Muzički album

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi albumi su bili pakovani u obliku knjige, kao album sa fotografijama.

Muzički album ili samo album je kolekcija audio ili muzičkih zapisa. Album se najčešće snima u muzičkom studiju, a može i na nekom drugom mestu (kod kuće, na koncertu). Zapisi na albumu mogu biti vezani zajedničkom temom, raspoloženjem ili vrstom zvuka, a ponekad mogu biti sačinjeni tako da izreknu jedinstvenu poruku ili ispričaju određenu priču, dok s druge strane mogu biti ništa drugo do jednostavna zbirka različitih zapisa napravljenih u isto vreme i na istom mestu, ili zbirku zapisa čija autorska prava drži ista izdavačka kuća.

Vrste albuma[uredi | uredi izvor]

Studijski album[uredi | uredi izvor]

Studijski album (studio album ili samo studio) jest muzički album koji se sastoji od pesama snimljenih pod nadzorom inženjera zvuka u studiju za snimanje.[1] Studijski album sadrži napisane i snimljene materijale koji se izdvajaju od kompilacija ili ponovnog objavljivanja albuma, ili videa uživo snimljenih tokom predstavljanja dela na licu mesta. Studijski albumi su obično dugo stvarani i obrađivani pre negoli budu završeni i objavljeni.

U modernoj tehnologiji snimanja, muzičari se mogu snimati u odvojenim prostorijama i u različito vreme, slušajući druge delove a koristeći slušalice; svaki snimljeni deo računa se kao posebna staza, nakon čega se vrši miksovanje.

Lajv album[uredi | uredi izvor]

Lajv albumi ili uživo albumi nastaju izvođenjem muzičkih dela na javnim nastupima, najčešće na koncertima i mogu se sastojati od pesama sa jednog koncerta ili više njih. S tim u vezi, na njima se mogu naći aplauz i komentari publike, komentari izvođača između pesama i druge spontane situacije tokom koncerata.

Solo album[uredi | uredi izvor]

Solo album je album objavljen od strane jednog muzičkog izvođača i koji se vodi samo na njegovo ime, čak iako su drugi muzičari učestvovali u stvaranju muzike na tom albumu. Prvi solo albumi snimljeni su 1940-ih godina.

Muzički formati[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nevel, Filip. Recording Studio Design (II izd.). Taylor & Francis, 2013. str. 169—170. ISBN 978-0-240-52086-5. Pristupljeno 27. 12. 2018.