Park prirode Rilski manastir
Park prirode Rilski manastir | |
---|---|
IUCN kategorija V (zaštićeni krajolik/morski pejzaž) | |
Mjesto | Rila, Ćustendilska oblast Bugarska |
Najbliži grad | Rila |
Koordinate | 42° 8′ 52″ N 23° 37′ 38″ E / 42.14778° S; 23.62722° I |
Površina | 252,532 km² |
Osnovano | 1992. godine |
Upravljačko tijelo | Ministarstvo voda i životne sredine |
Park prirode Rilski manastir (bug. Природен парк „Рилски манастир“) jedan je od najvećih parkova prirode u Bugarskoj i prostire se na površini od 252,532 km², u zapadnom delu planine Rila na nadmorskoj visini između 750 i 2713 m. Stacioniran je u opštini Rila u Ćustendilskoj oblasti i u okviru njega nalaze se šume, planinske visoravni, alpska područja i 28 glacijalnih jezera.
Sa nešto više od milion posetilaca godišnje spada u drugi najposećeniji park prirode u Bugarskoj, nakon parka prirode Vitoša.[1]
Osnovan je 1992. godine kao deo novouspostavljenog Nacionalnog parka Rila. Danas je većina parka u vlasništvu manastira koji se tu nalazi. Park uključuje jedan rezervat prirode, šumski rezervat Rilski manastir, sa površinom od 36,65 km² odnosno 14% cele teritorije parka prirode.[2]
Park spada pod ekoregion rodopskih planinskih mešovitih šuma, starog kopnenog područja širokolisnih i mešovitih šuma umerenih predela. Na prostoru parka obitavaju 282 vrste mahovine i 130 vrsta algi. Fauna uključuje 52 vrste sisara, 122 vrste ptica, 12 vrsta gmizavaca, 11 vrsta vodozemaca, 5 vrsta riba, kao i 2600 vrsta beskičmenjaka.
Park je dobio ime po Rilskom manastiru, kulturnom i duhovnom centru, osnovanom za vreme Prvog bugarskog carstva u 10. veku, od strane Jovana Rilskog. Manastir je od 1983. godine deo svetske baštine Uneska.
Upravljanje parkom i istorija vlasništva[uredi | uredi izvor]
Parkom prirode Rilski manastir rukovodi direktorat sa sedištem u gradu Rila i potčinjen je Izvršnoj agenciji Ministarstva voda i životne sredine Bugarske.[3][4] Direkcija sprovodi državnu politiku upravljanja i kontrole zaštićenog područja i kontroliše koordinaciju između vlasnika većeg dela parka, Bugarske pravoslavne crkve i državnih institucija. Direkcija takođe održava ekosisteme, biodiverzitet i podstiče ekološki prihvatljiv turizam.[2] Park se nalazi unutar Međunarodne unije za zaštitu prirode, pod kategorijom V (zaštićeni pejzaž / morski pejzaž). Teritorija parka uključena je u Mrežu zaštićenih područja prirode Natura 2000.[5]
Teritorija modernog parka je blisko povezana sa Rilskim manastirom, još od vremena njegovog nastanka u 10. veku. Bugarski car Jovan Asen II i Koloman I Asen poklonili su manastiru zemljište, šumu i pašnjake u dolini reke Rilske, kao i u regionima Ćustendil, Blagoevgrad, Melnik i Razlog.[6] Car Jovan Šišman potvrdio je manastirske privilegije i dodatno povećao manastirsko zemljište Rilskom poveljom kojom su precizirane tačne granice manastirskog poseda.[6]
Nakon oslobođenja Bugarske od Osmanskog carstva 1878. godine, teritorija savremenog parka bila je pod nadležnošću Rilskog manastira do 1937. godine, kada ga je nacionalizovala Vlada Narodne Republike Bugarske.[7] Godine 1997. Vlada je usvojila zakonodavstvo kojim se dozvoljava vraćanje nacionalizovanih šuma, a 2000. godine obnovljena su bivša imanja manastira.[8][9]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Park prirode Rilski manastir stacioniran je na planini Rila, na jugozapadu Bugarske, na oko 120 km južno od Sofije. Nalazi se u centralnim i najvišim delovima planine Rila, istoimenoj opštini u Ćustendilskoj oblasti. Obuhvata zapadni deo planine u slivu reke Rilske i Ilice.[10] Park se nalazi na površini od 252,532 km².[11]
