage 2000B.

Francuski Miraž 2000 na vežbi 2006.

U lovačkoj varijanti Mirage 2000C nosi dva topa DEFA 554 kalibra 30 mm sa borbenim kompletom od 2h125 granata i rakete vazduh-vazduh: „Super 530D” ili „Super 530E” srednjeg dometa, i „R-550 Magic” kratkog dometa. Pored lovačko-presretačkih zadataka, u sekundarnoj nameni Miraž 2000 može da napada i ciljeve na zemlji. Za tu namenu koristi rakete „V-Z”, dve laserski samonavođene rakete „AS-30L”, protivradarske rakete „Armat”, protivbrodske rakete „Exocet” i nevođene rakete; bombardersko naoružanje: vođene avio-bombe, kasetne avio-bombe i klasične avio-bombe. Ukupna nosivost ubojnih sredstava iznosi oko 6.000 kg. Vremenom je avion sve više i više optimiziran za dejstvo po ciljevima na zemlji i to u verziji Miraž 2000N, za nuklearne napade i u verziji Miraž 2000D, za konvencionalne napade. Obe varijante aviona su dvosedi. Zahvaljujući pouzdanosti nove opreme, pre svega višemodnog radara i navigacijskog sistema, smanjuje se radno opterećenje pilota, tako da su stvoreni uslovi za razvoj višenamenskog aviona jednoseda, koji će moći da dejstvuje u svim vremenskim uslovima, danju i noću. Tako je razvijen novi avion Miraž 2000-5, koji podjednako uspešno izvršava zadatke u varijanti vazduh-vazduh i vazduh-zemlja. Avion može da nosi osam raketa vazduh vazduh i dva topa od „30mm DEFA”. Integracijom novih raketa „MICA” srednjeg dometa, sa radarskim ili IC-samonavođenjem, još više je poboljšan borbeni potencijal aviona. U varijanti za dejstvo V-Z može da nosi protivbrodske rakete „Exocet”, leteći dispanzer „Apache” za dejstva po ciljevima na zemlji sa distance i laserski samonavođene avio-bombe od 100 kg sa odgovarajućim kontejnerom za ozračivanje ciljeva. Opremljen je višemodnim radarom „RDY”, koji istovremeno može da otkriva 24 cilja i da u toku skeniranja prati osam ciljeva. Prvi let višenamenskog aviona Miraž 2000-5 je izveden 24. oktobra 1990. godine.

Pored verzije Miraž 2000C i Miraž 2000-5 firma Daso za prodaju nudi i avion Miraž 2000E, sličan avionu Miraž 2000D. Prisustvo drugog člana posade na Miraž 2000E povećava tačnost navigacije i tačnost dejstva vođenog naoružanja naročito noću. Sa njega su skinuti topovi, a rakete V-V su zadržane u istom broju kao i kod aviona Miraž 2000-5.

Miraž 2000 u odnosu na svoje prethodnike razlikuje se po usavršenoj aerodinamici i po avionici. Ima impulsno-doplerov radar, novi prikazivački sistem, bolju stabilnost i nove, električne komande leta. Takva avionika i aerodinamička konfiguracija su mu omogućile da postane veoma agilan i da bude upravljiviji od dotadašnjih "deltaša". S obzirom da nema horizontalni rep, sve upravljačke površine su mu smeštene na izlaznim ivicama krila u obliku elerona, koji objedinjuju rad krilaca i krmila visine.

Prvi prototip Miraža 2000C je poleteo 10. marta 1978. godine, a prvi serijski avion 20. novembra 1982. godine. Ukupno su proizvedena četiri prototipa, što je za avione ovakve klase optimalan broj. Prvih 37 aviona je opremljeno višemodnim impulsno-doplerovim radarom „RDM” firme „Thompson-CSF”, poznatim pod nazivom „Cyrano 500” i motorom M53-5 potiska 5.500/8.800 daN. Od trideset osmog aviona pa nadalje, motor M53-5 je zamenjen modelom M53-P2 potiska 6.600/9.700 daN. Prva jedinica opremljena lovcima Miraž 2000C je bila "Cigognes", formirana 2. jula 1984. godine u Dijonu.

