Nićifor Vrijenije
Nićifor Vrijenije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1062 |
Mesto rođenja | Orestijada, |
Datum smrti | 1137 |
Mesto smrti | Konstantinopolj, |
- Za članak o njegovom istoimenom pretku, pogledajte članak Nićifor Vrijenije.
Nićifor Vrijenije (Mlađi) (grč. Νικηφόρος Βρυέννιος, 1064/1080 – 1137) je bio vizantijski plemić, vojskovođa i istoričar, sa kraja XI i početka XII veka. Bio je sin ili unuk uzurpatora Nićifora Vrijenija i suprug Ane Komnine, a 1118. godine je bio istaknut za naslednika trona, posle smrti svog tasta Aleksija Komnina (1081—1118).[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Nićifor je rođen verovatno u Hadrijanopolju, ili oko 1064. ili oko 1080. godine[2]. Tačna veza između njega i njegovog imenjaka Nićifora Vrijenija (Starijeg), koji je 1077. godine podigao pobunu i bio proglašen za cara, nije tačno utvrđena, ali se smatra da mu je bio ili sin ili unuk[2].
Nićifor se oko 1097. godine oženio Anom Komninom, ćerkom cara Aleksija I, koji je ugušio pobunu njegovog pretka. Kao vojskovođa, on je učestvovao u pohodima koje je pokretao Aleksije i oko 1111. godine mu je dodeljena visoka dvorska titula cezara[2], a nosio je i titulu panipersevasta. Posle smrti cara Aleksija 1118. godine, odbio je da učestvuje u zaveri[a] protiv Aleksijevog sina Jovana II (1118—1143) u korist svoje supruge koja je želela da vlada preko njega.
Nićifor je učestvovao u Jovanovom pohodu na Antiohiju (1136/1137), nakon koga je preminuo u Carigradu (1136/1137)[2].
Posle 1118. godine, započeo je pisanje svog istorijskog dela „Građa za istoriju“ (grč. Ὕλη Ἱστορίας ili grč. Ὕλη Ἱστοριῶν), koje je ostalo nedovršeno[2]. Ono započinje vladavinom Isaka I Komnina (1057—1059), a naglo se prekida na dešavanjima oko 1079. Prema rečima istoričara Borislava Radojčića veličajući porodicu Komnina, on (Nićifor) ni jednog trenutka ne zaboravlja i rod Vrijenija, posebno svog dedu[b] Nićifora. Njegovim akcijama posvećuje naročitu pažnju, zapostavljajući događaje u kojima ovaj nije učestvovao.[1]
Napomena[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Radojčić 1966, str. 235-244.
- ^ a b v g d Kazhdan 1991
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kazhdan, Alexander P., ur. (1991). The Oxford dictionary of Byzantium. New York [u.a.]: Oxford Univ. Press. ISBN 978-0-19-504652-6.
- Radojčić, Borislav (1966). „Nićifor Vrijenije”. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 3. Beograd: Vizantološki institut. str. 235—244.