Do parka je moguće stići putem III-107, koji počinje putem I-1 u gradu Kočerinovu.[12]
Reljef i geologija[uredi | uredi izvor]
Geološku osnovu planine Rile čine metamorfne stene − gnajs, biotit, amfibolit i mermer, dok se na severoistoku nalaze značajnija područja izgrađena od magmatskih stena, posebno od granita i pegmatita.[13][13] Prosečna nadmorska visina parka je 1750 m, a najviši vrh je Rilec, koji se nalazi na 2713 metara.[14][15] Dolina reke Rilske od Ribljeg jezera do Kirilove livade deli teritoriju parka na dva dela. Delovi parka povezani su sa glavnim orografskim i hidrografskim razvođem Rile, vrhom Kanarata (2691 m), koji je ujedno i razvođe između crnomorskog i egejskog sliva.[16] Glacijalni reljef je karakterističan za najvišu zonu parka i datira iz pleistocena. Za vreme glacijalnog perioda, granice trajnog snežnog pokrivača bile su na 2200 m nadmorske visine. Glečeri su se istopili pre 10.000–12.000 godina, a bili su alpskog tipa i spustili se u doline do 1200-1300 m. Dokaz o toj granici su brojne morene duž reke Rilske na nadmorskoj visini od 1250 m.[17] Ostaci glacijalnog reljefa su brojna amfiteatralna udubljenja koja se nalaze u glacijalnim dolinama reke Rilske i njenih pritoka, i na čijem dnu se uglavnom nalaze jezera, među njima je i Riblje jezero, najveće glacijalno jezero u Bugarskoj.[17]
Klima[uredi | uredi izvor]
Nadmorska visina i zapadna orijentacija dolina reke Rilske i Ileane do doline Strume imaju značajan uticaj na klimu.
Neravan teren određuje značajnu klimatsku razliku između regija sa nižim i višim nadmorskim visinama u parku.[18] Srednja temperatura vazduha u parku na 1175 metara nadmorske visine je –2.8 °C u januaru i +16 °C u junu, sa minimalnim i maksimalnim temperaturama od –25 °C do +36 °C.
Srednja godišnja temperatura na nadmorskoj visini 2000-2500 m varira u intervalima od 0 do 5 °C, a u minusu je na visinama iznad 2500 m nadmorske visine.[18] Park prirode Rilski manastiri karakteriše se čestim naglim promenama temperature vazduha, a broj dana sa temperaturnim inverzijama varira između 200 i 220 godišnje.[19]
Godišnja količina padavina u nižim delovima parka iznosi 700-800 mm, na visinama od 1000-2200 m varira između 1050 i 1200 mm padavina, dok su padavine na najvišim delovima znatno manjeg intenziteta i učestalosti.
Najsušniji mesec je februar, a najviše padavina ima u maju i junu.[19] Godišnje isparavanje je 450-500 mm na nadmorskoj visini 800-1000 m i 350-400 mm na 1000-2200 m, što određuje pozitivan vodeni bilans.[19]
Na višim nadmorskim visinama vlažnost vazduha je 80-85% i pada na 30% u hladnim i suvim zimskim danima.[19] Zbog velikog broja padina u parku, stalni snežni pokrivač se formira do sredine decembra. Trajanje snežnog pokrivača na oko 1200 m nadmorske visine je 160—180 dana i dostiže 190—200 dana na višim nadmorskim visinama.[20] U martu je debljina snežnog pokrivača 60-70 cm u donjim predelima parka, a može premašiti 200 cm u alpijskoj zoni.[20] Topljenje snega počinje tokom prvih dana aprila.
