Pređi na sadržaj

Petar Šelohonov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Šelohonov
Lični podaci
Puno imePetar Šelohonov
Datum rođenja(1929-08-15)15. avgust 1929.
Mesto rođenjaGaйduki, Druga poljska republika, Poljska
Datum smrti15. septembar 1999.(1999-09-15) (70 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg, Rusija Rusija
Državljanstvo Poljska (1929 - 1939),
 SSSR (1939 - 1991),
 Rusija (1991 - 1999)
Rad
Aktivni period1942 - 1999
Veza do IMDb-a


Petar Ilarionovič Šelohonov (rus. Пётр Илларио́нович Шелохо́нов, blr. Пятро Ларывонавіч Шэлахонаў, ukr. Петро Іларіонович Шелохонов) bio je ruski glumac rođen 15. avgusta 1929. godine u Poljskoj, a preminuo 15. septembra 1999. godine u Sankt Peterburgu (Rusija).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sibir[uredi | uredi izvor]

Početak glumačke karijere je bila ograničena u Sibir, gde Petar Šelohonov bio pod sumnjom da je kao i mnoge druge preživele, koji su držali nacistima u okupiranoj teritoriji za vreme Drugog svetskog rata. Uspeo je da preživi kroz najgrublji realnosti života pod sovjetskim komunizmom, ali on nije prestao govori smešne političke viceve ​​o sovjetskom rukovodstvu, tako da kada je njegov slobodan živahan humor naljutio hard brodova, mnoga vrata zatvorena. Preselio se u sibirskom gradu Irkutsku i studirao glumu u Dramskom Irkutska školi, diplomirao je 1960, kao glumac Petr bio pripadnik Državne Irkutska dramskog pozorišta od 1957 do 1962. Tamo je stvorio niz likova, od sovjetskih heroja iz radničke klase na Hamleta u predstavi Šekspirovog.

Od 1962 do 1968, Petar Šelohonov radio kao glumac i režiser na Čehova dramskog pozorišta u gradu Taganrog, Rusije Postoji stvorio vodeću ulogu u novim produkcijama takvih klasičnih komada Antona Čehova kao ujak. Vanja u "Ujka Vanja" (Dяdя Vanя ), Ivanov u "Ivanovu" (Ivanov ), Tuzenbach u "Tri sestre" (Tri sestrы ), a u Treplev (Čaika ). U "Višnjik", koji je ko- režirao, on je takođe igrao dve suprotstavljene znakove na različitim noći, naizmenično uloge kao Gaiev, kao i Lopakhin. Petar Šelohonov takođe pojavio kao u Satin (" Na dne ") Maksima Gorkog i kao "Deržavin u Prijatelji" i godinama Leonid Zorin. Njegova omiljena uloga tog perioda bio je Platonov u istoimenoj drami Antona Čehova. Godine 1967, za 50 godina od komunističke revolucije, Petar Šelohonov je naredio sovjetske Komunističke partije Lenjina da opiše u nekoliko predstava, red niko ne može prigovoriti u Sovjetskom Savezu. Dakle, Petar Šelohonov prikazuju Lenjina u stilu satire, koja je razjarila komuniste, ali je zajednički gledaocima osmeh.

Moskva[uredi | uredi izvor]

Godine 1967, on je napravio svoj TV debi u Moskvi koja se pojavljuje u glavnoj ulozi, kao neznanom junaku u koracima TV film sa Suncem (Šagi v solnce ) koji je premijerno na SSSR nacionalne televizije u 1967. Uspešni nastupa na televiziji je Petar Šelohonov poznata velikih filmskih studija i ubrzo je napravio svoj debi na velikom ekranu u filmu pod nazivom " Hidden Enemi " (1968 ). Petar Šelohonov igrao lep špijun, koji je krišom ubija ljude i infiltrira sovjetsku Obični nosi sovjetsku uniformu kapetana. Film izdanje se poklopilo sa pravom napada na Sovjetski lider Brežnjeva od strane naoružanog čoveka koji je prodro Kremlja nosi sovjetsku uniformu. Brežnjevljevog Šef policije N. A. Щёlokov napisao besno pismo sovjetske Komunističke partije tražeći da se ovaj " anti - sovjetski " film mora da bude zabranjen. Odmah je film zabranjen i Petar Šelohonov bio cenzurisan. Tadafilm je promenjen i ponovo napravio za puštanje kasnije u 1969 sada pod nazivom Razviazka (1969 ). U njemušpijun, igra ponovo Petar Šelohonov, nosi belu košulju umesto sovjetsku uniformu, jersovjetski KGB naredio filmadžije da takve promene .