Miraž 2000 može izvoditi manevre u horizontalnoj i vertikalnoj ravni sa najvećim opterećenjima na malim i srednjim visinama. Pri preopterećenju od +7 g dolazi do automatskog blokiranja komandne palice, ali se to blokiranje može savladati namernim dodatnim zatezanjem palice, tako da se manevar može izvršiti sa maksimalno dozvoljenim preopterećenjem od +9 g. Mehanička zadrška na komandama ugrađena je u cilju zaštite pilota od gubitka svesti pri naglom davanju maksimalnog opterećenja.

Ispitivanja su pokazala da je brzina uzdizanja identična brzini F-14A, a da ne zaostaje ni za ostalim zapadnim avionima tipa F-15A, F-16A i F-18A i da je znatno veća nego kod aviona F-5E i Miraž F-1. Odnos borbenog opterećenja aviona prema ukupnoj masi aviona kod prototipa Miraž 2000 veći je nego kod aviona tipa F-16 i F-18, i znatno veći nego kod aviona tipa Miraž F-1, F-15 i F-4B. Ispitivanjima je utvrđeno da odnos potiska prema težini ovog aviona u poletanju ne zaostaje za avionima tipa F-15, F-16, F-18, a da je nešto veći nego kod aviona Tornado, F-4E, F-5E i F-14A. Prilikom ispitivanja mogućnosti aviona Miraž 2000 za presretanje ciljeva u okviru sistema PVO, utvrđeno je da avion može da izvrši uspešno presretanje i uništenje cilja u vazduhu za manje od četiri minuta.

Miraž 2000 Ujedinjenih Arapskih Emirata tokom Zalivskog rata

Neprijateljev avion koji je leteo na visini od 22.500 m brzinom od 2,5 Maha, bio je udaljen 200 km od aerodroma. Nakon datog znaka za poletanje aviona, Miraž 2000 je poleteo, a zatim penjao brzinom od 0,95 Maha. Na visini od 7.600 m i udaljenosti 80 km od aerodroma, Miraž 2000 je zahvatio na radaru cilj koji je bio udaljen 110 km. Vođena raketa je lansirana sa visine 12.160 m, tj. kada je horizontalna udaljenost između dva aviona bila 20 km. Označavanje cilja od strane Miraža je vršeno sve do visine 14.280 m, kada je prekinuto jer je cilj bio uništen.

Tokom izvođenja vatrenih dejstava po objektima na zemlji, sa osnovnom visinom leta od 150 m i brzinom od 980 do 1.100 km/h, sa dve rakete tipa „Magic”, četiri avio-bombe mase od po 250 kg i tri podvesna rezervoara za gorivo (4.700 l), borbeni radijus iznosi oko 1.000 km. Sa dve rakete tipa „R.550 Magic”, osam avio-bombi tipa „Matra Durandal”, ili sa pet avio-bombi tipa „BLG 66 BelOuga” i dva podvesna rezervoara od po 1.700 l goriva, u profilu leta Vi-Ni-Vi borbeni radijus aviona iznosi 1.200 km.

Ukoliko uporedimo tri aviona Miraž 2000C, F-16 i F-18, na osnovu njihovih performansi, zanemarujući stepen obučenosti pilota, možemo izvući sledeća saznanja. Navedeni avioni predstavljaju istu generaciju aviona odvojenih po koncepciji i tehnologiji mada su, otprilike, Miraž 2000C i F/A-18 mlađi za oko pola generacije tehnološkog procesa.