Klima Rila | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Apsolutni maksimum, °C (°F) | 7 (45) |
3,4 (38,1) |
12,1 (53,8) |
13,7 (56,7) |
12,6 (54,7) |
16,5 (61,7) |
20,0 (68) |
18,7 (65,7) |
17 (63) |
14 (57) |
9,6 (49,3) |
6,8 (44,2) |
18,7 (65,7) |
Maksimum, °C (°F) | −8,2 (17,2) |
−7,6 (18,3) |
−5,6 (21,9) |
−1,6 (29,1) |
2,5 (36,5) |
7,0 (44,6) |
10,0 (50) |
10,2 (50,4) |
6,1 (43) |
1,8 (35,2) |
−2,1 (28,2) |
−6,1 (21) |
0,5 (32,9) |
Prosek, °C (°F) | −10,9 (12,4) |
−10,8 (12,6) |
−9,0 (15,8) |
−5,2 (22,6) |
−1,0 (30,2) |
4,3 (39,7) |
6,8 (44,2) |
7,1 (44,8) |
2,6 (36,7) |
−1,0 (30,2) |
−4,9 (23,2) |
−8,6 (16,5) |
−2,5 (27,5) |
Minimum, °C (°F) | −13,8 (7,2) |
−13,6 (7,5) |
−11,6 (11,1) |
−7,8 (18) |
−3,4 (25,9) |
1,5 (34,7) |
3,6 (38,5) |
4,1 (39,4) |
0,2 (32,4) |
−3,6 (25,5) |
−7,3 (18,9) |
−11,0 (12,2) |
−5,2 (22,6) |
Apsolutni minimum, °C (°F) | −30,6 (−23,1) |
−29,8 (−21,6) |
−26,8 (−16,2) |
−20,6 (−5,1) |
−15,6 (3,9) |
−12 (10) |
−8 (18) |
−9,8 (14,4) |
−14 (7) |
−17,5 (0,5) |
−27,4 (−17,3) |
−31,2 (−24,2) |
−31,2 (−24,2) |
Količina padavina, mm (in) | 126 (4,96) |
110 (4,33) |
130 (5,12) |
128 (5,04) |
119 (4,69) |
105 (4,13) |
80 (3,15) |
56 (2,2) |
47 (1,85) |
72 (2,83) |
88 (3,46) |
115 (4,53) |
1,176 (46,3) |
Dani sa kišom | 1 | 0 | 0 | 0 | 4 | 8 | 9 | 7 | 6 | 3 | 1 | 0 | 39 |
Dani sa snegom | 13 | 14 | 17 | 18 | 14 | 5 | 2 | 1 | 4 | 8 | 13 | 15 | 124 |
Sunčani sati — mesečni prosek | 114 | 112 | 140 | 127 | 168 | 181 | 250 | 250 | 182 | 169 | 128 | 104 | 1.925 |
Izvor: Stringmeteo.com |
Hidrologija[uredi | uredi izvor]
Područje parka prirode Rilski manastir jedno je od tri najvažnije planinske oblasti u Bugarskoj i jedno od najznačajnijih izvorišta voda jugozapadne Bugarske. U parku se nalazi 28 glacijalnih jezera, stacioniranih na nadmorskoj visini od 2200 m. Ona su izvorište i ishodište brojnih reka i potoka koji čine Rilsku reku, najveću reku parka, čija je dužina 51 km.[21] Reka Rilska se uliva u Riblje jezero odakle dalje otiče ka Strumi preko koje je povezana sa Egejskim morem. Ukupan godišnji protok je oko 241,9 milion m³ vode.[21] Većina vode dolazi od pritoka smeštenih na severnim padinama grebena, a i od snega koji se akumulira u zimskim mesecima.[22][23]
Većina jezera u parku spadaju u slivnu zonu reke Rilske — Riblje jezero, grupa od tri jezera koja obuhvata najveće glacijalno jezero u Bugarskoj sa površinom od 21,2 hektara, zapreminom od 1,72 miliona m³ i dubinom od 28 metara.[22] U parku se nalaze i Crno jezero, Đavolje jezero (koje obuhvata više manjih jezera), Manastirsko jezero (obuhvata tri manja jezera), Marinkovo i Mokro jezero.[24] Područje reke Iline obuhvata četiri Karaomerička jezera, jezero Mramorec i jezero Kamenica.[25]
Nacionalni park Rila[uredi | uredi izvor]
Nacionalni park Rila (bug. Национален парк „Рила“) je najveći nacionalni park u Bugarskoj sa površinom od 810,46 km² na planini Rila u jugozapadnom delu zemlje. Osnovan je 24. februara 1992. godine da bi se zaštitilo nekoliko ekosistema od nacionalnog značaja. Nadmorska visina parka se kreće od 800 m u blizini Blagoevgrada do 2925 m na vrhu Musala, najvišem vrhu na Balkanskom poluostrvu. U parku se nalazi oko 120 glacijalnih jezera, uključujući i najpoznatija Rilska jezera. Nekoliko reka izvire u nacionalnom parku, uključujući i najdužu reku na Balkanu, reku Maricu, i najdužu reku u Bugarskoj, reku Iskar. Nacionalni park Rila, najveći je nacionalni park u Bugarskoj, a nalazi u centralnom i najvišem regionu planine Rila. U parku se nalaze retke i ugrožene divlje vrste i zajednice, samoregulirajući ekosistemi biološke raznolikosti, kao i istorijski lokaliteti od globalnog kulturnog i naučnog značaja. Ime Rila potiče od tračanske reči „roula”, što znači "puno vode".[26]
Rilska jezera[uredi | uredi izvor]
Rilska jezera nalaze se ispod planine Rile i pripadaju Parku prirode Rilski manastir. Nalaze se na nadmorskoj visini od 2.095 do 2.535 metara.[27][28] Nastala su kao rezultat erozivnih procesa u visokim delovima planine Rile. Sva Rilska jezera povezana su prirodnim kanalima. Lanac Rilskih jezera kao takav najduži je prirodni lanac u Bugarskoj.