Sankt Peterburg[uredi | uredi izvor]

U 1989 - 1992 Petr Šelohonov igrao vodeću ulogu u međunarodnoj proizvodnji "foto-finiš", scenario i režija Petr Ustinov.

Godine 1993, Petr Šelohonov režirao scensku produkciju jedne američke predstave "Izabela" o jevrejske devojčice koja je preživela koncentracioni logor Aušvic. Autor Irvin Lejtner i Izabela su bili prisutni na premijeri u Sankt Peteraburg, Rusija. U predstavi, posle stradanja u logoru i smrti u peći, u završnoj sceni svi zatvorenici dolaze iz vatre živ i pridruži izazvali suze u publici, na muziku Mocartovog Rekvijema. Ova metafora opstanka napravljen i režiji Petra Šelohonov.

Godine 1996 Petr Šelohonov bačen u holivudskom filmu "Ana Karenjina", zasnovan na romanu Lava Tolstoja. Ekipa kao snimanje u Palate carskog, muzejima i parkovima Sankt-Peterburga. Petr Šelohonov je snimao sa takvim partnerima, kao i Sofi Marso, Šon Bin, Mia Kiršner, Džejms Foks, Deni Hjuston i drugi.[1]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  1. 1997 — Ana KarenjinaKapitonič
  2. 1997 — Passažirka — Putnik
  3. 1992 — Ričard II — Lord Maršal
  4. 1991 — Moй lučšiй drug, general Vasiliй, sыn Iosifa — Pulkovnik Savinih
  5. 1988 — Hleb — imя suщestvitelьnoe — Akim Akimov
  6. 1986 — Krasnaя strela — Юsov
  7. 1985 — Sofья Kovalevskaя — Akademik Ivan Sečenov
  8. 1982 — Ferenc List — Knez Vijeljgorski
  9. 1981 — Žiznь i priklюčeniя četыreh druzeй 3/4 — Domaćin
  10. 1981 — Эto bыlo za Narvskoй zastavoй — Grigorij
  11. 1981 — 20-e dekabrя — Zarudni
  12. 1981 — Sindikat 2 — Fomičev
  13. 1981 — Pravda leйtenanta Klimova — Červonenko
  14. 1980 — Žiznь i priklюčeniя četыreh druzeй 1/2 — Domaćin
  15. 1978 — Vsё rešaet mgnovenьe — Matveev, načalьnik sportkomiteta
  16. 1976 — Vitaliй Bianki — Rasskazčik — veduщiй
  17. 1976 — Menя эto ne kasaetsя — Pulkovnik Pankratov
  18. 1975 — Obretёšь v boю — Nikolaй Aleksandrovič Sergeev
  19. 1974 — Otvetnaя mera — Sergeй Ivanovič Peresada
  20. 1973 — Grossmeйster — Fedor Matveevič
  21. 1972 — Takaя dlinnaя, dlinnaя doroga — Komesar
  22. 1972 — Ukroщenie ognя — Mihail Karelin
  23. 1971 — Dauriя — Severjan Ulibin
  24. 1970 — Ferenc List — Kompozitor Mihail Glinka
  25. 1970 — A zori zdesь tihie — Vaskov
  26. 1969 — Razvяzka — Vladimir Sotnikov
  27. 1968 — Tri goda — Alekseй Laptev
  28. 1967 — Šagi v Solnce — nepoznati vojnik

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]