Sa pilotskog stanovišta procedura pripreme i pokretanja Miraž 2000 je jednostavnija, nego kod F-16. Samoprovera komandi leta kod Miraž 2000 traje osam sekundi, a 45 sekundi kod F-16. Mira 2000 je spreman za poletanje 75 sekundi nakon signala za uzbunu, a F-16 treba dva minuta. Ove karakteristike odslikavaju Miražovu ključnu ulogu lovca-presretača. Piloti aviona F-16 smatraju da je udobnije leteti na Miraž 2000, jer se kod njega ne javlja nikakav momenat skretanja u toku valjanja i nije potrebna nikakva korekcija komandi za držanje aviona u pravolinijskom letu tokom izvođenja višestrukih valjaka.

Miraž 2000 Tajvanskog vazduhoplovstva

No, velika prednost F-16 u bliskoj borbi u vazduhu je njegov znatno veći potisak, koji obezbeđuje mnogo veće ubrzanje pri poletanju i F-16 mnogo brže postiže 9 g. Miraž 2000 ima mehanički ograničavač na 7 g, koji pilot mora da savlada snažnijim povlačenjem palice. Taj ograničavač je uveden, da bi se sprečilo prenaglo postizanje 9 g, odnosno, da bi se pilot zaštitio od eventualnog gubitka svesti. Miraž 2000 stiče očiglednu prednost nad F-16 prilikom ubrzanja pri visokim brojevima Maha. Piloti F-16 imaju instrukciju da ne podižu avion iznad 60° ili da ne usporavaju ispod 280 km/h tokom manevrisanja ili akrobatskog letenja, dok Miraž 2000 može da uspori do nulte instrumentalne brzine i da povrati letne osobine u poniranju. Njegove komande ponovo postaju efikasnije i pri brzini od oko 150 km/h. Nišanski simboli za top su bolji kod F-16, u odnosu na Miraž 2000, ali je izračunavanje linije za nišanjenje dosta stabilnije i vidljivije kod Miragž 2000.

Avioni F-16 i Miraž 2000 po dimenzijama i masi su približno isti, dok je F-18 nešto veći i teži. Avioni tipa F-16 i F-18 imaju veći potisak motora i veću potošnju goriva od aviona Miraž 2000. Veći potisak motora navedenim avionima daje prednost u dugotrajnim manevrima, kada se borba u vazduhu produžava, ali višak potiska kod F-16 se gubi pri brzini od 1,7 Maha, delimično i zbog fiksnog uvodnika vazduha. Takođe, avioni F-16 i F-18 imaju bolju upravljivost u ustaljenim manevrima na malim visinama. Avion Miraž 2000 ima manje specifično opterećenje krila u odnosu na oba navedena aviona što mu daje prednost u neustaljenim manevrima, kada je neophodno da se avion što pre dovede u poziciju za lansiranje raketa kratkog dometa. Miraž 2000 bez posebnih ograničenja, tokom vođenja borbe u vazduhu, može da prelazi uglove penjanja od 60 stepeni (za druga dva aviona postoje ograničenja) ili da smanji brzinu leta, čak i do nule, a da zatim vrlo brzo postane upravljiv (od 150 km/h) što druga dva navedena aviona ne mogu.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Francuski Miraž 2000 s naoružanjem.

Primenjujući koncept delta krila kao na Miraž III, Daso je izradio novi dizajn za svoje avione. Ova konfiguracija nije idealna za okretnost, nisku visinu leta te malu uzletno-sletnu stazu, ali ima prednosti poput velike brzine leta, jednostavnosti gradnje, teške uočljivosti na radaru i unutarnjeg volumena.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Značaj Miraž 2000 bila su nisko postavljena delta krila. Avion je imao i četiri "vazdušne kočnice", po dve na svakom krilu. One su postavljene na vrhu krila,veoma slično kao i kod Miraž III. Pilotu je to omogućavalo zadržati kontrolu pri većim napadnim uglovima. Neutralna tačka bila je postavljena ispred centra gravitacije aviona dajući pilotu opuštenu stabilnost kako bi se povećala manevarska sposobnost. Prilikom kočenja avion primenjuje ugljenične kočnice. Kao i kod drugih lovaca, sleće na zadnje dvostruke točkove i služi se padobranom iz repa kao kočnicom (iznad izduvne cevi aviona). Na prednjem delu aviona, s desne strane ispred kokpita, nalazi se cev za dopunu gorivom tokom leta.

