Petar Blagojević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Blagojević
Datum rođenja1662.
Mesto rođenjaKisiljevo kod Velikog GradištaOsmansko carstvo
Datum smrti1725.
Mesto smrtiPožarevacHabzburška monarhija

Petar Blagojević, u austrijskim izvorima Peter Plogojowitz (nemački), bio je seljak iz Srbije, za kojeg se vezuje legenda da je posle smrti postao vampir. Živeo je krajem 17. veka, početkom 18. veka, umro negde 1725. u selu Kisilova, najverovatnije današnje Kisiljevo kod Velikog Gradišta. Severni deo središnje Srbije tada je bio u sastavu Habzburške monarhije (od 1718. do 1739; vidi: Kraljevina Srbija (1718–1739)).

Nakon njegove smrti ljudi u njegovom kraju su počeli posle kratke bolesti da umiru. Nastala je sumnja da je vampir. Pre njihove smrti mnogi su tvrdili, da im se umrli Blagojević u noći ukazivao i davio. Njegova supruga je pobegla neposredno posle tih čudnih zbivanja izjavivši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći joj svoje opanke. Najzad mu je otvoren grob, telo mu, navodno, nije trulilo, a na usnama je imao svežu krv. Meštani njegovog kraja su probili kolac kroz njegovo mrtvo srce i spalili telo. Odgovorni službenik austrijske uprave nerado je dopustio postupak, ali je pristao zbog „straha“ meštana da celo njihovo selo bude uništeno od vampira, i njihovog zahteva da učine sve potrebno kao što u „turska vremena“, to jest kad je selo bilo pod osmanlijskom vlašću.

Izveštaj austrijskog službenika Frombalda o ovom slučaju, objavljen u bečkom časopisu Wienerisches Diarium („Bečki dnevnik”), zajedno sa slučajevima u Kragujevcu u aprilu 1725. spada u prva pominjanja vampirizma u Evropi novijeg doba.[1] Preveden je na više jezika i doprineo je nastanku „vampirske manije“ u Engleskoj, Francuskoj i Nemačkoj kao i usvajanju srpske reči vampir u nemački a potom i druge svetske jezike. Događaj je bio sličan onome sa Arnold Paolom (Arnautom Pavlom) par godina kasnije, što je izazvalo i jedno zvanično istraživanje austrijskih vlasti.

Fenomeni ili izgledi navodne netruležnosti tela, „nova“ kosa, koža i nokti, naduvena i rumena lica te i krv na usnama danas su objašnjeni i deo su jedne faze posmrtnog ostatka. Narodu nepoznate bolesti i epidemije mogle su da stvore verovanje u dejstvovanje natprirodnih sila.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marín, Álvaro García (2021-01-01). „Analysis of a 1725 Report of Vampirism in Kragujevac”. Journal of Vampire Studies. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]