Najstarija istraživanja potiču iz 1890. godine. Istraživanja jezera vršio je srpski naučnik i geolog Jovan Cvijić, koji je utvrdio ledničko poreklo jezera.[29][30]
Jezera imaju nizak nivo mineralizacije i jako su zasićena kiseonikom.[31]
-
Karaomeričko jezero
-
Jedno od sedam Rilskih jezera
-
Jezero Okoto
-
Jezero Blizanac, najveće od svih Rilskih jezera
-
Jezero Bubreg
Biologija[uredi | uredi izvor]
Ekosistemi i staništa[uredi | uredi izvor]
Šumski ekosistemi pokrivaju 70% teritorije parka. Najniže zone (800—1500 m) su obrasle gustim bukovim šumama u kojima dominira evropska bukva, a nešto više su mešovite listopadne šume jove, bukve, graba i crnog graba. Iznad ovih ekosistema nalaze se mešovite listopadno-četinarske šume u kojima dominira lokalni endemski rilski hrast (Quercus protoroburoides), hrast kitnjak, evropska jela i bugarska jela (Abies borisii-regis).
Četinarski ekosistemi se nalaze na nadmorskim visinama između 1300 i 2200 m i sastoje se od evropske smrče, molike, belog bora i jela.[32] Sekundarni ekosistemi koji zamenjuju drevne šume smrče i bora pokrivaju 5% parka i čine ih jasika, bela breza i leska.[32][33]
Alpijski ekosistemi pokrivaju 20% površine parka na 2200-2500 m nadmorske visine, gde dominira bor krivulj. Druge vrste u ovim ekosistemima su Alnus viridis, Salix waldsteiniana, Juniperus communis, Chamaecytisus absinthioides i Festuca valida.[34]
Travni ekosistem se uglavnom sastoji od višegodišnjih trava, kao što su Elyna bellardii, Carex kitaibeliana, Salix retusa, mrežasta vrba, Dryas octopetala i mnoge druge.[34]
Park prirode Manastir Rila spada u rodopske planinske mešovite šume, ekoregion širokolisnih i mešovitih šuma umerenih predela. Park obuhvata 85 staništa zasnovanih na metodama Koordinacije informacija o životnoj sredini, odnosno 21% svih prirodnih staništa u Bugarskoj. Od njih, 37 se nalaze isključivo u šumskoj zoni, 34 u alpijskoj zoni, a 14 se nalaze u obe zone.[35]
Flora[uredi | uredi izvor]
U parku je nastanjeno 1400 vrsta vaskularnih biljaka ukupno 38,88% svih na prostoru Bugarske.[36][37] Najveći broj vrsta je koncentrisan u zonama četinara. Najveća koncentracija vrsta nalazi se u šumskom rezervatu Rilskog manastira, u dolinama reke Iline i Radovićke i u podnožju Kalinog vrha. Najmanje raznolika zona je Alpina, sa 250-300 vrsta.[37][38] U parku postoji 158 evroazijskih vrsta, 135 cirkumborealnih vrsta, 125 srednjoevropskih, 307 mediteranskih i 123 endemske vrste, uključujući 6 lokalnih, 27 bugarskih i 90 balkanskih endemskih vrsta.[38] Najčešće lokalne endemske vrste u parku su Primula deorun, Quercus protoroburoides, Jаsione bulgarica, Alopecurus riloensis, Cilene velenovskyana i Viola orbelica.[38] Broj reliktnih vrsta je 110 ili 7,86% vaskularne flore parka, uključujući 77 glacijalnih i 33 tercijarne vrste. [39] U Crvenu knjigu Bugarske upisano je 96 vrsta koje se nalaze u ovom parku prirode, a 14 njih je upisano i na Crvenu listu IUCN-a.[39][40]
U parku se nalazi 35 vrsta drveća, što je 32% od 109 vrsta drveća koje se nalaze u Bugarskoj. Četinarska šuma čini 68,3% šuma, dok listopadne šume čine 31,7% svih šuma parka. Distribucija po vrstama je sledeća: evropska bukva – 21,6%, patuljasti planinski bor – 17,4%, evropska smrča – 16,7%, beli bor – 14,6%, srebrna i bugarska jela 12,7%, molika – 6,9%, hrast kitnjak — 4,6%, bela breza – 1,5%, obični jasen – 1,3%, Alnus incana 1,1% i ostale vrste – 1,6%.[37][41] Prosečna starost šume je 99 godina, stogodišnje šume čine 53,7% ukupne šumske zone.[42]
U parku su registrovane i 164 vrste mahovina, a najveće koncentracije mahovine su uz reke Rilsku i Ilinu, njihove pritoke i na vlažnim livadama u alpijskoj zoni.[37][43]
