Operacija Dunavski vilenjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Dunavski vilenjak
Deo Drugog svetskog rata
Vreme7. — 17. septembar 1944.
Mesto
Dunav
Ishod samopotapanje nemačke flote
Sukobljene strane
 Nacistička Nemačka  Rumunija
 Sovjetski Savez
 JVuO
Komandanti i vođe
Paul Zib

Operacija Dunavski Vilenjak je predstavljala neuspešan pokušaj proboja oko 200 patrolnih čamaca, sanitetskih brodova i barži nemačke crnomorske flote Dunavom od Crnog mora do Beograda u septembru 1944. godine.

Kada je u leto 1944. Crvena armija u Jaši-kišinjevskoj ofanzivi slomila nemački otpor u Besarabiji i Rumunija prešla na stranu anti-hitlerovske koalicije, situacija za nemačku crnomorsku flotu je postala očajna. Zato su pokušali da izvrše proboj, uz pratnju borbene grupe Re na južnoj obali Dunava i 92. motorizovane grenadirske brigade sa rumunske strane.

U pokušaju povlačanja, deo nemačke flote pod komandom kontraadmirala Paula Ziba, je imao velike gubitke i stotine poginulih protiv Rumuna kod Černavode i Kalafata i sa srpske strane od jedinica JVuO predvođenih komandantom 8. grupe jurišnih korpusa pukovnikom Velimirom Piletićem. Piletić je razmenio oficire za vezu sa rumunskom armijom i ugovorio zajednički napad na nemačku ratnu flotu. Rumunske jedinice su zaposedale levu a jedinice JVuO desnu obalu Dunava i tako dočekali Nemce.

Kada su nemački brodovi stigli do Đerdapske klisure, uvideli su da je dalji proboj nemoguć. Odluka da se flota potopi je donesena jer su i Sovjetske jedinice počele da stižu do Dunava. Potapanje je vršeno 7. septembra kod Prahova i 14. i 16/17. septembra kod Brze Palanke.[1]

Procenjuje se da je tokom operacije Dunavski vilenjak potopljeno između 160 i 220 nemačkih brodova na putu od Crnog mora do luke Prahovo u blizini Negotina, neplaniranog konačnog odredišta nacističke flotile.

Nekoliko brodova je izvađeno posle rata i služili su u rečnoj flotili JNA. Međutim, većina brodova sa neeksplodiranim eksplozivnim sredstvima još uvek leži na dnu Dunava i otežava plovidbu Dunavom u periodu niskog vodostaja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Potopili brodove zbog četnika”. Građanin (na jeziku: srpski). 03. 10. 2014. Pristupljeno 03. 04. 2021. [mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]