Nikejski simbol vjere

Ikona koja prikazuje Svete Oce Prvog vaseljenskog savora, kako drže tekst Nikejskog simbola vjere.

Nikejski simbol vjere (grč. Σύμβολον τῆς Νικαίας; lat. Symbolum Nicaeum) je zvanični tekst ispovedanja vere prihvaćenih među većinom hrišćanskih denominacija usvojen na Prvom vaseljenskom saboru 325. godine u Nikeji, Rimsko carstvo. Na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine Nikejski simbol vjere je proširen i dopunjen, a izmenjeni oblik se takođe naziva Nikejski simvol vere, ili Nikejsko-carigradski simbol vere.

Nikejski simbol vere je deo ispovedanja vere koja se zahteva od onih koji preuzimaju važne funkcije unutar pravoslavnih i katoličke crkve. Nikejsko hrišćanstvo smatra Isusa božanskim i „rođenim od Oca“. Različita ne-nikejska učenja, verovanja i veroispovesti su formirana od četvrtog veka, a pristalice nikejskog hrišćanstva smatraju ih jeresima.

U zapadnom hrišćanstvu, Nikejski simvol vere je u upotrebi pored manje rasprostranjenog Apostolskog simbola vere. U crkvenim horovima, posebno kada se poje na latinskom, ovo ispovedanje vere se obično pominje svojom prvom rečju, Credo. Nedeljom i tokom svetkovina, jedan od ova dva ispovedanja se recituje u rimskoj obrednoj misi nakon propovedi. U vizantijskom obredu, Nikejski simvol vere se peva ili recituje tokom liturgije, neposredno pre anafore, a takođe se čita svakodnevno tokom povečerja.

Verzije izvornog teksta

Ispovedanje vere usvojeno na Saboru u Nikeji je sledeće:

Izvor na koine grčkom	Prevod na srpski
Πιστεύομεν εἰς ἕνα Θεὸν Πατέρα παντοκράτορα πάντων ὁρατῶν τε καὶ ἀοράτων ποιητήν· καὶ εἰς ἕνα Κύριον Ἰησοῦν Χριστὸν τὸν Υἱὸν τοῦ Θεοῦ, γεννηθέντα ἐκ τοῦ Πατρὸς μονογενῆ τουτέστιν ἐκ τῆς οὐσίας τοῦ Πατρος Θεὸν ἐκ Θεοῦ, Φῶς ἐκ Φωτός, Θεὸν ἀληθινὸν ἐκ Θεοῦ ἀληθινοῦ, γεννηθέντα, οὐ ποιηθέντα, ὁμοούσιον τῷ Πατρί, δι’ οὗ τὰ πάντα ἐγένετο τά τε ἐν τῷ οὐρανῷ καὶ τὰ ἐν τῇ γῇ, τὸν δι’ ἡμᾶς τοὺς ἀνθρώπους, καὶ διὰ τὴν ἡμετέραν σωτηρίαν, κατελθόντα, καὶ σαρκωθέντα, καὶ ἐνανθρωπήσαντα, παθόντα, καὶ ἀναστάντα τῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ, ἀνελθόντα εἰς τοὺς οὐρανούς, ἐρχόμενον κρῖναι ζῶντας καὶ νεκρούς. καὶ εἰς τὸ Ἅγιον Πνεῦμα.	Verujemo u jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca svega vidljivog i nevidljivog. I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sin Božijeg, rođenog od Oca jedinorodnog, to jest iz Očeve suštine, Boga od Boga, Svetlost od Svetlosti. Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz Koga je sve postalo, kako na nebu tako i na zemlji. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao i ovaplotio se i postao čovek, Koji je postradao i Koji je vaskrsao u treći dan, Koji se vazneo na nebesa i Koji će doći da sudi živima i mrtvima. I u Duha Svetoga.
dodatak na kraju ispovedanja
Τοὺς δὲ λέγοντας Ἦν ποτε ὅτε οὐκ ἦν, καὶ Πρὶν γεννηθῆναι οὐκ ἦν, καὶ ὅτι Ἐξ οὐκ ὄντων εγένετο, ἢ Ἐξ ἑτέρας ὑποστάσεως ἢ οὐσιάς φάσκοντας εἶναι ἢ κτιστόν ἢ τρεπτόν ἢ ἀλλοιωτὸν τὸν Υἱὸν τοῦ Θεοῦ, τούτους ἀναθεματίζει ἡ ἁγία καθολικὴ καὶ ἀποστολικὴ ἐκκλησία.	A one koji govore Beše kada Ga ne beše, i pre rođenja ne beše, i da je postao iz nebića, ili tvrde da je Sin postao iz druge ipostasi, ili suštine, ili da je stvoren, ili da je promenljiv, ili preobraziv, takve anatemiše Saborna i Apostolska Crkva.

Vidi još

• Nikejsko-carigradski simbol vere

Literatura

• Popović, Radomir V. (2012). Vaseljenski sabori: Prvi, Drugi, Treći i Četvrti: Odabrana dokumenta. Knj. 1. Beograd: Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnosti i konservaciju. 

Spoljašnje veze

• „The Profession of Faith in languages of the world”. exomni.narod.ru.