Nikola Selaković
Nikola Selaković | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Puno ime | Nikola Selaković | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 30. april 1983. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Titovo Užice, SFR Jugoslavija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Državljanstvo | Srbija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Narodnost | Srbin | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Religija | pravoslavni hrišćanin | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Univerzitet | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Srpska napredna stranka (od 2008) Ranije: Srpska radikalna stranka (2001–2008) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Nikola Selaković (Titovo Užice, 30. april 1983) srpski je političar i pravnik. Selaković je ministar kulture u Vladi Republike Srbije, bio je ministar za rad i zapošljavanje, ministar pravde i državne uprave, generalni sekretar predsednika Republike Srbije i ministar spoljnih poslova. Član je Predsedništva Srpske napredne stranke.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Rođen je 30. aprila 1983. godine u Titovom Užicu. Završio je Šestu beogradsku gimnaziju, potom osnovne i master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Od 2009. godine je bio zaposlen kao saradnik u nastavi na Katedri za pravnu istoriju i držao je nastavu na predmetima Uporedna pravna tradicija, Srpska pravna istorija i Retorika. Doktorske studije je upisao 2010. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i iste godine je izabran u zvanje asistenta.
Tokom studija, pored akademskog uspeha, tri puta je pobeđivao na takmičenju u besedništvu na Pravnom fakultetu (2004, 2005. i 2007). Takođe, bio je član tima na međunarodnom takmičenju iz oblasti Međunarodnog javnog prava „Philip C. Jessup International Law Moot Court Competition", a 2007. godine dobio je prvu nagradu Alan Votson fondacije za projekat „Dušanov zakonik i pravni transkripti“.
Osnivač je, a u periodu od 2011. do 2012, bio je i predsednik Srpskog kulturnog kola „Despot Stefan Lazarević“. Od 2010. godine predsednik je Instituta „Oratoria“ — Centar za retoriku. Takođe, od 2003. godine je član, a od 2005. godine sekretar Kluba ljubitelja antičkog i rimskog prava „Forum Romanum“ Pravnog fakulteta.
Od 2005. do 2009. godine bio je angažovan u Rektoratu Univerziteta u Beogradu, kao osoba odgovorna za organizaciju svih važnijih dešavanja.
Politička karijera[uredi | uredi izvor]
Selaković je u period od 2001. do 2008. godine bio član Srpske radikalne stranke. U politički život se aktivno uključio 2008. godine, kada je prilikom osnivanja Srpske napredne stranke (SNS) postao njen član. U stranci je obavljao dužnosti člana Glavnog i Izvršnog odbora, kao predsednika je Pravnog saveta, a u septembru 2012. godine izabran je za člana Predsedništva SNS.
Narodna skupština Republike Srbije ga je 27. jula 2012. godine izabrala za ministra pravde i državne uprave u Vladi Republike Srbije. Istovremeno, postao je član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca.
Obavljao je funkciju generalnog sekretara predskednika Republike od 2016. do 2020.[1][2]
Dužnost ministra spoljnih poslova Republike Srbije obavljao je u periodu od 2020. do 2022. godine.[3]
Privatni život[uredi | uredi izvor]
Govori engleski i aktivno se služi francuskim i italijanskim jezikom.
Oženjen je Milicom sa kojom ima Lazara, Vasilija i Ljubicu.[3]
Odlikovanja i počasti[uredi | uredi izvor]
- Orden prepodobnog Prohora Pčinjskog (Eparhija vranjska)[4]
- Počasni građanin Trstenika[5]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „"Borba" za novu fotelju: Nikola Selaković najozbiljniji kandidat za predsednika Skupštine”. 021. 2024.
- ^ Vojvodiny, Rádiodifúzna ustanovizeň Vojvodiny Rádio-televízia. „Selaković: Čast i odgovornost biti generalni sekretar”. Rádio-televízia Vojvodiny (na jeziku: slovački). Pristupljeno 2024-03-20.
- ^ a b srbija.gov.rs. „Nikola Selaković”. www.srbija.gov.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-03-20.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Liturgija SPC i MPC u Prohoru Pčinjskom povodom Ilindana, Pendarovski položio venac”. www.rts.rs. Pristupljeno 2. 8. 2022.
- ^ „NIKOLA SELAKOVIĆ POČASNI GRAĐANIN TRSTENIKA: Pomogao da se ispravi istorijska nepravda”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 12. 10. 2022.