Pavle Julinac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pavle Julinac
Lični podaci
Datum rođenja(1730-00-00)1730.
Mesto rođenjaSegedin, Habzburška monarhija
Datum smrti25. februar 1785.(1785-02-25) (54/55 god.)
Mesto smrtiBeč, Habzburška monarhija

Pavle Julinac (Segedin, 1730, 1731 ili 1732Beč 25. februar 1785) bio je srpski pisac i prevodilac. Julinac je pisac prve objavljene istorije Srba na srpskom jeziku.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ne zna se gde je rođen (verovatno u Segedinu, ali može biti i Čurugu). Poreklom je iz plemićke graničarske porodice, sin oficira Arsenija Julinca a unuk majora Vasilija iz Segedina. Završio je licej u Požunu[1]. 1753. ga je u Rusiju poveo potpukovnik Jovan Šević, jedan od predvodnika srpske seobe u Novu Serbiju, gde je započeo karijeru vojnika.

"Краткоје в'веденије в историју происхожденија славено-сербскаго народа" izdato je u Veneciji 1765. i oslanja se na delo slovačkog istoriografa i njegovog požunskog profesora Jana Tomke-Saskog[1].

Naslovna strana prve objavljene istorije srpskog naroda Kratkoe vvedenie v istoriju proishoždenija slaveno-serbskago naroda (1765) Pavla Julinca

U skladu sa tradicijama požunskog liceja gde je za Julinčevog školovanja uveden izuzetno popularni francuski jezik, ogledao se i u prevođenju sa francuskog. Preveo je Rolena i Marmontelovog „Velizara“ (Beč, 1776)[1] u trenutku kada je ovaj roman doživljavao svoju slavu širom Evrope.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 306—307. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]