Palau

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Republika Palau
Republic of Palau  (engleski)
Beluu er a Belau  (palaučki)
Zastava
Himna: Наш Палау
(engl. Our Palau)
(pal. Belau rekid)

Lokacija Palaua u Tihom okeanu

Glavni gradNgerulmud
Najveći gradKoror
Službeni jezik
Vladavina
 — PredsednikSurangel Vips Mlađi
 — PotpredsednikRejnold Ojluh
 — Predsednik SenataHokons Boles
 — Predsednik Doma delegataSabino Anastasio
 — Predsednik Ustavnog sudaArtur Ngiraksong
 — Predsedavajući Saveta direktoraIbedul Jutaka Džibons
Istorija
NezavisnostOd Ujedinjenih nacija
1. oktobar 1994.
Geografija
Površina
 — ukupno495 km2(195)
 — voda (%)zanemarljivo
Stanovništvo
 — 2013.20.901[1](225)
 — gustina46,7 st./km2
Ekonomija
ValutaAmerički dolar
 — stoti deo valute‍100 центи‍
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +9
Internet domen.pw
Pozivni broj+680

Palau (engl. Palau, pal. Belau), ili zvanično Republika Palau (engl. Republic of Palau, pal. Beluu er a Belau),[2] poznata i kao Belau, je država koja se nalazi u zapadnom Pacifiku blizu Nove Gvineje i Filipina u pojasu Mikronezije.[3] Sastoji se od 26 glavnih ostrva od kojih su 8 naseljena i od otprilike 300 manjih ostrvaca ukupne površine 1632 km² i ima 20.000 stanovnika. Do 2006. godine glavni grad je bio Koror (11.000 stanovnika), ali je vlada premestila svoje nadležnosti u Ngerulmud, naselje u administrativnoj oblasti Melekeok. Ujedinjene nacije ih 1947. godine stavljaju pod američko tutorstvo.

Nakon okončanja mandata Starateljskog saveta Ujedinjenih nacija, Palau je postao nezavisna država 1994. godine. Noviju istoriju je obeležilo premeštanje glavnog grada iz Korora u Melekeok (Ngerulmud) 2006.

Zemlju su prvobitno naselili migranti iz pomorske jugoistočne Azije pre otprilike 3.000 godina.[4][5] Palau je prvi nacrtao na evropskoj mapi češki misionar Pol Klajn[6] na osnovu opisa koji je dala grupa palauanaca brodolomaca na filipinskoj obali na Samaru. Ostrva Palau su postala deo Španske Istočne Indije 1885. Nakon poraza Španije u Špansko-američkom ratu 1898. godine, ostrva su prodata Nemačkoj 1899. pod uslovima Nemačko-španskog ugovora, gde su im oni upravljali kao deo Nemačke Nove Gvineje. Posle Prvog svetskog rata, ostrva su postala deo mandata Južnih mora Lige naroda pod japanskom vladavinom. Tokom Drugog svetskog rata, sukobi, uključujući veliku bitku kod Pelelia, vođeni su između američkih i japanskih trupa kao deo kampanje na Marijanskim i Palau ostrvima. Zajedno sa drugim pacifičkim ostrvima, Palau je 1947. godine postao deo povereničke teritorije Pacifičkih ostrva kojom su upravljale Sjedinjene Države. Pošto su na referendumu glasali protiv pridruživanja Saveznim Državama Mikronezije 1978. godine,[7][8] ostrva su dobila potpuni suverenitet 1994. prema Sporazumu o slobodnom udruživanju sa Sjedinjenim Državama.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Palau se sastoji od oko 340 ostrva (računajući ostrvca oko 500), najveće se zove Babeldaob na kom je smešten glavni grad Ngerulmud. Ngerulmud je najmanji glavni grad na svetu, sa populacijom od oko 400 ljudi. Palau je podeljen na 16 manjih država (administracija) od kojih svaka ima svoju zastavu.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Palau je najzapadnija država Okeanije, smeštena severozapadno od Nove Gvineje i jugoistočno od Filipina. Obuhvata niz niskih koralnih ostrva (atoli) na jugu i viših ostrva vulkanskog porekla na severu. Duž istočne strane arhipelaga pruža se koralni greben dug više od 100 km.

Geologija i reljef[uredi | uredi izvor]

Vode[uredi | uredi izvor]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Vlažna tropska klima pogoduje rastu bujne vegetacije, najviše prašuma u dolinama većih vulkanskih ostrva.[9]