Sistem kontrole letenja[uredi | uredi izvor]

Miraž 2000 ima automatski sistem kontrole leta osiguravajući time visoki nivo agilnosti i lakše rukovanje zajedno sa stabilnošću i preciznijim upravljanjem u svim situacijama. Sistem je pouzdan te do sada nije zakazao.

Pilotska kabina[uredi | uredi izvor]

Miraž je dostupan kao višenamenski lovac jednosed i dvosed. Piloti sede u izbacivim sedištima „SEMB Mark 10” koja se mogu katapultirati na nultoj visini (piloti se mogu sigurno katapultirati iz kabine dok je avion na zemlji). Sedišta „SEMB Mark 10” napravljena su po licenci britanskih sedišta „Martin-Baker Mark 10”. Za razliku od američkog F-16, kod Miraž-a pilot sedi u konvencionalnom položaju te sedište nije postavljeno pod kosinom sa zadnje strane (kao kod F-16. Kokpit je veoma malen ali uprkos tome vidljivost iz kokpita je veoma dobra, no svejedno manja je nego kod F-16. To posebno vredi na položaju od "šest sati".

Kod instrument ploče (Miraž 2000C) dominira „Sextant VE-130” zaslon koji prikazuje podatke vezane uz kontrolu leta, navigaciju, cilj (metu) te raspoloživo oružje. Na instrument ploči smešten je i radarski zaslon „VMC-180”. S donje leve strane ploče smešteni su navigacijski instrumenti i visinomer. S desne strane instrument ploče postavljeni su instrumenti vezani za motor aviona. Kraj instrument ploče nalazi se i "sigurni" radio za komunikaciju s drugim avionima iz eskadrile ili kontrolnim tornjem.

Elektronska oprema[uredi | uredi izvor]

Elektronska oprema vezana za Miraž 2000B/C obuhvata navigacijski sistem „Safgem ULISS 52”, TRT radio visinomer, centralno digitalni računar „Dassault Electronique Type 2084”, digitalnu informacionu jedinicu te informacioni kompjuter „Sextant Avionique Type 90”.

Paket komunikacijske opreme uključuje:

  • „LMT NRAI-7A IFF” odašiljač,
  • „IO-300-A” prijemnik,
  • „TRT ERA 7000 V/UHF” primopredajnik i
  • „TRT ERA 7200 UHF” ili „EAS” sistem sigurne komunikacije.

Radar[uredi | uredi izvor]

Miraž 2000C na pariskoj izložbi 2007.

Radari „Thomson-CSF RDM” (multifunkcionalni radar) i „Dassault Electronique/Thomson-CSF RDI” (impulsni radar) ugrađivani su u Miraž-ove modele C i D. Svaki od tih radara imao je operativni raspon od 100 km. Oni su predstavljali evoluciju „Cyrano” radara s više modernijih jedinica obrade podataka te boljim sposobnostima,vidljivosti kao i preciznosti protiv zemaljskih meta. Efektivni domet radara bio je 60 - 70 km ako se radi o ciljevima koji su na nižim visinama. Takođe, noviji radari povezani su sa „Super R.530F” projektilima. Tu mogućnost imalo je prvih 37 aviona isporučenih francuskom vazduhoplovstvu te većina aviona namenjenih inostranom tržištu. Ta mogućnost može se primenjivati i na protivbrodskim i vazduh-zemlja raketama. Prvi „Thomson-CSF RDM” radari nisu bili povezani sa „Super R.530F” raketama ali to je ubrzo rešeno. Neki noviji Miraž 2000-5 lovci namenjeni izvozu koriste „RDY” radar. Taj radar omogućuje praćenje više meta istovremeno.