Po popisu, park nastanjuje 306 vrsta gljiva, koje su klasifikovane u 3 klase, 26 redova, 54 porodice i 140 rodova.[44] Najčešći red gljiva na prostoru parka je Agaricales, sa 109 vrsta, a najraznovrsnija porodica gljiva je Tricholomataceae (62 vrste), Pussulaceae (40 vrsta), Cortinariaceae (31 vrsta), Coriolaceae (19 vrsta) i Boletaceae (15 vrsta).[45][45]
Najznačajnije vrste su Suillus sibiricus, koja u Evropi raste samo u šumama Bugarske, Makedonije, Švedske i na Alpima.[46] Broj jestivih gljiva u parku je 38, uključujući veliku pečurku, Lactarius piperatus, Russula grisea, Suillus sibiricus, Lactarius piperatus, presnac, Russula olivacea i ljubičastozelenu krasnicu.[46]
Zaštićene biljne vrste u parku su: Geum bulgaricum, Ranunculus aquatilis, Fritillaria gussichiae, Anchusa davidovii, Lilium jankae, Aquilegia aurea, Anthemis sancti-johannis, Myosotis jordanovii, Gentiana punctata, Рrimula deorum, Viola orbelica, Quercus рrоtoruboroides, Rheum rhaponticum i Sempervivum erythraeum.[47]
Fauna[uredi | uredi izvor]
U parku prirode Rilski manastir popisane su 202 vrste kičmenjaka[48][49] i 52 vrste sisara. Ovde živi i 15 vrsta slepih miševa, što je 50% svih vrsta ovih sisara u celoj Bugarskoj i 45% u Evropi. Takođe, park nastanjuje 20 vrsta malih sisara, kao što su: bubojedi, dvozupci i glodari.[50][51] Od velikih sisara u parku nastanjeno je 13 vrsta zveri i 4 vrste papkara.[49] Najčešći sisari u parku su : vuk, obični šakal, riđa lisica, mrki medved, jazavac, tvor, vidra, kuna zlatica, kuna belica, divlja mačka, divlja svinja, crveni jelen, srna i divokoza.[52]
Postoje 122 vrste ptica u parku, a njih najmanje 97 se gnezdi na ovom području. Ptice grabljivice nastanjene na području parka su beloglavi sup, crni lešinar, orao krstaš i patuljasti orao.[53]
Park je jedno od dva predela na svetu gde se gnezdi kraški soko i ptica rumenka.[53] Park je takođe važno gnezdilište ptice lještarke, jarebice kamenjarke, velikog tetreba, male sove, gaćaste kukumavke, crne žune, planinskog detlića, male muharice i žutokljune galice.[53] Većina navedenih vrsta ima najmanje 5% od ukupnog broja tih vrsta u Bugarskoj.[53]
Popisano je 12 vrsta gmizavaca u parku, ne uključujući grčku kornjaču, čije je stanište izvan parka u blizini sela Pastira. Najveća bioraznolikost se nalazi u donjim zonama, gde živi 10 vrsta gmizavaca, dok se u šumskom rezervatu unutar parka prirode nalazi 5 vrsta gmizavaca.[54]
U parku postoji velika populacija smukova.[55] Populacije od nacionalnog značaja vodozemaca su slepić, živorodni gušter, smukulja, šarka, planinski mrmoljak, žutotrbi mukač i livadska žaba[56][56]
Vodozemci su zastupljeni sa 11 vrsta, sa najvišom raznolikošću u vlažnim listopadnim šumama i šumskim tokovima. Park prirode Rilski manastir najvažnije je područje za očuvanje vodozemaca na prostoru Bugarske.[54][57]
Fauna beskičmenjaka je slabo proučavana. Postoji između 2475 i 2600 identifikovanih vrsta, uključujući 1703 insekata, ali njihov broj je procenjen na 6500-7000 vrsta.[49][58] Glavna staništa beskičmenjaka u parku su šumski rezervat Rila, područje oko Ribljeg jezera na istoku i prirodni rezervat Kalin, kao i područja oko reke Radovićke i Bukovog brda.[58]
Ukupno u parku postoji 96 retkih, 85 endemskih i 146 reliktnih vrsta, 116 njih su uključene u svetske ili evropske liste ugroženih životinja.[58] Neke ugrožene vrste uključuju tvrdokrilce poput Calosoma sycophanta, Carabus intricatus, bukove strižibube; mrežokrilce: Libelloides macaronius; mrave: Formica lugubris, Formica pratensis i Formica rufa; leptire: apolon, Parnassius mnemosyne, močvarni šarenac, Polyommatus eroides, velika modra preljevica, šareni livadar, Erebia rhodopensis, uskršnji leptir, Melitaea trivia, Limenitis populi, Colias caucasica i mnoge druge.[59][60]