Klima Palau ostrva (1961–1990)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 30,6
(87,1)
30,6
(87,1)
30,9
(87,6)
31,3
(88,3)
31,4
(88,5)
31,0
(87,8)
30,6
(87,1)
30,7
(87,3)
30,9
(87,6)
31,1
(88)
31,4
(88,5)
31,1
(88)
30,97
(87,74)
Prosek, °C (°F) 27,3
(81,1)
27,2
(81)
27,5
(81,5)
27,9
(82,2)
28,0
(82,4)
27,6
(81,7)
27,4
(81,3)
27,5
(81,5)
27,7
(81,9)
27,7
(81,9)
27,9
(82,2)
27,7
(81,9)
27,62
(81,72)
Minimum, °C (°F) 23,9
(75)
23,9
(75)
24,1
(75,4)
24,4
(75,9)
24,5
(76,1)
24,2
(75,6)
24,1
(75,4)
24,3
(75,7)
24,5
(76,1)
24,4
(75,9)
24,4
(75,9)
24,2
(75,6)
24,24
(75,63)
Količina kiše, mm (in) 271,8
(10,701)
231,6
(9,118)
208,3
(8,201)
220,2
(8,669)
304,5
(11,988)
438,7
(17,272)
458,2
(18,039)
379,7
(14,949)
301,2
(11,858)
352,3
(13,87)
287,5
(11,319)
304,3
(11,98)
3.758,3
(147,964)
Dani sa kišom 19,0 15,9 16,7 14,8 20,0 21,9 21,0 19,8 16,8 20,1 18,7 19,9 224,6
Sunčani sati — mesečni prosek 198,4 194,9 244,9 234,0 210,8 168,0 186,0 176,7 198,0 179,8 183,0 182,9 2.357,4
Izvor: Hong Kong Observatory[10]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ostrva su naseljena već hiljadu godina. Otkrili su ih Portugalci 1543. godine, a do 1899. bili su pod Španijom, kada ih je ona prodala Nemačkoj. Do Prvog svetskog rata bila su mandatno područje Lige naroda, kada su ih Japanci okupirali 1914. i u čijem posedu su ostali do 1944. Od 1947. godine su bili u sastavu Tihookeanske protekcijske teritorije SAD. Unutrašnju samoupravu stekla su 1981, a nezavisnost 1994. godine.[9]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Od svih ostrva, naseljeno je samo šest, a uz Palauce (mešavina malajskog i papuanskog stanovništva), najviše ima Filipinaca - 15%. Prema veroispovesti podjednako su zastupljeni katolici, protestanti i animisti (tradicionalna verovanja). Najviše stanovništva živi na malom koralnom ostrvu Kororu s istoimenim glavnim gradom.

Prema popisu iz 2004. godine u Palau živi 21.000 ljudi, od kojih 69% u gradu. Prosečna gustina naseljenosti je 42 stanovnika po kvadratnom kilometru.

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Opštine Palaua

Palau je podeljen na šesnaest država:

Država Površina (km²) Broj stanovnika Gustina stanovništva (st./km²)
Aimelik 44 281 6
Airai 59 253 4
Angaur 8,06 130 16
Hatohobei 0,9 10 11
Kajangel 1,7 76 45
Koror 60,52 11670 193
Melekeok 26 300 12
Ngarard 34 453 13
Ngarčelong 11,2 281 25
Ngardmau 34 195 6
Ngaremlengui 68 310 5
Ngatpang 33 257 8
Ngčesar 43 287 7
Ngival 17 226 13
Peleliu 22,3 510 23
Sonsorol 3,1 42 14

Nenaseljena Kamena ostrva su bila deo opština Koror, ali danas službeno nisu deo ni jedne opštine.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Stanovnici se najviše bave radom na plantažama i ribolovom. Uzgajaju se kokosove palme, banane, ananas i maniok, a znatne prihode daje izvoz fosfata, boksita i turizam.[9] Zvanična valuta u Palau je američki dolar, a prosečan BDP po stanovniku iznosi 17.438 $.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nacionalna agencija za statistiku [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2014)
  2. ^ Constitution of Palau Arhivirano 26 maj 2013 na sajtu Wayback Machine. (PDF). palauembassy.com. Retrieved 1 June 2013.
  3. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 10. 04. 2014. 
  4. ^ Clark, Geoffrey; Anderson, Atholl; Wright, Duncan (2006). „Human Colonization of the Palau Islands, Western Micronesia”. Journal of Island & Coastal Archaeology. 1 (2): 215—232. S2CID 129261271. doi:10.1080/15564890600831705. 
  5. ^ Smith, Alexander D. (2017). „The Western Malayo-Polynesian Problem”. Oceanic Linguistics. 56 (2): 435—490. S2CID 149377092. doi:10.1353/ol.2017.0021. 
  6. ^ Francis X. Hezel, SJ. „Catholic Missions in the Carolines and Marshall Islands”. Pristupljeno 15. 1. 2015. 
  7. ^ Ming-chao, Tang (25. 9. 1978). „Referendum on the draft constitution for the Federated states of Micronesia, July 1978” (PDF). United Nations. str. 5. Pristupljeno 12. 6. 2021. 
  8. ^ Nakayama, Tosiwo; Henry, Bethwel (14. 9. 1978). „Letter to the United Nations” (PDF). United Nations. str. 8—10. Pristupljeno 12. 6. 2021. 
  9. ^ a b v g Šehić, Denis (2007). Atlas Amerike, Australije i Okeanije (1 izd.). Beograd: Politika. ISBN 978-86-86809-01-8. 
  10. ^ „Climatological Information for Palau Islands, Pacific Islands, United States”. Hong Kong Observatory. Arhivirano iz originala 1. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 5. 2011. 

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]