Protivmere bezbednosti[uredi | uredi izvor]

Miraž 2000 opremljen je s „RWR” prijemnikom s radarskim upozorenjem ako se radi o protivničkom avionu, radaru, kao i topom namenjenim odbranii sl. „RWR” prijemnik zajedno s antenom nalazi se na krilu Miraža. Takođe, na krilo aviona postavljen je „Dassault Sabre RF” koji ima istu funkciju kao i „RWR” prijemnik. Na prve primerke Miraža postavljeni su „Dassault Éclair” toplotni mamci. Oni su s vremenom zamenjeni boljim „Matra Spirale” mamcima. Po dva takva sistema ugrađena su na svako krilo te imaju ukupni kapacitet od 224 patrone mamaca.

Motori i sistem goriva[uredi | uredi izvor]

Prvih 37 Miraž 2000 imali su „Snecma M53-5” mlazni motor dok su sledeći primerci koristili „Snecma M53-P2”” mlazne motore. Oni mogu stvoriti 64 kN potiska dok s dopunskim sagorevanjem mogu stvoriti snagu do 95,1 kN potiska. Avion upotrebljava dva usisnika vazduha (u obliku polukruga) kojima se motor snabdeva vazduhom. Jedan je postavljen s leve a drugi s desne bočne strane aviona, iza kokpita lovca.

Ukupni unutrašnji kapacitet goriva koji Miraž može ponijeti zavisi od modela:

  • Miraž 2000C/E - maks. kapacitet od 3.978 litara goriva,
  • Miraž 2000 B/N/D/S - maks. kapacitet od 3.904 litara goriva.

Kako bi se povećao dolet lovca postoje i odbacivi rezervoari od 1.300 i 1.700 litara goriva koji su smešteni na krilu.

Naoružanje i nosivost[uredi | uredi izvor]

Miraž 2000 opremljen je s dva „DEFA 554” (danas GIAT 30mm) revolverska topa od kojih svaki ima po 125 metaka. Može se odrediti brzina paljbe od 1200 ili 1800 metaka po minuti. Svaki metak teži 275 grama te može postići brzinu od 800 km/h.

Projektil „Exocet”

Zavisno od modelu, Miraž 2000 može prenositi od 6,3 do 7 tona eksplozivnog oružja. Ispod lovca nalaze se devet "podvesnih tačaka" na koje se mogu montirati rakete, bombe i sl. Po dva nosača montirana su ispod svakog krila dok ih je pet montirano ispod trupa. Na krilima se mogu nalaziti dve „Matra Super 530D” radarski navođene rakete vazduh-vazduh srednjeg doleta. Takođe nosačima na krilima namenjene su i dve laserski navođene „Matra R.550 Magic” rakete kratkog dometa. Novije verzije Miraž 2000C koriste modernije „MBDA MICA IR/IF” rakete vazduh-vazduh umesto starijih „Matra Super 530D” raketa. Od vazduh-zemlja projektila, Mirage 2000 može upotrebljavati i :

  • „AM39 Exocet” protivbrodski projektil
  • „AS-30L” laserski navođeni projektil
  • „ASMP” nuklearni projektil

Takođe u raspoloživom arsenalu Miraža, mogu se upotrebljavati i devet „Mk.82” bombi.

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Grčka[uredi | uredi izvor]

Miraž 2000 Grčkog ratnog vazduhoplovstva

U vazdušnoj borbi iznad Egejskog mora 8. oktobra 1996. Grčkoi Miraž 2000 je raketom „R.550 Magic II” oborio turski F-16D. Grčka uspešno koristi Miraž 2000 kao lovce-presretače protiv turskih F-16 koji svakodnevno narušavaju vazdušni prostor Grčke republike.