Kulturno i istorijsko nasleđe[uredi | uredi izvor]
Glavni arhitektonski spomenik u parku je Rilski manastir, koji se nalazi na 1147 metara nadmorske visine i deo je Uneskove svetske baštine od 1983. godine.[61][1][62] Manastir se smatra kulturnim i duhovnim centrom Bugarske.[62] Svojom arhitekturom i freskama manastir Rila predstavlja remek-delo i znatno je uticao na arhitekturu i estetiku na području celog Balkanskog poluostrva.[63] Manastir je osnovao srednjovekovni monah Jovan Rilski, tokom vladavine Petra I Bugarskog.[64] Za kratko vreme razvio se u jednu od glavnih kolevki kulture, književnosti i duhovnosti, a bogato je doniran od nekoliko bugarskih vladara. U 13. veku mošti Jovana Rilskog prebačene su u prestonicu Veliko Trnovo, ali nakon pada Drugog bugarskog carstva pod osmansku vladavinu vraćene su u manastir 1469. godine.[65][63] Manastir Rila ostao je važan centar za hodočašće. U 18. veku postao je jedno od glavnih čvorišta bugarske nacionalne revitalizacije.[63][64]
Manastirski kompleks pokriva površinu od 8.800 m² i sastoji se od crkve, odbrambenog tornja i manastirskih apartmana koji okružuju unutrašnje dvorište. Spoljašnji deo kompleksa liči na tvrđavu sa svojim visokim kamenim zidovima i malim prozorima. Najstarija preživela struktura je visoka Hreljova kula od 23 metra koja je izgrađena u periodu 1334—1335. godine po naređenju feudalnog gospodara vojvode Hrelje. Kula sa pet spratova sadrži kapelu posvećenu Preobraženju Gospodnjem i ukrašene freske iz druge polovine 14. veka.[63][66] Druge srednjovekovne zgrade uništene su u požaru početkom 19. veka. Crkva Presvete Bogorodice sagrađena je 1833. godine, oslikana je spektakularnim freskama na kojima se nalazi rezbareni drveni ikonostas, izrađen 1842. godine.[63][66] Stambeni deo sadrži četiri kapele, spavaću sobu, kuhinju, biblioteku sa 250 rukopisa i 9.000 starih štampanih knjiga, kao i donatorsku sobu.[63]
Glavni deo manastirskog muzeja je Rafailov krst, drveni krst izrađen od jednog komada drveta dimenzija 81×43 cm.[67] Krst sadrži 104 biblijske scene i 650 minijaturnih figura. Izradio ga je monah po imenu Rafail. Ceo proces trajao je 12 godina, a monah je oslepeo 1802. godine kada je posao završen.[68]
Turizam i statistike[uredi | uredi izvor]
Turizam je najvažniji sektor u parku i ima najveći potencijal da bude izvor održivog dohotka. Park prirode Manastir Rila je drugi najposećeniji park prirode u Bugarskoj nakon Vitoše, koja se nalazi pored Sofije[69] Oko 96% svih odraslih Bugara posetilo je Rilski manastir najmanje jednom; od toga 60% je došlo više od dva puta.[70][71] Godine 2008. park je posetilo 1.002.204 ljudi, od kojih su oko jedne trećine bili strani državljani.[1]
Više od dve trećine posetilaca dolazi u park na jedan dan, bez boravka preko noći, a oko 90% turista poseti Rilski manastir.[72] Polovina turista dolazi u julu i avgustu.[73]
Više od dve trećine ljudi stiže putem III-107, jedinim putem do parka, a ostali dolaze peške iz Nacionalnog parka Rila.[74]
Najpopularnije turističke rute kroz park su Rilski manastir—Kirilova poljana—Mokro jezero—Kobilino branište; Rilski manastir—Riblje jezero; Rilski manastir—Majovica i Rilski manastir—Rilsko jezero.[74][75]
Zaštita područja[uredi | uredi izvor]
Park prirode Rilski manastir oformljen je 1992. godine kao deo novouspostavljenog Nacionalnog parka Rila.[2] Uprava Parka prirode predviđa posebne režime i norme za obavljanje delatnosti na zaštićenoj teritoriji. Zabranjena je izgradnja bilo kakvih objekata, osim onih predviđenih u Planu upravljanja, strukturnim i tehničkim planovima i projektima. U parku je zabranjen lov, ali i sakupljanje ptičjih jaja.[76]
U parku takođe postoji ograničenje ispaše domaćih životinja, broj i vrsta stoke za ispašu se svake godine kontrolišu od strane šumarskih jedinica i inspekcijom za zaštitu životne sredine. Ispaša je dozvoljena samo nakon izdavanja dozvole od strane šumarske jedinice. Na prostoru parka zabranjeno je obavljanje rudarsko-geoloških aktivnosti, sakupljanje fosila i minerala.[76] Rilski manastir koji se nalazi u okviru istoimenog parka prirode, pod zaštitom je UNESKA od 1983. godine.[1][62]
U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
- U julu 2016. godine izdat je film Živa šuma (bug. Живата гора) u tri dela, koji govori o šumskoj pedagogiji, a sniman je u Parku prirode Rilski manastir.[77]
- Film Stogodišnje šume (bug. Вековните гори) o Parku Prirode Rilski manastir objavljen je 14. jula 2016. godine, a emitovan na Bugarskoj nacionalnoj televiziji.[77]
- Misija šuma - težak put u budućnost (bug. Мисия гора. Вековните гори), dokumentarni film o Parku prirode Rilski manastir, objavljen je u julu 2016. godine i emitovan na Bugarskoj nacionalnoj televiziji.[77]
- Dokumentarni film Kako se boriti protiv šumskih požara (bug. Как ще борим горските пожари) sniman je 2016. godine na području Parka prirode Rilski manastir i emitovan na Bugarskoj nacionalnoj televiziji.[77]
- Naša šuma (bug. Нашата гора), film o Parku prirode Rilski manastir emitovan je na Bugarskoj nacionalnoj televiziji.[77]
- Dokumentarni film Zarъkata iz 2016. godine govori o prirodnim dobrima Bugarske, uključujući Park prirode Rilski manastir.[78]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pogled na manastir sa Maljoviškog brda
-
Pogled sa Eleninog vrha na park
-
Brzaci u parku
-
Pogled sa Kirilove poljane
-
Park zimi
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g „Rila Monastery Nature Park: Publications. Basic Information”. Trans-Border Network. Arhivirano iz originala 31. 05. 2015. g. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ a b v „Rila Monastery Nature Park: Basic Information”. Trans-Border Network. Arhivirano iz originala 27. 04. 2017. g. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ „Rila Monastery Nature Park”. Forest Agency to the Ministry of Environment and Water. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ „Rila Monastery Nature Park: Administration”. Trans-Border Network. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ „Rila Monastery”. Information System on the Protected Areas under Natura 2000. Arhivirano iz originala 05. 08. 2020. g. Pristupljeno 5. 6. 2015.
- ^ a b Yankov 2004, str. 9
- ^ Yankov 2004, str. 9–10
- ^ Yankov 2004, str. 10
- ^ „Natural Park “Rila Monastery””. bulgariatravel.org. Arhivirano iz originala 20. 10. 2017. g. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ Yankov 2004, str. 3
- ^ Yankov 2004, str. 7
- ^ Yankov 2004, str. 87
- ^ a b Yankov 2004, str. 24
- ^ „Rila Monastery Nature Park”. nature-experience-bulgaria.com. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ Yankov 2004, str. 28
- ^ Yankov 2004, str. 27–28
- ^ a b Yankov 2004, str. 30
- ^ a b Yankov 2004, str. 21
- ^ a b v g Yankov 2004, str. 22
- ^ a b Yankov 2004, str. 23
- ^ a b Yankov 2004, str. 32
- ^ a b Yankov 2004, str. 33
- ^ Mičev et al. 2007, str. 410.
- ^ Yankov 2004, str. 33–35
- ^ Yankov 2004, str. 35–36
- ^ „Rila”. rilanationalpark.bg. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ „Semь Rilьskih ozer Bolgarii” (na jeziku: ruski). infobg.ru. Arhivirano iz originala 17. 01. 2010. g. Pristupljeno 15. 01. 2010.
- ^ „Rilьskie ozёra” (na jeziku: ruski). bg-properties.ru. Arhivirano iz originala 30. 01. 2010. g. Pristupljeno 15. 01. 2010.