Francuska[uredi | uredi izvor]

Avioni Miraž 2000 francuskog ratnog vazduhoplovstva upotrebljavali su se tokom Zalivskog rata kao i u vazdušnim operacijama NATO-a tokom rata u Bosni i na Kosovu. Tokom jedne operacije iznad Bosne 1995. godine, pripadnici vojske RS oborili su dva aviona Miraž 2000 sovjetskim prenosivim raketnim sistemom 9K38 Igla. Francuska je Miraž 2000D upotrebljavala u sklopu međunarodnih vojnih snaga kao podršku tokom borbenih operacija u Avganistanu 2001. i 2002. Avioni su se primenjivali za precizno izvođenje napada laserski navođenim bombama.

Miraž 2000 u francuskoj vojsci biće zamenjen avionom Daso Rafal koji je u operativnu primenu ušao 27. juna 2006. godine. Međutim, u leto 2007. Daso Rafal povučen je iz službe u Avganistanu budući da ga je Francuska navela kao područje visokog rizika. Stoga je za to područje aktivirana ponovna upotreba tri lovca Miraž 2000 kao podrška jedinicama NATO.

Indija[uredi | uredi izvor]

Indijski Miraž 2000

Indijci su svojim Miraž 2000 lovcima dodelili ulogu aviona za nuklearni napad. 1999 kada je između Indije i Pakistana izbio Kargilski rat zbog Kašmira, Miraž 2000 pokazao je dobre karakteristike na himalajskim vrhovima. Uspeh je tim veći što su indijski Miragži imali ograničene vazdušne sposobnosti te su bili mnogo teži zbog nošenja laserski navođenih bombi. Zanimljivo je spomenuti da su dva Miraž 2000 iz eskadrile imala 515 letova te su obavila 240 vazdušnih napada u kojima su izbacili ukupno 55.000 kg bombi, raketa i ostalog eksplozivnog oružja. Miraž 2000 u tom sukobu obavljao je glavnu funkciju za napad dok je sovjetski MiG-29 upotrebljavan kao vazdušna podrška. Lako održavanje i veliki nivo mogućnosti koje se s njime mogu postići, omogućili su da Miraž 2000 postane jedan od najefikasnijih aviona indijskog ratnog vazduhoplovstva u istoriji. Pored nuklearnog udara,Indijski Miraž 2000 avioni imaju namenu da pronalaze i uništavaju neprijateljske radare i borbena sredstva na zemlji. Na vežbama unutar Indijskog vazduhoplovstva,pokazalo se da je Miraž 2000 mnogo bolji avion u odnosu na MiG-29,stoga je Indija pored kupovine i proizvodnje Suhoj Su-30,takođe izdvojila velike sume novca kako bi modernizovala svoju flota aviona Miraž 2000. Indijski inžinjeri su takođe razvili domaći laki lovački avion „HAL Tejas” koji poseduje mnogobrojna svojstva poput Miraž 2000.

Drugi korisnici[uredi | uredi izvor]

Ujedinjeni Arapski Emirati upotrebljavali su svoje Miraž 2000 tokom Zalivskog rata ali u malo vazdušnih operacija. Tajvan je upotrebljavao Miražove modele 2000-5EI za testiranje oružja i vazdušne vežbe. 1998. Miražov dvosed DI ispalio je jedan „MICA” projektil te je pogodio cilj koji je bio 67 km daleko. To je bilo prvo lansiranje „MICA” projektila izvan Francuske. Drugi „MICA” projektil ispaljen izvan Francuske bio je na istočnoj obali Tajvana 2000. godine.

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Prikaz aviona Miraž 2000

Opšte[uredi | uredi izvor]

  • Posada = 1 ili kod dvoseda 2
  • Dužina aviona = 14,36 m
  • Razmah krila = 9,13 m
  • Visina aviona = 5,2 m
  • Površina krila = 41 m²
  • Masa praznog = 7.500 kg
  • Poletna masa = 13.800 kg
  • Maksimalna masa poletanja = 17.800 kg
  • Pogon = 1 h „SNECMA M53-P2”
  • Bazni potisak = 64,3 kN
  • Potisak sa dopunskim sagorevanjem= 95.1 -{kN}

Performanse[uredi | uredi izvor]