- ^ „Rila i Rilska jezera”. pkbalkan.org. Arhivirano iz originala 18. 06. 2019. g. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ „Revija planinarskog saveza Hrvatske i planinarskog saveza Bosne i Hercegovine” (PDF). hps.hr. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ Yankov 2004, str. 37
- ^ a b Yankov 2004, str. 43
- ^ „Rila Monastery Forest Reserve, Bulgaria”. baumazehlen.de. Arhivirano iz originala 17. 06. 2019. g. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ a b Yankov 2004, str. 44
- ^ Yankov 2004, str. 44–45
- ^ Yankov 2004, str. 57
- ^ a b v g „Rila Monastery Nature Park: Flora”. Trans-Border Network. Pristupljeno 12. 7. 2015.
- ^ a b v Yankov 2004, str. 58
- ^ a b Yankov 2004, str. 59
- ^ Popov & Fet 2007, str. 21.
- ^ Yankov 2004, str. 52
- ^ Yankov 2004, str. 53
- ^ Yankov 2004, str. 60–61
- ^ Yankov 2004, str. 64
- ^ a b Yankov 2004, str. 65
- ^ a b Yankov 2004, str. 66
- ^ „DPP Rilski manastir - Zaщiteni vidove”. rilskimanastir.iag.bg. Pristupljeno 19. 6. 2019.
- ^ Yankov 2004, str. 71
- ^ a b v „Rila Monastery Nature Park: Fauna”. Trans-Border Network. Arhivirano iz originala 02. 07. 2015. g. Pristupljeno 12. 7. 2015.
- ^ Popov & Fet 2007, str. 14.
- ^ Yankov 2004, str. 73–74
- ^ Yankov 2004, str. 74
- ^ a b v g Yankov 2004, str. 73
- ^ a b Yankov 2004, str. 72
- ^ Yankov 2004, str. 77
- ^ a b Yankov 2004, str. 78
- ^ Popov & Fet 2007, str. 20.
- ^ a b v Yankov 2004, str. 67
- ^ Yankov 2004, str. 70–71
- ^ Popov & Fet 2007, str. 15.
- ^ „Rila Monastery”. Official Site of UNESCO. Pristupljeno 1. 07. 2018.
- ^ a b v „Rila Monastery Nature Park: Cultural Heritage”. Trans-Border Network. Pristupljeno 12. 7. 2015.
- ^ a b v g d đ „Rila Monastery”. Official Site of UNESCO. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ a b „Rila Monastery: History and General Information”. Official Site of the Rila Monastery. Arhivirano iz originala 19. 02. 2020. g. Pristupljeno 13. 7. 2015.
- ^ „Rilski manastir”. viabalkans.com. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ a b „Rila Monastery: Architecture”. Official Site of the Rila Monastery. Arhivirano iz originala 16. 01. 2020. g. Pristupljeno 18. 7. 2015.
- ^ „Jedan od ktitora najvećeg bugarskog manastira je bio zapovednik cara Dušana”. putevimapravoslavlja.info. 29. 12. 2019.
- ^ „Rila Monastery: Museum”. Official Site of the Rila Monastery. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 18. 7. 2015.
- ^ Yankov 2004, str. 95
- ^ Yankov 2004, str. 107
- ^ „A Map of the Republican Road Network of Bulgaria”. Official Site of the Road Infrastructure Agency. Pristupljeno 1. 07. 2018.
- ^ Yankov 2004, str. 95–96
- ^ Yankov 2004, str. 97
- ^ a b Yankov 2004, str. 98
- ^ „DPP Rilski manastir, Turističeski maršruti”. rilskimanastir.iag.bg. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ a b „Režimi park”. parkrilski-manastir.eu. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ a b v g d „LZS Sofiя, dokumenti”. lzssofia.dag.bg. Pristupljeno 18. 6. 2019.
- ^ „Zarъkata”. Jutjub. Pristupljeno 18. 6. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Yankov, Petar (2004). Rila Monastery Nature Park. Management Plan 2004–2013 (PDF). Sofija: Sofia: Ministry of Environment and Water. Arhivirano iz originala (PDF) 05. 07. 2015. g. Pristupljeno 24. 03. 2018.
- Popov, Alexi; Fet, Victor (2007). Biogeography and Ecology of Bulgaria. Sofija: Springer Science & Business Medialocation. ISBN 978-1-4020-4417-5.
- Dŭrzhaven vestnik - Narodna Republika Bŭlgarii͡a,. Sofija: Bulgaria. Narodno sŭbranie. 2003. ISSN 0205-0900.
- Mičev, Nikolaй; Mihaйlov, Cvetko; Vapcarov, Ivan; Kiradžiev, Svetlin (1980). Geografski rečnik na Bъlgariя. Sofija: Nauka i kultura.
- „Sedemte rilski ezera”. Bъlgarska enciklopediя A-Я (na jeziku: bugarski). BAN, Trud, Sirma. 2002. ISBN 954-8104-08-3. OCLC 163361648.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]