  • Maksimalna brzina = 2.336 km/h
  • Borbeni radijus = 1.550 km
(sa dodatnim tankovima za gorivo)
  • Dolet = 3.335 km
  • Plafon = 17.060+ m
  • Brzina penjanja = 285 m/s
  • Specifično opterećenje krila = 337 kg/m²
  • Odnos: potisak/masa = 0,7

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

  • Topovi = 2h 30mm DEFA,125 komada municije po topu
  • Podvesne tačke = ukupno 9 sa ukupnim kapacitetom od 6.300kg goriva i ubojnih sredstava
  • Rakete = „Matra 68 mm”, nevođena raketna zrna,18 komada po kapsuli
    • Vazduh-vazduh:
      • 6h „MBDA MICA IR/RF” (Miraž 2000-5, Miraž 2000-9, Miraž 2000I)
      • 2h „Matra R550 Magic-II” ili 2h „„Matra Super 530D”” (Miraž 2000C)
    • Vazduh-zemlja:
      • 2h „AM.39 Exocet” (Miraž 2000 EG, Miraž 2000-5 Mk2)
  • Bombe:
    • nenavođene:
      • Mk.82
    • navođene:
      • „PGM 500” ili „PGM 2000” modularne navođene bombe (Miraž 2000-9)
      • 2h „AS-30L” laserski navođene rakete (Miraž 2000D)
      • 2h „GBU-12” laserski navođene bombe (Miraž 2000D, Miraž 2000C i Mirage 2000N)
      • 1h „GBU-12” laserski navođena bomba (Miraž 2000D, Miraž 2000C i Mirage 2000N)
      • 1h „GBU-24” laserski navođena bomba (Miraž 2000D, Miraž 2000C i Mirage 2000N)
      • 1h „GBU-49” laserski navođena bomba (Miraž 2000D)

Avionika[uredi | uredi izvor]

  • Thomson-CSF RDY (Radar Doppler Multi-target) radar (Miraž 2000-5)

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Korisnici aviona Miraž 2000
Spisak korisnika i modela
 Francuska
Model Svrha Količina
2000C Lovac jednosed 124
Model koji je nadograđen 2000-5F 37
2000D Dvosed za konvencionalni napad 86
2000N Dvosed za nuklearni napad 75
2000B Dvosed s opremom od 2000C 30
Ukupno 315
 Indija
2000H Model koji će biti nadograđen kao 2000-5 41
2000TH Dvosed za vežbu i trening 10
Ukupno 51
 Ujedinjeni Arapski Emirati
2000EAD Višenamenski jednosed 22
2000-9 Lovac jednosed 20
2000-9D Dvosed za vežbu i trening 12
2000RAD Jedinstveni model za izviđanje 8
2000DAD Dvosed za vežbu i trening 6
Ukupno 68
 Republika Kina
2000-5EI Model sličan modelu 2000-5 48
2000-5DI Model sličan modelu 2000-5D 12
Ukupno 60
 Grčka
2000EG Model sličan modelu 2000C 22
2000-5 Mk 2 Višenamenski lovac 25
2000BG Dvosed za vežbu i trening 8
Ukupno 55
 Egipat
2000EM Model sličan modelu 2000C 16
2000BM Dvosed za vežbu i trening 4
Ukupno 20
 Katar
2000-5EDA Lovac jednosed 9
2000-5DDA Dvosed za vežbu i trening 3
Ukupno 12
 Peru
2000P Višenamenski lovac jednosed 10
2000DP Dvosed za vežbu i trening 2
Ukupno 12

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

Brazilski Miraž 2000
  •  Brazil -12 komada polovnih Miraž 2000 kupljeni od Francuske 2005 kao zamena za starije Miraž III. Svih 12 komada povučeni iz upotrebe 20. decembra 2013.
 Brazil
Model Svrha Količina
2000C lovac jednosed 10
2000B Dvosed za vežbu i trening 2
Ukupno 12

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]